Sam sa sobom

ponedjeljak , 24.09.2007.

Bio sam spreman okasniti na sva mjesta na koja sam morao stići, sve do trenutka kada je ona rekla da bi trebali poći.
Upitao sam ju za njen broj mobitela.
Dok se elegantno opirala jednom rukom od stol i ustajala sa visoke stolice, kroz nježno crvenu maramu smotanu u dubokom dekolteu uniforme, ugledao sam dvije prekrasne male dojke. Svog me prošla slatka jeza i osjetio sam strahovito uzbuđenje. Bilo je to nešto tu na dohvat ruke, a nisam znao hoću li ju ikada više vidjeti.
Ta, ne mogu letjeti avionom svaki čas da bih se susreo s njom.
Samim tim što sam morao priznati da sam oženjen, ali da mi to ne smeta, osjetio sam da se nemam bogzna čemu nadati.
Njeno lice je poprimilo sasvim neke druge crte. Nekako strože i oklopljene. Na moj upit broja mobitela, rekla je:
"Mislim da nam je ovo dovoljno. Zašto bih Vam dala broj i zašto bismo dirali đavla!" - bila je čvrsta u stavu da je ona ovdje u ovom mirnom baru završila s tipom poput mene.
Nisam želio navaljivati i pristojno sam zahvalio na trenucima koje mi je podarila.
Kada sam krenuo preuzetim "SUV"- om iz Minhena, silno sam želio da sjedi tu pored mene.
Samo da je tu.
Nisam imao nikakve prljave misli.
Ponovno me opijala ona njena suzdržanost i inteligencija. Ta žena je bila tako suzdržano pristojna i upućena u mnoge teme. Sa svojim mišljenjem i stavovima nastupala je nenametljivo i ugodno.
"Ne volim raspravljati o knjigama ili slikama s bilo kime. Zato nisam voljela lektiru, jer sam knjige uvijek doživljavala drugačije i moja analiza je uvijek bila u suprotnosti sa profesoricom. Imala je grub nastup i ismijavala sve ono što bi netko rekao kao svoj doživljaj djela. To mi je ogadilo čitanje. A onda sam po svršetku fakulteta počela gutati knjige i zadržavala za sebe osjećaj koji bi me preplavio nakon zadnje stranice." - govorila je, kad smo pričali o tome što volimo. Rekla mi je da uvijek ima u torbi knjigu i da voli čitati sve i svašta. Isto kao i glazbu. Ne voli raspravljati zašto voli "Magazin" ili neku pjesmu Nede Ukraden. Kaže, to je njena stvar. I da se zgraža na zabrane. Bilo kakve.
" Zabrane uzrokuju kontru !" - rekla je.
Teme su nam bile široke i mogli smo tako satima pričati, da ona nije morala krenuti.
Dok sam vozio auto-cestom, uz tihu glazbu, preturao sam riječ po riječ našega razgovora.
Odavno nisam tako uživao u razgovoru sa ženom.
"Gdje si bila do sada!" - pomislio sam i osjetio osmijeh na svom licu.
" Pronaći ću ja tebe!" - zakleo sam se sam sebi da ću ju pronaći i predati joj se da me mota oko malog prsta.

* Sam sa sobom - dio VI
* Kava u Minhenu - dio V
* Tantalove muke - dio IV
* Travel with Croatia airlines - dio III
* Uvod u anatomiju - dio II
* Zbrajanje i oduzimanje - dio I