Zbrajanje i oduzimanje

srijeda , 19.09.2007.

Misliš... kada pređeš četrdesetu da je vrijeme svoditi račune i vidjeti koliko si ili nisi uspio u životu.
Nisam bio nezadovoljan, ali niti prezadovoljan bilancom.
Tko normalan može biti zadovoljan u periodu od '91-e na ovamo.
Bili smo premladi za zaokruživanje nekretnina i pokretnina, a sad se nekako činilo prekasno za nešto više, nešto drugačije. Jedan naš general je imao običaj reći: 'ko je jamio, jamio je!' Ali, ako si u duši prije svega pošten, kako si mogao "jamiti" nešto što ne pripada tebi. Moja majka mi je uvijek govorila da je najvažnije sačuvati čist obraz.
Tako sam svakom svom vojaku rekao:
" Nemoj slučajno da čujem da ste nešto nosili sa sobom ! "
*****
Sjedio sam tu u svom kafiću, ništa grandiozno niti luksuzno, ali meni dovoljno. Uložio sam silne novce u obnovu, jer je sve bilo uništeno. Ja sam uvijek bio zadovoljan i smirivao sebi dušu da je sve dobro tako kako je. Dovezao sam nekoliko automobila iz Njemačke i zaradio dobru lovu. To sam stavio " u čarapu", nek' se nađe, djeca rastu, valja ih ženiti i udavati. I svaki put kad bih umoran kao pas došao iz Njemačke, rekao bih sam sebi: " Ovo mi je zadnji put!"
Ali- vraga!
Kad bi me Marjan zovnuo i rekao da je našao još tri dobro očuvana za malu lovu, ja bih Branka i Vilima odmah obavijestio i kupovao sam karte za bus.Oni su imali svoju tarifu za uslugu i dobro smo funkcionirali.
Danas sam sebi duboko zahvalan što nisam odolio tim pozivima, jer nisam mogao ni sanjati da će ovako teška kapitalistička vremena doći. A "čarapu" nisam dirao.
*****
Uvijek ista ekipa bila je kod mene, ali naše šale više nisu imale onaj žar iz starih vremena.
Je li to zveket oružja ostavio trag na nama ili su to sjedine na sljepoočnicama?
Ne znam.
Ali pogledi su nam postali umorni i puni dosade. Nije nam se išlo kućama dosadnim ženama, a nije nam bilo dobro ni ovako. Ja sam se pustio da me vrijeme nosi i bio zahvalan na dobromu zdravlju.
Poplava zapadnjačkih ponuda i životnih ugoda okupirala nas je sa svih strana. Kao nanosi poplave stizale su kojekakve firme za brzo pravljenje love. Nisam vjerovao u bogatstvo preko noći, ali sam izračunao da bih trebao razbiti ovu učmalost i poći se malo zezati.
Skupno mjesto je bilo u Zadru i iznenadio sam se kad sam vidio masu ljudi koji su se odazvali na taj izazov. Mislim da sam bio jedini koji nije vjerovao u to, a došao sam tu. U očima tih ljudi gorjela je vatrena želja da za jednu noć zarade lovu za cijeli život.
U pauzi tog naivnog predavanja "kako zgrnuti lovu na brzaka", izašli smo do šanka u predvorju dvorane i onda sam ugledao nju.