Pula-opet !

petak , 07.09.2007.

Zahvat ipak nije bio onako težak, kako je pretpostavljao. Novi Ct je pokazao blaži oblik deformacije sinusne šupljine, pa je operaciji prišao sam, bez neurokirurga. Međutim, to Irenu nije utješilo. Bila je silno uplašena. Poljubila sam ju na ulasku u salu i rekla da ju čekam i da želim osmijeh. Ona je lica umivenog u suze, nestala u onu istu prostoriju gdje sam slušala jauke svoga djeteta. U trbuhu mi je bilo mučno, jer me miris ordinacije podsjetio na te teške trenutke. Bilo mi je teško i zbog Irene. Poznavala sam dobro taj osjećaj straha, kada sam liječniku koji me primio na operaciju žuči, rekla: molim Vas, nemojte boce s kisikom zamijeniti za plin.
Iako bezazlene operacije, znale su se zbog nepažnje tragično završavati, a ja sam tada samo mislila na svoje dijete, koje bi moglo izgubiti jedinu pravu ljubav na ovom svijetu, na svom putu odrastanja.
U ovom slučaju nisam se bojala ničega, ali sam razumjela Irenin strah.
"Daviddof" je ozbiljno radio posljednje pripreme sa asistentima i rekao mi da se ne brinem i da mogu prošetati, to će potrajati kojih sat- sat i pol.
Otišla sam i sjela na balkon, na kojem je Glorio sjedio i udisao morski zrak. Osjećala sam se kao doma. Znala sam da ovaj čovjek osjeća isto uzbuđenje kao i ja. Nitko od nas nije mogao znati u kojem smjeru idemo, što nas čeka na kraju tog puta. Na mobitel mi je stigla poruka od Vlatka da su sretno sletjeli u Beč i pitao je kako je Irena. Bila sam iznenađena tim pitanjem. On njenu bolest nikako nije komentirao kao normalnu. Bila sam ljuta i govorila mu da ne ide staviti silikone, nego-zaboga, liječiti svoj veliki problem od kojega pate tisuće ljudi. Nikada mu se Irena nije sviđala, zato što je znao za sve njene avanture.
Nakon sat i pol vremena, otišla sam do ordinacije. Bila je savršena tišina i nisam čula ništa iznutra. Već je bilo prošlo dva sata od ulaska u operacionu prostoriju i kvaka na vratima se pomače i pojavi se on. Kao u filmovima, jednom rukom skinuo je laganim pokretima svoju kapicu na cvjetiće i koračao prema meni. Uplašila sam se umornoga pogleda i spore reakcije.
" Što je bilo, govorite!" - rekla sam.
" Sve je u redu. Samo se jako uplašila. Pola sata smo joj skidali tlak. A i vrlo teško se budi iz anestezije.Sačekaj još malo, pa joj onda uđi. Mislim da se ponaša jako razmaženo. Nikako kao odrasla osoba. Pa, tvoj sin je bio ozbiljiniji u ovomu!" - pričao je umornim glasom.
"Nemojte biti tako ograničeni i strogi. Pa, sjećate li se kako je Gloriu lupalo srce, da mu je Vaša asistentica držala ruku na prsima i milovala ga." - pokušala sam obraniti Ireninu razmaženost.
"Hej, zašto mi govoriš Vi? Što ti je, ne plaši me! " - reče mi i obgrli me rukama preko ramena.
"Gorim od želje da te grlim i ljubim. Imam ti toliko toga reći. Pričat ćemo cijelu noć. Predlažem ti da dođeš u moj stan, kada se ona smiri. Ona će danas još imati mučninu od anestezije, pa kada zaspe, iskradi mi se. " - reče i poljubi me u obraz. "A sad pođi da ju vidiš!" - uhvati me za ruku i povede.
Irena je ležala sklopljenih očiju i tiho ječala. Kad sam ju zagrlila i poljubila u kosu, suza je skliznula iz njenog oka. Tiho je zajecala i rekla mi : " Muka mi je!" Sjedila sam pored nje, milovala ju po ruci i govorila da je najgore prošlo.

* Pula-opet ! - dio XVII
* Konačan potez - dio XVI
* Četvrta dimenzija - dio XV
* Dječak i djevojčica - dio XIV
* Izazov - dio XIII
* Irena - dio XII
* Face to face - dio XI
* Posljednja noć - dio X
* Ponedjeljak - dio IX
* Noć - dio VIII
* Poljubac - dio VII
* Pula - dio VI
* Brige oko škole - dio V
* Povratak - dio IV
* Ordinacija - dio III
* Pohota - dio II
* Prijevara bez imena - dio I