Konačan potez

četvrtak , 06.09.2007.

Irenine pripreme oko operacije i Vlatkove pripreme za malo duži službeni put, poklopile su se u isto vrijeme. Nije mi se to dopalo, pa sam Irenu pripremala na to da ću najvjerojatnije, prije ići s Vlatkom na njegov put. Tako smo uvijek radili. Ja sam imala svo svoje slobodno vrijeme na raspolaganju i uživali smo u tim putovanjima. Tako smo obišli pola Europe.
Ovaj put, na moje iznenađenje, Vlatko mi je rekao, da će biti vrlo kratak sa slobodnim vremenom i da je možda najbolje da ja i ne idem.
" Samo ćeš se izmrcvariti. Nećemo imati niti pol sata vremena da odemo niti na normalan ručak. Dragan mi je već dao do znanja da ćemo to obaviti u cugu i odmah nazad." - govorio je Vlatko o tomu , kao da je to normalno. Ja, naviknuta da on uvijek prilagođava sve što može nama dvoma, bila sam ljubomorna na njegovog radnog kolegu, koji se usudio pokvariti mi kratak izlet u Beč.
" OK, nema problema. Onda ću ja tvoj put iskoristiti za odlazak s Irenom na operaciju." - rekla sam.
" Bez da se konzultiramo ti i ja ?" - upitao je povrijeđeno.
" Pa, ni ti se nisi konzultirao sa mnom, nego slušaš Dragana kako on na juriš želi obaviti put!" - odbrusila sam.
" Ljubavi, iznenađuje me tvoj ton. Ti i ja tako ne razgovaramo. U zadnje vrijeme jako si razdražljiva. Nema problema. Ja sam ti rekao, nikada te neću siliti ni na što. Ti samo daj, radi kako hoćeš." - staloženo me skinuo s dnevnog reda. Glorio bi mi sto puta rekao, ako bi čuo moje burne reakcije, da se divi Vlatku na strpljenju sa mnom. Ali, ja sam morala tako funkcionirati. Jednostavno, znala sam da kad zapnem za nešto, to moram uraditi. Njih dvojica su mnogo ležernije primali moje ideje i nisu gorjeli u ostvarivanju.
Nazvala sam Irenu i dogovorile smo vrijeme kad ću doći pred njenu zgradu.
S Vlatkom sam se ipak pristojno rastala uz poljubac i 'sretan put'. Znala sam da je otišao pun kao bomba misli i mučenja u sebi, ali me gonio moj impuls da i ja odem. Nisam voljela biti doma sama.
U Pulu smo stigle već za početka dana. Irena je kontaktirala Dr.Tihomira, i prihvatila njegovu ponudu da boravimo u istom apartmanu u kojem smo bili Glorio i ja.
Nisam mogla progutati niti mrvicu hrane koju je Irena pripremila za put. Samo sam pila kavu i vozila.
Sad sam stajala tu, pred njegovom kućom, s leptirićima u trbuhu i glavom punom scena između nas dvoje.
Irena mu je pozvonila na portafon i on je iskoraknuo iz velikih bijelih vrata.
Gledao me ushićenoga pogleda i bio pretjerano ljubazan.
Ponio je obje naše torbe i pokazivao Ireni sobu, kupatilo, hladnjak.
Rekao je da može odmah poći u ordinaciju i da operacija može početi.

* Konačan potez - dio XVI
* Četvrta dimenzija - dio XV
* Dječak i djevojčica - dio XIV
* Izazov - dio XIII
* Irena - dio XII
* Face to face - dio XI
* Posljednja noć - dio X
* Ponedjeljak - dio IX
* Noć - dio VIII
* Poljubac - dio VII
* Pula - dio VI
* Brige oko škole - dio V
* Povratak - dio IV
* Ordinacija - dio III
* Pohota - dio II
* Prijevara bez imena - dio I

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.