Četvrta dimenzija

utorak , 04.09.2007.

Vozila sam nazad kao hipnotizirana. Znala sam da se igram s vatrom, čim sam se prepustila ovakvom valu emocija i razmišljanja. Već sam sva bila u budućnosti.
Šetala sam s njim po zidinama Arene, ljubili smo se u uskim prolazima, drhtala sam u njegovom naručju.
" Moram to uraditi. Tada. I nikad više. Nitko neće znati. To će biti moja mala tajna." - sama sa sobom sam pričala u svojoj glavi.
Irena nije usta zatvarala s kišom pitanja, pa što, pa kako, pa kada...o njenoj operaciji.
Sav njen komentar na poljubac bio je podignuti palac. Naravno, to je značilo 'opa mala!'- kako to Irena zna reći.
Ona je sada pričala samo o tomu kako se boji, ne zna što da radi, zašto neurokirurg... A ja sam joj ponovno pričala i objašnjavala sve ono što je on već rekao. Razumjela sam da od straha nije mogla pohvatati svaku riječ i povezati o čemu se radi.
Tako sam i ja, kad smo prvi put došli Vlatko i ja s Gloriom.
Poslije su mi njih dvojica sve objašnjavali, a ja kao da nisam bila tamo. Ne zbog ovog istog zaljubljenog ushićenja, nego tada sam bila prestravljena brigom za djetetovo zdravlje.
Uspjele smo stići točno po planu. Ostavila sam Irenu pred njenom zgradom i na vrijeme stigla doma. Vlatko nije još bio stigao s posla i ja sam se uspjela pripremiti.
Dok sam se tuširala, bila sam sva uzbuđena. Zamišljala sam kako će njegove ruke uskoro prelaziti kuda sada moje klize i kako ću umirati od slasti u njegovom zagrljaju.
"O, Bože, jesam se zaljubila!" - pomislila sam uplašeno. " Hoće li ovo proći? Što mi je trebalo da odem i uznemirim se. A baš sam bila na sve zaboravila."
Stol je bio serviran i začula sam ključ koji čeprka u bravi. Bio je to Vlatko.
Pošla sam prema vratima.
Iskreno sam mu ovila ruke oko vrata i zagnjurila lice u njegovo.
Bilo je tako dobro imati ga i vratiti se u ovu sigurnu luku. Uhvatio me za ruke i odmaknuo od sebe. Zabio mi je svoj pogled točno u moja dva oka. Znala sam da roni i istražuje istinu duboko u njima.
Ja sam ga umorno gledala.
" Sve u redu ? " - procijedio je.
" Pa i nije, pričat ću ti. Daj se ti istuširaj, čekam te da jedemo!" - rekla sam.
Juha je mirisala i unosila neki mir u mene. Voljela sam se uvijek vratiti u moj stan. Poslije svih putovanja doživljavala sam ulazak u to more toplih boja i ugode kao reinkarnaciju. Odjednom me Vlatko s leđa obuhvati i ponese na krevet. Ljubio me strasno i skidao, a svaki pokret kao da je govorio " ovo je moje". Znao je kako me dovesti do ludila i izmamiti moje uzdahe koji su mu bili potvrda da je znao baratati s mojim tijelom. "Krevet" je bio naša četvrta dimenzija. Seksualni život nam je bio toliko dobar, da smo morali izmišljati naziv za to.
"Budalo, ovo smo trebali raditi kad se prežderemo" - rekla sam mu dok smo se tuširali. " A sad ćemo biti debeeeli!" - smijali smo se i mrljali pjenom jedno drugoga.
" Tko je rekao da nećemo i poslije!" - govorio je i pravio mi brkove od pjene na licu.
Dok smo jeli "ledenu" juhu, on reče:
" A sad pričaj! Što nije u redu!"
Ispričala sam mu sve osim svojih prljavih misli. Samoj sebi u sebi sam govorila grozne stvari zbog toga što sam i u jednom trenu pomislila da bih ovo mogla raditi i sa kim drugim, osim s Vlatkom.

* Četvrta dimenzija - dio XV
* Dječak i djevojčica - dio XIV
* Izazov - dio XIII
* Irena - dio XII
* Face to face - dio XI
* Posljednja noć - dio X
* Ponedjeljak - dio IX
* Noć - dio VIII
* Poljubac - dio VII
* Pula - dio VI
* Brige oko škole - dio V
* Povratak - dio IV
* Ordinacija - dio III
* Pohota - dio II
* Prijevara bez imena - dio I