Tužno dijete

četvrtak , 14.06.2007.

Znala je da je bilo bolje da se othrvala pospanosti i nije legla poslijepodne. Ako to uradi, svaki put bi ustala s glavoboljom i neraspoložena. Imala je osjećaj da joj je obujam glave metar i da joj je ruka prekratka da dodirne čelo.Osjećala je da joj venama teče onaj razmućeni beton iz kamiona- mixera, kojih se tako užasava kad se križa s njima na cesti i svaki put ima osjećaj da će se prevrnuti i preliti ju s tom teškom masom. E, sad je baš osjećala da je prelivena i da nema snage da se makne. Pa ni kavu joj se ne da praviti. Pridigla se do prozora da vidi kakvo je nebo vani. Pa, da! Isto kao i u njenoj glavi: olovno, tmurno i kao da rađa kišu. A porod - nikad.
Pozornost joj privuče dječak koji je pretrčao dječje igralište ispred zgrade. Nešto nije bilo u redu. Potrčao je prekrasnoj tinejdžerici duge plave kose koja se klatila u ljuljaški i gledala prema njemu. Pored njih je stajao visok i mršav čovjek sijede kose. Nekako joj je ta sijeda kosa odudarala od njegove fizionomije. Taj čovjek nije mogao imati više od pedesetak godina, a boja kose je prije pripadala nekom oronulom starcu. Čovjek je držao ruke prekrižene na leđima i gledao ih oboje. Djevojčica raširi ruke i primi u zagrljaj tog neobičnog dječaka. Stavila ga je u krilo i nastavila se njihati na ljuljašci. Što nedostaje tom dječaku? Pokušavala je dokučiti što ju to zbunjuje. Glava mu je bila poveća, ali nije to bio Daunov sindrom. Taj dječak visine djeteta od oko tri godine licem je prije odgovarao školskom djetetu. Nešto ju je zbunjivalo u kretanju dječaka. Klatio se kada trči i rukice i nogice su bile neobične.
" Ajoj, nije valjda to...!"" - pomislila je i dozvala sina iz njegove sobe.
" Pogledaj onog dječaka dolje. Je li da je to patuljak?" - upitala je sina.
" Mislim da jeste. Ruke i noge su mu kraće od lakta i koljena nego bi trebale biti!"- reče njen sin.
I tad je dokučila ono što ju je mučilo.Da, tu je bio problem.
"Pogledaj, ono mu je sigurno sestra što ga drži u krilu. A onaj sijedi čovjek mu je sigurno otac. Pa, koji vrag mu je trebalo eksperimentirati po stare dane kada ima dijete."- prokomentirala je.
Pa, toliko se priča o rizičnim trudnoćama, pa medicina je tako uznapredovala. Zaboga, kako su mogli donijeti na svijet biće koje će cijeli svoj život biti nesretno i patiti od znatiželjnih pogleda.
Čak je znala i za slučaj kada je liječnik sumnjao na jednu trudnoću i predlagao amiocentezu njene bivše susjede koja je već imala dvoje djece, ali u četrdesetim je željela zadržati neplaniranu trudnoću. Bila je tvrdoglava i kao najveća primitivka tvrdila da se dobro osjeća i na kraju rodila dijete sa Daunovim sindromom.
" Ne mogu to razumjeti, makar došla u sukob s cijelim svijetom,"- rekla je sinu.

*****

A samo neko vrijeme prije, njen dragi ju je pitao:
"Ljubavi, što je s ciklusom. Jesi li dobila?"
"Ma, nisam, dobit ću valjda za koji dan!"
Kao da je htjela sebe ohrabriti, a duboko u svom tijelu osjećala je da je upala u neko "drugo stanje".
Jedno jutro je skoknula do liječnika da na brzinu pređe preko njenog trbuha ultrazvukom.
"O, evo bebino srce, bit ćeš mama!"- rekao je liječnik, a ona nije mogla ustati na svoje noge.
"Koja beba? Kakvo srce! Pa, ja sam već mama!" - užasnuto je slušala jeku u svojoj glavi.
" Ljubavi, napravili smo dijete!" - govorila mu je u mobitel.
" Neka smo, ljubavi. To će biti najljepše dijete na svijetu. To će biti mali genijalac!"- govorio joj je radosno.
"Ali, to je glupo. Ti i ja smo stari za to. Pa, djeca su nam za roditelja stasala!" - govorila mu je ona.
Došlo je njihovo vrijeme. Djeca su " stala na svoje noge". Oni sad treba da putuju i misle samo na sebe. I uživaju u životu bez obveza. Ipak, nakon razgovora su zaključili , "čemu igra s vatrom", to je rizik. I odustali su od novoga roditeljstva. Bili su smiješni sami sebi, da se i dalje moraju čuvati trudnoće.
A ovaj sijedi čovjek u dvorištu i njegova partnerica nisu razmišljali trezveno i na ovaj, ionako, okrutan svijet, donijeli su dijete koje će patiti cijeli svoj život.
Bila je ljuta na njih i njihovo poigravanje tuđom srećom. Njih jednog dana neće biti. On će ostati sam.
Nikad ga više nije vidjela u dvorištu.