Komentari

decembar2001.blog.hr

Dodaj komentar (10)

Marketing

  • misko

    E, pa, draga moja, kapa dole tvojoj hrabrosti! Dotakla si temu koja žari... i dobro je obradila!
    Ali je kod nas primitivizam bez imalo zrelog razmišljanja zasjeo na tron i vlada većinom, pa je za očekivati da ti svašta napišu u komentarima (doživio sam to mnogo puta) he he..ali i dalje treba pisati istinu, neuljepšanu, čistu istinu!
    Pozdrav iz vruće Rijeke!

    avatar

    14.06.2007. (10:30)    -   -   -   -  

  • andrulina

    Ja mislim da je najveća kazna u životu rodit bolesno dijete i da postoji bilo kakva sumnja u to ne vjerujem da bi imala hrabrosti rodit.

    avatar

    14.06.2007. (11:06)    -   -   -   -  

  • Tri Pojma

    bolesna djeca se rađaju i mladima... nije to baš tako jednostavna tema. uvijek ima ono zašto, ali još i više onoga zato.
    ne sviđa mi se izraz "kazna"... To mi zvuči kao da je netko zbog nečega kriv, a onda Svevišnji odluči biti nemilosrdan i to preko nevinih leđa.
    imati bolesno dijete je užasno teška, bolna i zahtjevna roditeljska zadaća...
    da pitate nekog patuljastog dječaka ili curicu jesu li oni sretni što su živi, što mislite koji odgovor bi dali?
    svaki život je vrijedan. pri tome, naravno da sam za a.b. kada se u trudnoći ustanovi da će dijete biti jako bolesno ili teško hendikepirano.
    osobno, da su mi ustanovili DS... nisam sigurna da bih pobacila.

    avatar

    14.06.2007. (11:45)    -   -   -   -  

  • andrulina

    Možda to kazna ružno zvuči ali sigurna sam da se svaki roditelj u takvoj situaciji zapita: Čime sam ovo zaslužio?(neosporavam ni u jednom momentu bezuvjetnu roditeljsku ljubav, nemojte me krivo shvatit). U životu sam veliki optimist ali pokušavam bit što realnija i u ovom slučaju iskrena.

    avatar

    14.06.2007. (12:08)    -   -   -   -  

  • Tri Pojma

    evo... tu ... malo dalje od mene sjedi mlada kolegica ( nema pojma o čemu ja sada pišem jer znam da bi je u srce dirnula ova tema). rodila je prekrasnog dječaćića... kako smo mu se veselile. u trećem tjednu života je primjetila da puno plače i sve manje piški... bubrezi. genetika. umro je s dva mjeseca. ona ne želi ponovno rađati. plaši se da joj se ne dogodi isto. ironija je da je ona stalno odlazila na ultrazvuk bebinog srca da izbjegne kakvu srčanu manu... puno puta smo razgovarale o tome bi li ona pobacila da su joj rekli što je djetetu... nije sigurna. ona je laik i nadala bi se da će ipak sve biti u redu...
    tada sam bila nešto manje trudne... svi nalazi su bili u redi ( duble, triple, ultrazvuk... bla, bla...). dijetešce je umrlo s punih pet mjeseci trudnoće. što bi bilo da se rodilo i bilo teško bolesno? hendikepirano? bila bih majka. i tako bi se i ponašala... i grizla bih zubima sve koji bi mi imali što "mudro" za reći...
    napokon, ja sam po struci osoba koja se treba brinuti za prava i dobrobit onih koji su drugačiji... jebiga, to je duboko u meni pa tako zborim i na blogu.
    ponavljam, jesam za kontrole trudnoće i za a.b. u teškim situacijama, ali tko smo mi da sudimo je li M.R. dijete trebalo biti rođeno ili ne? osobito kad je netko samo tjelesni invalid... ono može imati izuzetno vrijedan i bogat život... a bez ruku ili nogu možemo ostati i mi... za čas...

    avatar

    14.06.2007. (13:28)    -   -   -   -  

  • D e l p h i n a

    ja se slazem s @andrulinom, i isto bih postupila...mozda sebicno s moje strane, ali tako je...daj Boze da budem jednom imala svoju djecu pa cu tad imat razmisljanja iz te perspektive, sad je samo "sto bi bilo kad bi bilo" ali u svakom slucaju svaka cast i skidam kapu ljudima koji su se nasli u toj situaciji i koji se hrabro nose i zrtvuju s time sto im se dogodilo...koliko sam uspjela vidjet, procitat i sl. ta djecica te mogu toliko usrecit i puno dati, ali mozda ja nisam dovoljno hrabra...eto...

    avatar

    14.06.2007. (13:52)    -   -   -   -  

  • Vitae...

    Strašna tema... ne znam ..užasavala sam se i strahovala u obje svoje trudnoće i ne znam , uistinu ne znam ,, ali radim s djecom, ima divne djece koja su neplanski došla na svijet u poznim godinama svojih roditelja ... nerado se igram Boga mada sam bila oba puta na amniocentezi na vlastiti zahtjev... iz jednostavnog razloga što ne znam jesam li dovoljno jaka za tako nešto i ne bih isprobavala...

    avatar

    14.06.2007. (15:01)    -   -   -   -  

  • Viola (sul palco)

    mene je mama rodila neplanirano kao 2.dijete sa pune 44 godine.
    tada jos nije bilo amniocenteze,a moja mama je sama rekla da su djeca starih roditelja ili jako pametna ili zaostala/hendikepirana... da sam ispala ovo drugo, vjerujem da bi me jednako voljela...
    ali to je moja mama. ne znam da li sam ja sa,a dovoljno jaka za to.
    posebno kad po blogu naletim na roditelje male pokojne karle, male anje, filipa i ostale tesko bolesne djece...svi smo mi sretni sto im nismo u kozi ali im se i svi divimo....

    avatar

    14.06.2007. (16:41)    -   -   -   -  

  • gabrielle zoya

    osobno smatram da je dijete, planirano, neplanirano, bolesno ili zravo, dar kojeg treba čuvati i prihvatiti. nikad neću moći imati djece i jednostavno ne razumijem kako netko dijete jednostavno ne želi. sjećam se, jednom sam u srednjoj prijateljici opalila pljusku jer je rekla da su djeca i rađanje prava gjavaža. a ja bih dala cijeli svijet da mogu otići na pregled i začuti one tri divne riječi...

    avatar

    14.06.2007. (17:37)    -   -   -   -  

  • piskaralo Tixi

    Osobno pozanjem nekoliko roditelja, koji su kao mladi dobili dijete, nažalost s nekim sindromom ili poremećajem, a upoznala sam i jednu patuljčicu. Isto tako poznajem, jednog tatu, koji je svo troje djece dobio kada je debelo prešao četrdesetu, i sva su mi djeca zdrava k'o dren. Pravilo je kako nema pravila.
    Inače, bravo za izbor teme.

    avatar

    14.06.2007. (18:22)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...