nebuloze@nemampojma.hr

danas u pola 4 popodne:

pa sve se čini da si i ti. misliš da nisi?
a znašt što jedeš?
znaš da u čokoladi nema čokolade?
znaš da u jogurtu sa jagodama nema jagoda, već su to alge s okusom jagode?
znaš da čak i kruh prave od GMO žitarica?
znaš li koliko se kemikalija stavlja na jednu običnu rajčicu?
znaš li od čega je vino? misliš da u tome ima samo grožđa i šećera?
znaš li kakav to zrak udišeš? znaš li što sve stavljaju u gorivo?
misliš da živiš zdravo?
misliš da znaš što sve ubrizgavaju u tebe? misliš da znaš što je sve u onim lijekovima kojima te kljucaju?

e vidiš, nemaš pojma. nemam ni ja. i to je navodno tako u redu i tako treba biti. barem tako misle glavonje u americi i velike multinacionalne kompanije. zemlje trećeg svijta treba istrijebiti, žene sterilizirati, kako bi se stvorila uzvišena rasa koja se neće prekomjerno razmnožavati i tako ugroziti ostatak inteligentne populacije na zemlji. misliš da je to prošlost? misliš da je sve prošlo sa drugim svjetskim ratom, koncentracijskim logorima i hitlerom?
danas su isti ciljevi, samo druge metode.

neki ćovo po imenu Henry Kissinger je jednom reka: "Ako kontroliraš hranu, kontrolirat ćeš ljude"
neću sada nabrajat sve ono što sam pročitala o toj temi, jednostavnosti radi odite do kioska, kupite Vizionar (Magazin na rubu znanosti), BR 10. i pročitajte ono što William Engdahl zbori o cijeloj toj stvari.
ali, kada se čovjek samo malo, mrvicu zamisli oko te cijele stvari GMO-a, pročita tu cijelu stvar o kontroliranju svijeta hranom.. možda će se na prvi pogled stvari učiniti kao dobra podloga za neki jeftini sf roman, ali koliko se to činilo apstraktnim, futurističkim i neostvarivim, mi u našim malim domovima ni ne slutimo zapravo što nam se smjera.
zašto vi se u africi sterilizirale žene od 14 do 45 godina? zašto bi neke kompanije bile ponosne na to da su razvili vrstu kukuruza koja na mušku populaciju ima učinak da postanu sterilni? bogzna kakav je to kukuruz i kakva je to riža koju humanitarnim putevima šalju u afriku, aziju i sve te zaostale zemlje. bogzna kakvo nama sjeme prodaju i uopće, kakva je to hrana koju klopamo?
mislim, kakve imamo koristi od europske unije ili bilo čega, kada nam sve diktira moćna amerika, proklestvo svijeta, i ogromne kompanije koje misle da su bogovi?
više ništa nije sigurno.
i onda se postavlja pitanje, ima li uopće smisla braniti se?
možemo li nekako pokušati ujediniti se protiv svega toga zla? da, možemo pokušati. ali nikada se neće skupiti dovoljno ljudi da stvar zaživi, a ako bi možda već i bilo na rubu uspjeha, našli bi se ljudi koji bi ušutkali cijelu stvar i onda opet nikom ništa.
živimo u neznanju i gluposti. i dokle god ništa ne znamo, bit će nam lijepo i mi ćemo biti zadovoljni svojim malim autom, stanom u gradu i hranom koju kupujemo u konzumu.
živjelo neznanje i živio kapitalistički kraj svijeta!

fuck. kako bi rekli naši jebeni ameri jebeno prepametni. starci me ne puštaju u jebeni zagreb na jebeni koncert jebenih beatsteaksa. ako jebeno ne znate tko su oni, tko vas jebe. ne znate što propuštate.
jebote, danas ili sutra si idem kupiti jebeni fotoaparat. da, to sad baš moram jebeno najaviti. jer ovo je ipak MOJ jebeni blog i jebemu, ali pišem ono što jebeno hoću.
inače, tko ga jebe. ako vam se jebeno ne sviđa, mislim, tko VAS jebe što me čitate. nije to moj jebeni problem. kužiš? da da, jebemu, tebi pričam. tj jebeno pišem. tj jebe mi se, jer znam da ovo jebeno nitko jeben ne čita.
ali kad smo več kod jebanja, čovjek se jebeno zamisli zašto se baš taj jebeni AKT između dvoje jebenih ljudi koristi kao jebena psovka.
i sada više jebeno ne znam što da jebemu napišem, jer mi se jebe i za blog i za sve jebene ljude koji ga čitaju ili jebeno ne čitaju, ili samo jebeno ne žele ostaviti jebeni komentar.
znate šta, ovo je jebeni kraj jebenog posta

post u zurbi. stop.
bukti rat. stop.
prvi svjetski. stop.
ne da mi se uciti. stop.
ne bi sutra u skolu. stop.
hocu fotoaparat. stop.
boli me glava. stop.
padat ce kisa. stop.
idem uciti. stop.
ali znam da necu. stop.
idem citat. stop.
perverzije. stop.

mrzim te. prezirem te. ne želim te više vidjeti. nikada nikada nikada nikada nikada nikada nikada nikada. želim te izbrisati iz sjećanja. iz svega. ne želim imati više nikakve veze s tobom. ne želim te se sjećati. ne želim više osjetiti tvoj miris. ne želim te vidjeti nikada nikada nikada nikada nikada nikada više.

mislim, znaš, nije ništa osobno. ti si samo šrot i to je to. ograničen. bez veze. jadan. ne zanimaš me. čak ni toliko da ti se obartim, čak ni toliko da te pogledam u oči, čak ni toliko da ti posvetim pažnju.

mislim, uopće je bezveze što razmišljam o tebi. što uludo trošim vrijeme na nešto toliko besmisleno.

nikada nikada nikada nikada nikada nikada nikada nikada nikada više

sjedim mokre kose i pijuckam mlijeko. mlijeko za koje ne znam odakle dolazi i što je sve u njemu. i na razmišljanje me potaknula jedna draga feministkinja

po novijem je u mađarskoj, a vjerujem i u svijetu postalo moderno vratiti se korijenima. poraslo je zanimanje za "poganska" božanstva i običaje, simboliku i općenito taj cijeli koncept predkršćanstva.
a sad, pitanje zašto. dali je to bilo tako i prije zore novog doba, ili su tek sada potisnuti osjećaji izašli na vidjelo.
počnimo recimo od mađarske. razočarani predsjednikom, razočarani državom. situacija je u banani. crkva šuti. daklem, ostalo je jedino okrenuti se drevnim mitovima i simbolima. bendovi koriste narodne pripjeve, šamanske ritmove i melodije i sve je više izražena ljubav prema drevnim simbolima kao što je turulmadar (velika ptica, nešto kao grifon). ljudi traže svoje korijene jer ne vide smisla u modernom izrabljivačkom, kapitalističkom, kakvom god - društvu.
doba vilenjaka i patuljaka u hrvatskoj mitologiji se spominje kao "zlatno doba", kada su ljudi i stvorenja prirode živjeli u skladu. a kako je došlo kršćanstvo, sve je postalo "pogano". vile su postale vještice, a patuljci sam vrag koji čini zlo ljudima. i čarolija je izumrla. ljudi bi se prije obratili vilama kada bi uzeli vodu sa izvora, a danas samo ostave svoje strojeve da rade svoje, ne mareći za prirodu ili bilo što drugo. ljudi su izgubili veza sa prirodom, sa svojim korijenima pa je sada traže na razne načine. no, koliko će nam pomoći oživljavanje drevnih tradicija, ako je društvo takvo kakvo je - jadno?
ne želim sada nikome nešto nametati, ili da se netko uvrijedi. ok, iskreno, boli me briga, reći ću ovako: KRŠĆANSTVO JE GLAVNI KRIVAC za prekid veze sa prirodom. jer, zašto štovati drvo ili izvor, kada se može isto tako štovati drveni križ, mrtvo drvo, mrtva tvar, kamena crkva i slične divote. zašto štovati čistoću izvora, kada se može poštivati čistoća zlata opranog u tom izvoru?
ljudi su jadni. i toga se sjete samo kada su u banani i ne znaju što bi dalje. kladim se da će za koju godinu i recimo gospon Perun postati brend, morske vile zaštitni znak osvježivaća zraka i sl. sve gubi svoju prvobitnu funkciju, ulogu, samo da bi zadovoljilo našim potrebama. tako i priroda samo gubi naspram nas.
kao što rekoh, srednji vijek i kršćanstvo su učinili svoje kako bi unazadili europsku kulturu. to su napravili sa svim narodima, od naprednih kelta do srednjovjekovnih "poganskih" slavena, mađara itd. a što nam je to sve donijelo? taj isus?
e bome ništa što dotad nismo vidjeli i po svim, ali SVIM ostalim religijama. ne vjerujete? provjerite. sama bibilija se sastoji od antičkih "bestselera" koje su neki tamo mudraci uzeli u hrpu, malo prepisali i prilagodili novoj sekti. mislite da su priču o noinoj arci izmislili kršćani? ili da je onaj tamo rogati ćovo uvijek bio obličje vraga? e pa gadno se varate dragi moji. neću sada nabrajati razne dokaze i priče, jer bi onda mogla pisati do sutra. ako koga zanima, neka provjeri sam.
znači, gdje smo ono stali. a da, kršćanstvo je šrot. sorry ako to nekoga vrijeđa. mislim, okej, lijepo je to, iako po mome malo dvolično i sve to, ali tko voli neka izvoli. ta čudna "nova" sekta kako su je zvali rimljani je zavladala cijelim svijetom. okej, hvala bogu (ah sarkazam) nije cijelim.
inače, nemam ja nikakvih problema sa bogom. okej je vjerovati u boga. ali što će nam svi ti ostali?
e sad ću da dijelim mozak; daklem, u drevna vremena, recimo, kod grka. imali ste cijeeeli panteon bogova. e sad, stiglo kršćanstvo i veli se, monoteizam. a hoće narod, k*rca monoteizam. i što ćemo onda? e pa malo ćemo od tog višebožstva uzeti nekoliko njihovih bogova, pa recimo sve bitnije svetkovine i preoblikovati ih po svome. ljudi jednostavno ne mogu razmišljati po tom monoteizmu, moraju se moliti i mariji i isusu i svima ostalima svetima. a to je vama onda monoteizam?
a praznici? znate da je dan svih svetih, točnije noć prije toga (halloween po popularnom, inače je zato noć, što je keltima dan počinjao noću, ako niste znali, sada znate) kelstki praznik? božić isto. tj, večina praznika su uzeti od "poganskih" vjerovanja. što večina, svi. a to sve zato što ljudi nisu željeli prihvatiti kršćanstvo kao takvo, pa im se nekako moralo nametnuti, a najlakeš tako da se u već postojeće običaje uvedu neki novi. i to je to.
pogani nisu pogani. poganska religija ne postoji, to je izmišljotina. postoji drevna religija i kelta i mađara i hrvata i svhi ostalih. to nije poganstvo, jer su oni vjerovali u svoja božanstva.

nadam se da sam sada, ako ništa drugo navukla nečiji bijes na sebe, ili vas barem potakla na razmišljanje. iako, to sve već ionako znate, samo si nečete priznati.

opet, javite se ako nedajtibože pročitate post. hvala

ps: sorry za tipfelere. ne da mi se pregledavati

nedavno čitah jedan stari broj Nove Akropole, u kojem se zbori sljedeće:

"Umjetnik je most, veza ismeđu vidljivog i nevidljivog svijeta. On je taj koji može razumijeti ono što je tajno, skriveno, što se obično ne vidi, donijeti to u naš svijet kao glazbu, sliku, kip, građevinu, kako bi svi u tome mogli sudjelovati."

no, veli se i sljedeće:

"...umjetnik ne može biti netko tko posjeduje tek slučajnu inspiraciju, katkad zasnovanu na drogi ili nekom halucinogenom sredstvu koje ga potiče na šaranje po zidovima ili lupanje po klaviru. Ne, to za nas nije samo dodirt s prolaznim, već je to doticaj i s "onim odozgo". To nije pretvaranje zlata u pijesak, nego pretvaranje pijeska u zlato. Tada galebovi postaju poput slonovače, valovi su žađ, a planine lazurni kamen." i tako dalje i tako dalje. Gospon Jorge Angel Livraga je nabrojao još hrpe i hrpe lijepih i krasnih usporedbi, kako bi došao do nekakvog zaključka koji zbori da umjetnik na neki način mora crpiti inspiraciju iz prirode, a ne recimo iz nekih svojih osjećaja nevezanih za prirodu. jer, priroda je kralj a mi smo nitko i ništa. čak i drevne skulpture i sveopću umjetnost povezuje s manifestacijama raznih osjećaja vezanih uz prirodu i njene pojave.

no, koliko ja inače obožavala i poštivala sve što se napiše u toj Novoj Akropoli, moram reći da se s ovim uopće ne slažem. mislim, naravno da je oto divno i krasno napisano, ali zar baš svi koji stvaraju umjetnička djela onda nužno moraju biti umjetnici? ili, tko je u današnjem smislu riječi umjetnik? pa, koliko sam primjetila, današnji umjetnici su bitno dalje od ljubitelja prirode. mnogi ih definiraju kao "prolupale" ili "ekscentrične", dakle, nemaju veze s prirodom. možda su za vrijeme impresionizma imali, kada su na dnevnom svjetlu željeli zabilježiti svaku promjenu u svjetlu. ali smatram da današnji umjetnici žele ipak nešto drugo reći, nego "puko" obožavanje prirode, povezanost s bogom i sličnih fora. naravno, ima i takvih koji rade po tom sistemu. lijepo je uslikati žitno polje rano ujutro kada se svjetlost prelama na kapljicama rose. ali, koliko to god bilo lijepo, smatram da je umjetnost trebala negdje evoulirati.

ali, recimo pogledajte slike na ptičici. na skoro svakoj drugoj-trećoj će biti neki cvjetak, zalazak sunca, drvo ili već nešto po toj shemi. no, koliko god te slike bile zastupljene na tom serveru, one nisu toliko popularne, koliko recimo neke koje žele nešto reći. današnje društvo, koliko god to bilo žalosno, ne razumije više ljepotu prirode i večina ljudi ju viđa lijepom tek na nekoj obrađenoj fotografiji, snimljenoj iz nekog bolesnog kuta. ljudima treba ono što sam maloprije rekla - smisao! treba im nešto oko čega će se moći voditi otrcane diskusije, pisati ljubavni izljevi o razumijevanju i (ne)pravdi i slične cmoljavosti. ako nisi in onda nisi ni umjetnik.

postoji i vrsta ljudi, nazvima ih nakon ovog umjetnicima, koji pokušavaju otkriti ljepotu u novim oblicima, ostavljajući prirodu drugima i pokušavajući otkriti što je u njihovim vlastitim glavama, što žele reći, makar to drugi ne razumjeli. žele se izraziti u ovom modernom svijetu, gdje je već sve postalo potrošni materijal, gdje smo svi "ciljana grupa" građana, gdje smo samo statistika i gdje nam živote ne vrijede više od novinskog članka, posmrtnog oglasa i lijepog sprovoda.

smatram da se današnji čovjek mora brinuti za današnje društvo, svijet. ne samo ukazivati nekim djelom na neki određeni problem, več pokušati učiniti nešto u vezi tog problema. mogu ja cmizdrit do sutra o tome kako će nas globalno zagrijavanje i ispušni plinovi sve pobiti, kada koristim više energije nego što mi je potrebno, ostavljam svjetlo upaljeno i kad mi ne treba, ostavljam pipu otvorenu po pet minuta čekajući da stigne topla voda ili bacam kile i kile nepotrebnog papira.. ili čak i dotle ovdje sjedim za kompom i tipkam bezvezarije koje nitko ne čita.

od obične priče još se nije izrodilo ništa novo, prazne riječi neće nahraniti djecu u africi, a bogami im neće pomoći ni slika žitnog polja rano ujutro.

daklem, koliko god umjetnost i umjetnici bili divni i krasni, i koliko god oni htjeli ukazivati na neki problem, danas večinom služe samo za razonodu i razbijanje viška vremena. čast izuzecima.

još je i viktor hugo jednom rekao da umjetnost ne bi trebala služiti samom umjetniku kao ispucavanje njegovih vlastitih problema i tikova, več kako bi umjetnici vodili svijet, narod u neki novi, ljepši svijet. to je rekao i petefi šandor. i ipak su svi oni pisali i o svojim problemima. znači, umjetnost ne može postojati bez umjetnika. a umjetnost ne mora nužno obuhvaćati i ljubar prema prirodi ili nekakvom božanstvu.
smatram da se u svima nama krije neka vrsta umjetnika, kao što je to naveo i ćiko koji pisao gore navedene rečenice, ali problem (koliko je to sad problem, i to je pitanje) je u tome što nemaju svi nužni talent da se izraze na neki svoj način. to bi sada trebalo reći, da ako netko nema talenta, da zadrži sve u sebi i da se ostane diviti umjetnicima i njihovim djelima?
nipošto. na taj način se zasigurno ne bi rodilo ništa novo. i koliko god gospon koji je pisai članak negirai trenutačnu inspiraciju i učinak halucinogenih droga ili kojekakvih tikova u mozak, osobno smatram da je sve to potrebno. jer, gdje bi bili da nekome nije u nekom trenutku palo na pamet da bi bilo recimo cool od običnog digitrona napraviti stroj koji može i mnogo više od toga? možda bi nam bilo bolje, ne znam. u povijesti ne postoji "možda", "što bi bilo kad bi" i slične utopijske misli. postoji prošlost i postoji sadašnjost, ono što znamo. a za budućnost ćemo se morati potruditi kako god znamo, a u tome će nam pomoći umjetnost i neke od njezinih ogranaka, kako bi budućnost učinili ljepšom i prihvatljivijom.

i to bi bilo to za danas. javite ako nedajtibože pročitate post. hvala

kada čovjek malo bolje razmisli o stvarima na razno, možda mu padne na pamet i pokoja sitna stvarkica. možda skuži da se po blogačima večinom komentarišu kežual postovi koji nemaju ni glave ni repa, a radnja im se večinom vrti oko "što sam danas radija u hebenoj školi" ili "uh, kak' mi je fakat dosadno" ili još bolje "uuu, kako mi se sada klopa pizza jerbo sam gladan, a i baš mi se pripišalo pa mislim da bi to bilo to od posta".

'nak ljudi em ne pišu i em ne komentiraju "pametne" postove. sve se svodi na "uh kako super blogač, dođi i ti komentirati moj". a takvih komentara onda ostave i na 13-tak, pa si vi mislite. a dobro, ovu temu sam več jednom imala, pa sad neću ponovno. zapravo, mislim da sam ju imala već jedno pet puta, ali nikako da dođem do nekog odgovora na pitanje zašto je odjenom postalo "in" imati blogove nakrcane slikicama i glazbicama koje bliješte i sjaje i skviče i što god.

zašto, bože, zašto nam to radiš? to možda niječeš svoje vlastito postojanje? ili nam pak ukazuješ na skoru apokalipsu? kraj svijeta?
ljudi mogu biti gluplji. naravno. samo je ljudska glupost bezgranična. rekaše jedan navodno pametan ćovo, neki židov s jednim kamenom

zašto ne koristim velika slova. pitanje je sada. a ne da mi se. mislim, ionako nitko ne čita ovo, pa koga briga. koga briga za tipfelere ili kojekakve greške. ovo je moj post i oka ućoh ugom i ekčapoan itasip.

i tako. sad bih mogla reći da imam vremena napretek. mogla bih reći da mi je dosadno. mogla bih reći da sam gladna, a mogla bih reći i da moram na zahod.
i onda bih lagala. kasnim na bus, nemam vremena za dosadu, sad sam jela i ono sa zahodom je već obavljeno.
ako baš nekoga zanima. znam da da. i znam da zapravo i ne.
who cares
ja sam faca jerbo znam engleski. ti nisi.

finish

daklem, fakat nemrem biliviti kako narod može biti, a nažalost je - glup. priznavali mi to ili ne, mi to jesmo. sorry, takva je situacija. imati mozak je postalo out. sada je in biti kultiviran. biljka. ili, možda su već i biljke evoluirale dalje od nas. tko zna. ako one znaju smisao života, već su dalje od nas. glavno da mi znamo da britney ima umetke, da je pokupila koju kilu, da rihana kreće na turneju, te da smo svi skupa ovisni o TV programo, koji onak' sasvim btw jadan da jadniji ne može biti. jeste se kada zamislili tko zapravo gleda sav taj stoput viđeni šrot koji se popodne vrti na svim postajama? tko gleda big brother? tko je najslabija karika. ma dajte molim vas. a filmovi? pucačina, jebačina i to je to. blokbaster, kak bi rekli. i prodajem reno klijo. i nejmam pojma ništa, jerbo sam išel u seosku osnovnu, seljačku srednju u varošu i sad se pravim faca jerbo idem na fax, a zapravo nemam pojma ni o čemu, već samo čekam da se vratim kući da mogu gledati big brother. da sve vas volim. da. sve. sam da znate. tako je. joj. raznježit ću se. volim vas sve. i volim kratke i besmislene rečenice. i volim povijest. i jesam mozak i jesam faca i šerif i maca i kaca i paca. ja sam najjača. idem u zagreb, ou yea. koncert korna, al sam faca nad facama. a nemam pojma jer jednostavno nemam pojma. zašto biti normalan, kada se može biti iznad svega toga i pljuvati na sve živo i neživo? zašto poštivati bilo koga i bilo što, kada je jednostavnije zgaziti?
a zašto se meni ne bi obrisala cijela arhiva na blogu?
život zada katkad takva pitanja da boli odgovarati. radije idem cugnit koju pivu, možda pomogne. i ne kontam avangardne filmove. zašto se sad oni tamo moraju rezati i koji smisao ima da pada kiša na filmu? kafkina djela bi se trebala spaliti. zašto ja uopće idem u školu? ja sam iznad svega toga. ja sam glavna manga. imam sve, a svi me jebu. ou yea. al sam si kewl. baš sam si polu-tričetvrt-almost profesionalni fotograf. baš moram svaku sliku raditi na istu shemu i baš moram sjebati ama baš svaku, ne uzimajući u obzir da imam aparat vrijednosti maltene godišnje plaće. a koga to briga?

koga sad to zbilja sve briga?

mene nije. a ipak je. imam 18. mogu ići glasati. tko će mi platiti da glasam za hdz? sdp? ssp? sssr? dajte mi neku ideju, jer sam prenaivna da bi se kužila u bilo što. a čak nisam ni plavuša, nemam silikone i ne slušam narodnjake. ma moš mislit. imam jednog soma na računu i njih pet u zamrzivaču, i tko je sada veća faca?

ja sam faca, jerbo imam lice. ti nisi, jer te ne vidim. ti si samo tekst , misao negdje daleko koja ne zna da ja znam. da ti nisi. da nitko nije. svi smo mi kruh sa marmeladom. dvopek dvopek.