nebuloze@nemampojma.hr

nedavno čitah jedan stari broj Nove Akropole, u kojem se zbori sljedeće:

"Umjetnik je most, veza ismeđu vidljivog i nevidljivog svijeta. On je taj koji može razumijeti ono što je tajno, skriveno, što se obično ne vidi, donijeti to u naš svijet kao glazbu, sliku, kip, građevinu, kako bi svi u tome mogli sudjelovati."

no, veli se i sljedeće:

"...umjetnik ne može biti netko tko posjeduje tek slučajnu inspiraciju, katkad zasnovanu na drogi ili nekom halucinogenom sredstvu koje ga potiče na šaranje po zidovima ili lupanje po klaviru. Ne, to za nas nije samo dodirt s prolaznim, već je to doticaj i s "onim odozgo". To nije pretvaranje zlata u pijesak, nego pretvaranje pijeska u zlato. Tada galebovi postaju poput slonovače, valovi su žađ, a planine lazurni kamen." i tako dalje i tako dalje. Gospon Jorge Angel Livraga je nabrojao još hrpe i hrpe lijepih i krasnih usporedbi, kako bi došao do nekakvog zaključka koji zbori da umjetnik na neki način mora crpiti inspiraciju iz prirode, a ne recimo iz nekih svojih osjećaja nevezanih za prirodu. jer, priroda je kralj a mi smo nitko i ništa. čak i drevne skulpture i sveopću umjetnost povezuje s manifestacijama raznih osjećaja vezanih uz prirodu i njene pojave.

no, koliko ja inače obožavala i poštivala sve što se napiše u toj Novoj Akropoli, moram reći da se s ovim uopće ne slažem. mislim, naravno da je oto divno i krasno napisano, ali zar baš svi koji stvaraju umjetnička djela onda nužno moraju biti umjetnici? ili, tko je u današnjem smislu riječi umjetnik? pa, koliko sam primjetila, današnji umjetnici su bitno dalje od ljubitelja prirode. mnogi ih definiraju kao "prolupale" ili "ekscentrične", dakle, nemaju veze s prirodom. možda su za vrijeme impresionizma imali, kada su na dnevnom svjetlu željeli zabilježiti svaku promjenu u svjetlu. ali smatram da današnji umjetnici žele ipak nešto drugo reći, nego "puko" obožavanje prirode, povezanost s bogom i sličnih fora. naravno, ima i takvih koji rade po tom sistemu. lijepo je uslikati žitno polje rano ujutro kada se svjetlost prelama na kapljicama rose. ali, koliko to god bilo lijepo, smatram da je umjetnost trebala negdje evoulirati.

ali, recimo pogledajte slike na ptičici. na skoro svakoj drugoj-trećoj će biti neki cvjetak, zalazak sunca, drvo ili već nešto po toj shemi. no, koliko god te slike bile zastupljene na tom serveru, one nisu toliko popularne, koliko recimo neke koje žele nešto reći. današnje društvo, koliko god to bilo žalosno, ne razumije više ljepotu prirode i večina ljudi ju viđa lijepom tek na nekoj obrađenoj fotografiji, snimljenoj iz nekog bolesnog kuta. ljudima treba ono što sam maloprije rekla - smisao! treba im nešto oko čega će se moći voditi otrcane diskusije, pisati ljubavni izljevi o razumijevanju i (ne)pravdi i slične cmoljavosti. ako nisi in onda nisi ni umjetnik.

postoji i vrsta ljudi, nazvima ih nakon ovog umjetnicima, koji pokušavaju otkriti ljepotu u novim oblicima, ostavljajući prirodu drugima i pokušavajući otkriti što je u njihovim vlastitim glavama, što žele reći, makar to drugi ne razumjeli. žele se izraziti u ovom modernom svijetu, gdje je već sve postalo potrošni materijal, gdje smo svi "ciljana grupa" građana, gdje smo samo statistika i gdje nam živote ne vrijede više od novinskog članka, posmrtnog oglasa i lijepog sprovoda.

smatram da se današnji čovjek mora brinuti za današnje društvo, svijet. ne samo ukazivati nekim djelom na neki određeni problem, več pokušati učiniti nešto u vezi tog problema. mogu ja cmizdrit do sutra o tome kako će nas globalno zagrijavanje i ispušni plinovi sve pobiti, kada koristim više energije nego što mi je potrebno, ostavljam svjetlo upaljeno i kad mi ne treba, ostavljam pipu otvorenu po pet minuta čekajući da stigne topla voda ili bacam kile i kile nepotrebnog papira.. ili čak i dotle ovdje sjedim za kompom i tipkam bezvezarije koje nitko ne čita.

od obične priče još se nije izrodilo ništa novo, prazne riječi neće nahraniti djecu u africi, a bogami im neće pomoći ni slika žitnog polja rano ujutro.

daklem, koliko god umjetnost i umjetnici bili divni i krasni, i koliko god oni htjeli ukazivati na neki problem, danas večinom služe samo za razonodu i razbijanje viška vremena. čast izuzecima.

još je i viktor hugo jednom rekao da umjetnost ne bi trebala služiti samom umjetniku kao ispucavanje njegovih vlastitih problema i tikova, več kako bi umjetnici vodili svijet, narod u neki novi, ljepši svijet. to je rekao i petefi šandor. i ipak su svi oni pisali i o svojim problemima. znači, umjetnost ne može postojati bez umjetnika. a umjetnost ne mora nužno obuhvaćati i ljubar prema prirodi ili nekakvom božanstvu.
smatram da se u svima nama krije neka vrsta umjetnika, kao što je to naveo i ćiko koji pisao gore navedene rečenice, ali problem (koliko je to sad problem, i to je pitanje) je u tome što nemaju svi nužni talent da se izraze na neki svoj način. to bi sada trebalo reći, da ako netko nema talenta, da zadrži sve u sebi i da se ostane diviti umjetnicima i njihovim djelima?
nipošto. na taj način se zasigurno ne bi rodilo ništa novo. i koliko god gospon koji je pisai članak negirai trenutačnu inspiraciju i učinak halucinogenih droga ili kojekakvih tikova u mozak, osobno smatram da je sve to potrebno. jer, gdje bi bili da nekome nije u nekom trenutku palo na pamet da bi bilo recimo cool od običnog digitrona napraviti stroj koji može i mnogo više od toga? možda bi nam bilo bolje, ne znam. u povijesti ne postoji "možda", "što bi bilo kad bi" i slične utopijske misli. postoji prošlost i postoji sadašnjost, ono što znamo. a za budućnost ćemo se morati potruditi kako god znamo, a u tome će nam pomoći umjetnost i neke od njezinih ogranaka, kako bi budućnost učinili ljepšom i prihvatljivijom.

i to bi bilo to za danas. javite ako nedajtibože pročitate post. hvala