Dearly_Beloved
escape
...objavljujem svoj 40. i najvjerojatnije zadnji post...
..neznam, namjeravam prekinuti pisanje bloga na neko vrijeme jer trenutno nemam ni volje ni inspiracije....
...trenutno tražim od vas samo malo razumijevanja i podrške...za neko vrijeme budete znali dal budem zatvorila blog,ili opet nastavila pisati...
...ak me neko treba, tu lijevo još stoji moj mail i icq,,slobodno mi se javite...
P.S. I samo obavještavam Teu i tetu Frances da se usuđujem prekinuti štafetu...kaj god vi rekle...
svima
slika govori tisuću riječi
moja sreća
(foto by linoleum_girl)
Can you show me the way?
Pišem u trenutku "neinspiracije"
Dakle, započela sam ovaj post na sto milijuna načina, i sa sto milijuna različitih sadržaja.
Ali već je vrijeme da pišem nekaj novo, jer mi se čini da su se svi nekak pretjerano zabrinuli za mene zbog ovog otprije.
Uzela sam si malo više vremena za razmišljanje, tek tolko da si posložim neke stvari.
I sama se sebi čudim kolko me zadnje dane hvata onaj trenutak inspiracije. Pišem, sviram i crtam ko nenormalna. Ahh,, onda sve lakše izbacim iz sebe. Blago meni…
Hmm…i glavna tema od koje se svima okreće želudac. Počinje nastava! No, sad dosta o tome jer me hvataju frazi.
U nedostatku boljega evo vam lyricsi od jedne pjesme koja me pere u zadnje vrijeme. Možete ju i preslušati tu gore lijevo u prvom box-u. Preporučam vam da ju preslušate jer meni je odlična.
In Flames- Metaphor
You stole my pure intention
You are the sickness in between
Let me in, I'll bury the pain
You taught me to be sad as you
You almost made me take it all
Let me in I'll bury the pain
You bend me and you shake me
You beg me then you break me
Let me in, I'll bury the pain
You made me feel like a sinner
Now you fear you'll die alone
Let me in, I'll bury the pain
The sickness that you are
A plague that made me starve
Do you think you can show me, how I got this far?
I feel it's takin over
And everything falls dark
Break me open,
The desperate cry
The sickness that you are
A plague that made me starve
Do you think you can show me, how I got this far?
I za definitivni završetak jedna rečenica koja me potakla na razmišljanje;
"You got to belive that right here and right now you're exactly where you're supposed to be"
Vjerujete li u to da je sve točno onako kako treba biti?
Razmišljajte malo, svima
:'(
...nervozna sam...
...plače mi se...
...vrišti mi se...
...pokušavam se sakriti...
...želim biti sama...
...ne želim razmišljati o ničemu...
...hoću se maknuti od svega...
:'( :'( :'( :'(
Ne pitajte... Nemam pojma kaj se događa. Ali sad je stvarno kriza. No dobro, samo ovaj trenutak. Ali ipak...
Konstantno me prate one čudne fizičke promjene. No, znam da su na psihičkoj bazi. Svaki dan ista jebena mučnina u želucu koja me ulovi čim se sjetim da trebam ustati i udisati zrak ovog smrdljivog svijeta, a znam da ga ne mogu promijeniti. Glava me boli svaki dan. Razmišljam previše, nervozna sam, gubim se u vlastitom svijetu. Nisam ni sposobna više udahnuti zrak punim plućima. Imam toliko volje da promijenim neke stvari, ali sve ide presporo. Ili samo stoji na mjestu. Kojeg se vraga trudim onda?
Hoću biti sama. Želim sama rasporediti stvari u svojoj glavi. Gdje da počnem? Nisam baš sigurna gdje je početak.
Treba mi samo malo vremena i samoće...to je sve...
priča o Njoj
Ustala je na lijevu nogu. Sa još sljepljenim kapcima i zijevajući krenula je prema wc-u. Spotaknula se na remen od gitare i završila s nosom u smrdljivoj starki. Opsovala joj je mater, digla se i krenula u kupaonu. Nije oprala zube, nije se istuširala, nije se umila ni počešljala kosu. Preko poluotvorenih očiju gledala je svoj odraz u ogledalu. Smijala se ludoj i zaležanoj frizuri.
Vratila se natrag u sobu. Uzela je onu istu crvenu, razdrapanu i smrdljivu starku u ruke. Bacila je ravno u novu gitaru, prekrasne, krvavo crvene boje. Gitara je ostrugala zid i podrapala nekoliko postera.
Bila je nervozna. Digao joj se tlak, isto kao i ona svakidašnja mučnina u želucu. Tražila je torbicu sa cigaretama. Razbacala je sve stvari po podu. Izvukla je jednu cigaretu i uzela šibice sa stola. Otvorila je prozor i zapušila. Nije osjećala hladnoću izvana. Gledala je u tornjeve crkava i, kao i stalno, razmišljala je o prolaznosti i smislu svega. A zamislila je i koje iritantne ljude bi rado nabila na te tornjeve. Cigaretu je ugasila i bacila susjedi na auto. Sjetila se da bi tu luđakinju mogla nabiti na toranj, i požalila zašto je ugasila cigaretu prije nego ju je bacila. Zapalila je mirisnu svijeću sa aromom lavande. Da se ne osjeća smrad ustajale odjeće i nakupina prašine. Upalila je radio i bacila se natrag u krevet. Pokrila je glavu jastukom. Nije mogla disati. Zamislila je kako je svaki trenutak riskantan i kako bi smrt mogla pokucati svaki čas. Prestrašila se. Naglo je ustala. Uzela je njegovu sliku u ruke. Nedostaje joj.
Pogledala je oko sebe. Sve joj se učinilo jadno. Izvukla je papir i crvenu kemijsku. Pisala je.
Napisala je pjesmu.
Uzela je gitaru u ruke. Nije joj ni trebala trzalica. Samo je provukla nekoliko akorda. Pjesma joj se činila savršenom. Sama sebi je rekla kako će postati hit. Ili ne? Odložila je gitaru i zaključala još jednu pjesmu u svoju zbunjenu glavu.
Krenula je u kupaonu. Okupala se i sredila. Vratila se i pospremila sobu. Bila je zadovoljna sobom. Ali mučnina u želucu je buktala. Pokušavala ju je zanemariti.
Izašla se naći s prijateljima. Popila je nekoliko kava i popušila pola kutije. Cijelo vrijeme ju šutjela. U glavi joj se vrtjela samo ona pjesma.
Predvečer se našla sa njim. Bila je sretna jer je pokraj nje. Ali i on je zbunjen. On priča. Ona šuti. Sakrila je svoj pogled ispod pramena kose. Pažljivo ga sluša. I ništa mu ne govori. On misli da ga ne shvaća. Ali on nema pojma što joj se događa u glavi, i uopće ne shvaća koliko su slični. Ona ne želi da on to shvati. I boji mu se reći neke stvari da ga ne povrijedi. Ponekad dođe trenutak da mu želi reći baš sve. I želi mu reći da ga voli. Ali kad god to pokušava, riječi joj zapnu u grlu. Zapitkuje se zašto to nije sposobna reći. I onda shvaća da ne misli tako. I opet je tužna. Zašto nije sposobna voljeti? Boji se da ga ne povrijedi. Glava joj puca. Ali i dalje šuti. Ne želi ga povrijediti. Nije joj jasno zašto se mora vezati za nešto prolazno, ali prihvaća stvari takve kakve jesu. Kad je svjesna da joj ionako ništa drugo ne preostaje. Ali sve će to ostati zaključano u njezinoj glavi. Negdje pokraj one pjesme.
Vraća se kući. Ulazi u svoju sobu. Sve je ljigavo uredno. Shvaća da to nije njezin stil. Ponovo izvlači stvari iz ormara, baca ih na krevet. Izvlači svoje pjesme i crteže iz malog zelenog fascikla i razbacuje ih po podu. U kutiji je još jedna cigareta. Sada je nije ugasila prije nego ju je bacila susjedi na auto. Kutiju je rastrgala i napravila oblik neke ptice. Bacila ju je kroz prozor. Skinula je odjeću sa sebe i navukla neku staru razvučenu majicu. Ugasila je svijetlo i upalila svijeću. Sjela je na krevet i uzela gitaru u ruke. Htjela je odsvirati onu pjesmu, ali se je nikako nije mogla prisjetiti. Odložila je gitaru na pod. Ponovo je uzela njegovu sliku. Srce joj je zatitralo i usne zadrhtale. Već joj nedostaje.
Upalila je radio. Plaši se tišine. Legla je u krevet i zatvorila oči.
Svijeća se ugasila tek pred jutro.
*********************************************************************
Ova priča nije izmišljena, i Ona je stvarna.
*2007*
I još je jedna godina iza mene. Nisam donijela neke posebne novogodišnje odluke. Još sežu neke stvari od prije, ali ja ću se potruditi da se sve riješi, i nadam se da će ovo vrijeme biti uspješnije.
Lagano zamahujem glavom preko ramena. Proučavam svoje postupke u prošloj godini. Bila je ispunjena ljubavlju i dobrim prijateljima, ali nažalost nisam dostigla neke ciljeve koje sam si zacrtala. Bilo je puno padova, ali jednostavno premalo uspona. Shvatila sam da sam previše puta razočarala samu sebe.
Nije bilo ništa izričito groznog, ali su samo malo lošijom srećom stvari krenule u krivu stranu. Ali ipak sam našla nešto što sam dugo tražila…ili nekoga…
Nova godina sad neće odjednom promijeniti moj svijet, ni moja razmišljanja…ni mene. Ali ja sam potpuno spremna da u ovoj godini ostvarim najbolje moguće rezultate, i da dam sve od sebe. Neću se više razočarati, i ne želim se više utapati u vlastitim neuspjesima. I za to imam točno 2007 razloga. 
Vama također želim sve najbolje. I ne želim da vam se svi snovi ostvare jer ćete tada prestati sanjati. Neka vam se ostvari samo onoliko koliko vam je potrebno da budete sretni!!!
