...nervozna sam...
...plače mi se...
...vrišti mi se...
...pokušavam se sakriti...
...želim biti sama...
...ne želim razmišljati o ničemu...
...hoću se maknuti od svega...
:'( :'( :'( :'(
Ne pitajte... Nemam pojma kaj se događa. Ali sad je stvarno kriza. No dobro, samo ovaj trenutak. Ali ipak...
Konstantno me prate one čudne fizičke promjene. No, znam da su na psihičkoj bazi. Svaki dan ista jebena mučnina u želucu koja me ulovi čim se sjetim da trebam ustati i udisati zrak ovog smrdljivog svijeta, a znam da ga ne mogu promijeniti. Glava me boli svaki dan. Razmišljam previše, nervozna sam, gubim se u vlastitom svijetu. Nisam ni sposobna više udahnuti zrak punim plućima. Imam toliko volje da promijenim neke stvari, ali sve ide presporo. Ili samo stoji na mjestu. Kojeg se vraga trudim onda?
Hoću biti sama. Želim sama rasporediti stvari u svojoj glavi. Gdje da počnem? Nisam baš sigurna gdje je početak.
Treba mi samo malo vremena i samoće...to je sve...
Post je objavljen 09.01.2007. u 00:17 sati.