Dearly_Beloved
Can you show me the way?
Pišem u trenutku "neinspiracije"
Dakle, započela sam ovaj post na sto milijuna načina, i sa sto milijuna različitih sadržaja.
Ali već je vrijeme da pišem nekaj novo, jer mi se čini da su se svi nekak pretjerano zabrinuli za mene zbog ovog otprije.
Uzela sam si malo više vremena za razmišljanje, tek tolko da si posložim neke stvari.
I sama se sebi čudim kolko me zadnje dane hvata onaj trenutak inspiracije. Pišem, sviram i crtam ko nenormalna. Ahh,, onda sve lakše izbacim iz sebe. Blago meni…
Hmm…i glavna tema od koje se svima okreće želudac. Počinje nastava! No, sad dosta o tome jer me hvataju frazi.
U nedostatku boljega evo vam lyricsi od jedne pjesme koja me pere u zadnje vrijeme. Možete ju i preslušati tu gore lijevo u prvom box-u. Preporučam vam da ju preslušate jer meni je odlična.
In Flames- Metaphor
You stole my pure intention
You are the sickness in between
Let me in, I'll bury the pain
You taught me to be sad as you
You almost made me take it all
Let me in I'll bury the pain
You bend me and you shake me
You beg me then you break me
Let me in, I'll bury the pain
You made me feel like a sinner
Now you fear you'll die alone
Let me in, I'll bury the pain
The sickness that you are
A plague that made me starve
Do you think you can show me, how I got this far?
I feel it's takin over
And everything falls dark
Break me open,
The desperate cry
The sickness that you are
A plague that made me starve
Do you think you can show me, how I got this far?
I za definitivni završetak jedna rečenica koja me potakla na razmišljanje;
"You got to belive that right here and right now you're exactly where you're supposed to be"
Vjerujete li u to da je sve točno onako kako treba biti?
Razmišljajte malo, 
svima
