Bok svima, vratio sam se nakratko u Zagreb :)
U restaču imam problema s konobarima.
Najbolja konobarica dobila je posao za stalno u banci i napustila je restoran doslovce preko noći. Uvečer je rekla da ide sutra popodne kući i zato sam bio prisiljen uzeti priučene ljude.
Upravo sam jučer jednog momka vratio u Zagreb, sam mi je došao reći da želi kući jer taj posao nije za njega. Nije baš glup kad pričaš s njime, ali kad konobari, taj momak kao da je glup. Veoma veoma glup!
Šteta, a inače mi je drag i žao mi je što sam mekan kad su ljudi u pitanju. Koštao me je direktno nekoliko potencijalno vrlo skupih večera kad su ljudi došli i baš njega tražili 'bilo koju butelju'. Nisam ga maknuo iz restorana ranije, a počeo sam slutiti da posao nije za njega već prvog dana kad je radio. Bilo je to ovako:
Sjeo sam s prijateljem za stol. Restoran potpuno prazan, nepopularno je vrijeme kad uglavnom ni psa na cesti nema. Dakle, sjedimo samo nas dvojica. Priđe nam on:
"Dobar dan, izvolite?" - veli on.
"Meni dva deci crnog vina" - veli prijatelj,
"Meni coca colu i litru obične vode." - velim ja.
Vraća se on, nosi vino i colu. Doimlje se relativno OK.
"Trebam mu malo popraviti držanje", pomislim ja.
"Kome koka kola, a kome vino?" upita nas on.
Prijatelj i ja smo se iznenađeno pogledali, pa smo pogledali okolo. Da je na tih 200 stolica oko nas bilo još nekoga, da je morao još nekome nešto donijeti, da je izgledao bolesno ili barem pokunjeno što ne zna što mu je koja od JEDINE DVIJE mušterije naručila - obojica bi mu rekli što ide kome i zaboravili na to smjesta. Ovako sam ja rekao "Vino njemu, kolu meni" a o njemu sam nastavio razmišljati i u srce mi se uvukla zlosretna sumnja. "Neće biti dobro." - rekao sam prijatelju.
Nije mi donio vodu. Nastavio je brljati i idućih dana. Tek nakon što sam mu šesti put ponovio da za svaku narudžbu zapiše točno ono što je gost zaražio počeo je to raditi i to neuspješno. Po večeri je jedino on imao jednu ili dvije krivo shvaćene i vraćene narudžbe - a to je u restoranu ravno katastrofi. Da ne pričam koliko je bio spor...
Tjedan dana nakon toga on je već osjetno bolji. Već pomislim kako se strpljenje isplatilo i da će biti OK. Dođem u restač u nepopularno vrijeme a on meni posluži piće i krene servirati jedan stol. Postavio je salvete, beštek, kruh i tanjure i čeka! Zazvoni zvono iz kuhinje i on pohita i donosi jelo. Tad počinjem shvaćati - sve je napravio po "PS-u" samome sebi!
Sjeda momak za stol usred restorana i počne jesti iako sam izričito više puta svima rekao da nema jela za radnog vremena! Pogotovo ne vanjskom prostoru restorana. Da ne kažem da nema ni sjedenja u vidljivom dijelu...a kamo li jedenja! Moje osoblje smije jesti praktički koliko god hoće i što god hoće, ali ne dok radi! Puno puta sam svima objasnio da dođu prije početka radnog vremena 'u civilu', da sjednu, da naruče kao bilo koji gosti i da pojedu kao ljudi! A onda nek se presvuku i krenu raditi. I evo mi ga sad na...poželim da sam tiranin i da s osobljem postupam s ognjem i mačem...
Uživa tako momak na moje oči, mlati po odresku, ja ne vjerujem! Mislim...već smo se svi navikli da baš njemu moramo neke stvari ponoviti pet ili šest puta prije no što ih upamti. Ali ovo, način kako on posve iz mozga izbriše bilo što što mu ne odgovara, ovo graniči s bezobrazlukom!
U to ulazi gost. Moj konobar mrtav hladan ustaje sa svog stola u središtu restorana, ode do gosta takoreći žvačući, ode do šanka, vrati se donoseći gostu narudžbu i odamah zatim sjedne za svoj stol dovršavati svoju šniclu! Mrtav hladan...a meni ko da netko šmirgl papirom struže po živcima!
Poslije, kad je pojeo i kad smo se uhvatili malo nasamo, velim ja njemu:
"Koliko smo puta rekli da nema jedenja za vrijeme radnog vremena? Vidiš što se dogodilo - morao si ustati, poslužio si gosta, a onda si sjeo dovršiti jelo!"
A moj dragi konobar me pogleda pogledom punim ljubavi, sav razniježen što toliko brinem za njega:
"Nema veze, meni to nije bio problem!" - veli mi on.
A ja sam na to rekao samo: 
I tako...tražim dobrog konobara ili konobaricu. Treba znati talijanski barem malo. Ozbiljan sam i ozbiljno to tražim...stan i hrana su osigurani, predobar i mekani gazda je osiguran a uz to ide i predobra plaća. Trebam tu osobu na par tjedana. Ako se ta osoba odluči javiti nek mi pošalje mail.
Pozdravlja vas vaš umorni Ddadd :)
|
