20.02.2008., srijeda
Ddadd...i Priče svakojake
"Najbolje su ti priče one u kojima pišeš o bićima iz mitologije!" - reče mi jedna djevojka dok smo te posebno ugodne večeri sjedili na mirnoj zelenoj terasi i uživali u ukusnoj večeri.
Djevojka koja je izgovorila te riječi moj opus poznaje vjerojatno bolje nego ja sam. Ona i njena frendica čitale su me redovito, studiozno, i pozvale me da dođem k njima u njihov grad pa da se upoznamo.
Bilo je to davno, prije točnio šest mjeseci, prije dva života.
"Ah, ništa, onda moram napisati još poneku priču, samo za vas!" - kucnuli smo se crnim vinom.
Te večeri, kad smo već promjenili mjesto i ispijali drugu bocu vina, nenadano mi je stigla prva sms poruka ikad od djevojke s kojom sam se već nekih tjedana dana dopisivao preko e-maila. Pročitala mi je jednom prilikom blog, ostavila komentar i poslala mi mail. Svidjela mi se preko maila pa smo se počeli dopisivati i ostavio sam joj nakon nekoliko mailova broj svog mobitela. Mislim da je bila sudbina to što je njen sms stigao u trenutku kad sam bio najopušteniji, najbezbrižniji i najsretniji unazad dugo vremena.
Odgovor moj njoj bio je samo formalan. U stilu da uživam negdje daleko od razularene gomile. U tom trenutku sam već jako dobro znao da mi dan nakon večeras sljede najteži dani u životu. Da predstoje najveći poslovni izazovi, najkraći rokovi ikad, i duugo, predugo najusamljenije vrijeme u kojem neću imati nikoga, baš nikoga! Pravio sam se da tog kaosa što dolazi nikad neće biti i uživao sam u trenutku, u ugodnom društvu dviju očaravajućih mladih dama, u predivnoj toploj večeri, ispijajući polako mirisno crno vino i skupljajući snagu za ono što predstoji.
Kaos je počeo dan kasnije. Najveći izazovi su krenuli, najkraći rokovi su me cijedili do kraja, krali su mi kapi života, hranu, snove. Sve ono što sam očekivao obistinilo se ali sam se ipak prevario u jednom - najusamljeniji dani nisu došli!
Umjesto samoće krenuli su beskrajni topli smsovi od djevojke čiji sam prvi, stidljivi sms primio baš one divne mirne večeri. U čitavom tom kaosu imao sam jednu malu mirnu oazicu u koju sam mogao ušetati, tiho poput putnika namjernika, i okrijepiti srce. S vremenom mi je to maleno uporište, ta ugodna i mirna oaza počela bivati sve važnija, sve značajnija pa sam se potrudio i upoznao djevojku koja stoji iza tih toplih poruka. Tad se negdje u tom mom smiraju uzburkane duše rodila ljubav.
Moj životni izbor bio je uzimati poslove na granici mogućeg - a samim time i najbolje plaćene. Jednostavno nisam znao funkcionirati u kolotečini i dosadi obavljanja monotonih poslova i to mi se osvetilo na najgori mogući način. Tlak i srce počeli su se buniti i otjerali me liječnicima. Liječnici su ne kao lopticu za picigin dodavali jedni drugima i na kraju su me ipak uspjeli dovesti u red.
"Sretan sam, presretan, što Ste došli sad a ne za tri godine!" - rekao mi je Najbolji.
Jučer sam prihvatio posao iz gušta. Ne najisplativiji od ponuđenih...dapače, daleko je najneisplativiji, kratkororčno gledano. Rokova nema. Na meni je da moja dugoročna vizija od toga učini najisplativiji posao u mom životu. A bez stresa.
Tri zadnja dana sam bio bez računala, uživao sam sa Najdražom u jednom lijepom i mirnom gradiću. Na pozive sam odgovarao uvijek istom rečenicom:
"Nemam računalo pri ruci, javim Vam se kad dođem u Zagreb!"
Mislim da je Ddadd napokon shvatio da mir i tišina imaju puno svojih prednosti. Dok vam ovo pišem sjećam se Gustava, onog crtića gdje je Gustav najveći biznismen, top manager, i gdje je od urlanja na tri telefonske linije istovremeno posve iscijeđen, izmučen i bolestan pa od stresa pobjegne negdje u trope. Tamo odmara i odjednom mu padne banana (ako dobrto pamtim) na glavu. On se tada nečeg dosjeti i uskoro krene proizvodnja banana, šleperi i vagoni jure vamo tamo, grade se tvornica za tvornicom i poslovni neboderi... Kaos i biznis sve su veći pa u zadnjoj sceni opet vidimo Gustava kako izdiše urlajući na tri slušalice istovremeno!
O, zašto više nema Gustava!?! To je bio tako dobar crtić!
Jučer sam objašnjavao svojem partneru sljedeće: Kad postavim ovo što ćemo napraviti na noge, tada će se umješati krupni kapital. Mogao bih vam još deset poslovan napisati o startup projektima ali neću sad. Onon što sam objasnio svom prijatelju jest:
Kad krene presing u kojem ćemo morati udovoljavati krupnim interesima, tada se ja povlačim iz posla. Idem na Capo Verde. Što sam zaradio zaradio sam i mora biti dovoljno! Ne želim opet završiti kao Gustav.
Ili kao Ddadd.
I da...što sam zapravo htio reći? Mislim da sam htio reći da mi fali pisanje priča :)
Jako mi fali...i dužan sam napisati barem jednu lijepu priču. U kojem će biti bića iz mitologija i ta će bića sudjelovati u borbi dobra i zla.
I vjerojatno nitko neće pobijediti...jer takve su moje priče :)
Toliko zasad, voli vas Ddadd...
|
11.02.2008., ponedjeljak
Kako preživjeti nizak tlak :)
Evo najdraži moji, stvarno me dugo ne bijaše amo, a bezmalo svaki dan sam se sjetio bloga i čudio se samome sebi.
"Zar ovaj Ddadd više ne piše? Nije valjda prestao!?" - pitao sam samog sebe, pitali su me drugi, pitali su se svi.
Dakle, tema današnjeg posta je tlačno ekvilibriranje - svi znate da ne tlak prao i da sam potražio pomoć najboljih liječnika. I dobio sam je!
Prvo sam pio dvije tablete, nije baš bilo do kraja bajno, ali barem je jutarnji tlak bio normalan. Onda su mi prikeljili još jednu tabletu. Dan danas imam sliku u glavi vrhunske doktorice koja mi objašnjava:
"Nije dobro za niti jednu terapiju različite tablete uzimati istovremeno. Naime, različite tablete se u želucu izmješaju i tvore spojeve za koje nije sasvim jasno što mogu učiniti. Zato Vam savjetujem da ovu koju morate uzimati samo jednom dnevno uzmete prvu. Razlog zašto biste trebali uzet ovu prvu jest taj što ona češće tjera na mokrenje pa je bolje da to odgulite prije."
Gledao sam je svojim pametnim očima i upijao svaku njenu riječ. Nastavila je:
"Onda sat vremena nakon ove jedne dnevno uzmite prvu od onih koje morate progutati dvije na dan. Nakon ručka mrknite jedan kardiopirin protiv zgrušavanja krvi, a zadnju od ove dvije popijte oko 6 da vas prirpemi za 9 uvečer kad Vam je najviši tlak."
I tako sam napravio. Mrknuo sam prvu, sat vremena poslije drugu, došlo je jedanaest sati, još malo pa će podne kad se u meni sve podiže i kad mi zapravo počinje radni dan, otišao sam do svoje radne sobe, sjeo i pomislio da mi se malko vrti. Uzeo sam svoj lijepi novi tlakomjer i mrcina je pokazala 113/80. Ovaj višji je malo prenizak, ali neka, mogu ja to...međutim, vrtnja se nastavila!
110/75 pokazala je sprava petnaest minuta poslije. Išao sam mjeriti jer mi je mozak kronično obijao misliti...pet minuta nakon toga bio je već 98/70
Tlak je već bio bolesno nizak. Grozničavo sam razmišljao kako ga podić i sjetio se spasonosnog rješenja - nitko mi ne može dići tlak kao moja majka! Najbrže što mi je vrtoglavica dopuštala otputio sam se u njenu kuću, tiho ušao i sjeo.
"Ddadd, blijed si!" ona će panično.
"Da...tlak mi pada, bio je 98/70, zato sam i došao amo da mi ga malo podigneš!" - ko fol se našalim ja.
"Koilko si tableta jutros popio?" - upita ona.
"Dvije."
"Ma tko ti je prepisao dvije!?" još paničnije će ona...na sreću, jer tlak mi je iznenada počeo rasti...tog trena sam prvi put u životu bio sretan što paničari!
"Moja doktorica...ona moja privatna, najbolja!"
"Ma koja je to doktorica? Mislila sam da ti je kardiolog prepisao tablete!" - visokotonci su joj proradili...još malo i bit će mi tlak normalan, weeee :D
"Ovak...prvo mi je doktorica prepisala jedne tablete. Onda je kardiolog rekao da mi je holter nevjerojatan i da nam se žuri pa mi je prepisao još jedne. On je rekao i da nastavim piti one doktoričine pa sam to i napravio." - strpljiv sam ja
"Ma tko je ta doktorica da mi je znati!" - ona će opet...a moj tlak već fino raste proporcionalno njezinom.
"Moja privatna doktorica" - strpljiv sam ja.
"Pa kako ti je prepisala da dvije tablete uzmeš u jutro?"
"Nije ona, kardiolog je!" - sad se već smješkam, u svom sam elementu...jedvo čekam da eksplodiram :D
"Oni ništa ne znaju!" - zaurla mi mati.
"Evo ti njihov broj pa im ti to reci" - srdito ću ja!
"Dvijeeee tableteee već sad u jutro! Nije ni čudno što ti je tlak tako nizak. Nikako ne smiješ popiti onu uvečer - nikako!
"Nazvat ću doktoricu i ako mi ona kaže da ne pijem - neću!" - rekoh ja pomirujuće-
"Ne smiješ. Ddadd, ne smiješ!" - falset kuluminira...
"Nazvat ću sad doktoricu i pitat ću je!" rekoh ja.
"Ma tko je ta doktorica da mi je znati!" pita ona mene već treći put, a ja se razbjesnio!
"Ma ne mogu vjerovati da me već već treći puta isto pitaš!" - zaurlam ja i nastavim bjesnjeti:
"Taj naš glupi razgovor i to tvoje histeriziranje i strah nikamu ne vode! Daj shvati da nisam glup i da neću uzeti ništa što mi škodi. Razgovarat ću sa doktoricom ali ako vidim da tlak pada neću uzeti na večer tabletu, makar mi svi primarijusi svijeta zapovjede da ju uzmem! I stvarno ne znam čemu sve to histeriziranje! JOJ ŠTO SAM LJUT, MOGAO BIH PILIĆIMA ZAKRETATI VRATOVE!" - eksplodiram do kraja i mašim se tlakomjera koji sam ponio sa sobom.
108/73
Wow, što mi ga je podigla :D
Tko zna što bi bilo da se nisam toliko razbjesnio! Sa smješkom sam se okrenuo prema svojoj majci i rekao joj najnježnije što sam znao:
"Mama moja najdraža, super si ti meni! Spasila si mi život!"
I nisam popio večernju tabletu... :D
Vaš Ddadd :-)
|
|