Došao sam danas u svoj seoski Konzum. Velik je, dobro opskrbljen i prepun debeljuškastih domaćica koje dokono lunjaju bespućima i ležerno biraju špeceraj.
Odjel voća i povrća više mi nije bauk otkad sam otkrio tajnu najlonskih vrećica, tj., barem sam mislio da mi nije bauk. Naime, ispalo je da je kupovanje povrća ipak složeniji posao no što izgleda, jer ovdje, u ovom mom Konzumu, nakon što uspiješ utrpati voćku u najlonsku vrećicu moraš je i izvagati! A to znači sljedeće:
Odeš do vage.
Staviš banane na vagu.
Počneš čitati upute - tamo piše: "Utipkajte četveroznamenkasti broj"
Shvatiš da pojma nemaš koji broj trebaš utipkati.
Vratiš se do banana i pročitaš broj. Broj je 1080.
Dođeš do svojih banana koje su još na vagi i utipkaš 1080.
Čitaš daljnje upute - piše: "Stisnite ' ¬ ' "
Ti si informatičar i očekuješ da će nešto pisati na ekranu vage. Ništa ne piše na ekranu vage. Pojma nemaš jel si utipkao ispravan broj...broj 1080!
Tražiš između ono stotinu tipki famoznu tipku ' ¬ '. U taj čas dođe ti neka bakica, zemljoradnica suhih žuljevitih ruku koje već barem 70 godina beru kuruzu u svom polju okupanom suncem i stisne tu tipku umjesto tebe, a onda ti ljubazno kaže da sad još samo trebaš stisnuti i tipku ' 1 ', pa i to stisne umjesto tebe. Dok se papirić printa ona ti se smijulji svojim vedrim širkim i srdačnim ha_vidiš_kak_se_ja_v_komputere_razmem osmijehom. Ti njoj ljubazno i neiskreno zahvaljuješ šibajući je svojim najotrovnijim pogledom palog informatičara, i za svaki slučaj pogledaš zadnju crticu uputstva. Tamo piše:
"Za kraj stisnite ' 1 ' "!
Neka...baba je bila u pravu, papirić na kojem piše Banane II klasa je izletio van...ali barem sam naučio! Sad će kupnja limuna biti mačji kašalj!
Odem do limuna. Uzmem dva limuna i stavim ih u vrećicu. Piše kraj limuna: šifra 873.
"Ček ček!" - zvoni meni informatičaru uzbuna u glavi...kaj na onim upustsvima nije pisalo:
"Utipkajte četveroznamenkasti broj!"
A kraj banana su samo tri znamenke! Ne bu dobro!
Prepun neke nedifinirane zebnje prilazim vagi. Dva limuna u vrećici zlokobno su sjela na površinu vage...digitalne brojke se vrte i naposljetku stanu. Trenutak istine je došao...valja mi tipkat šifru!
"Stisnuti 873 kako piše, ili 0873 jer u uputama piše da treba utipkati četiri znamenke?" - u bunilu se pita moja nesretna pizajzlasta informatička duša. Iza mene u taj čas nadolaze tri domaćice i znam da moram brzo reagirati. Odlučio sam da ću utipkati ono što piše kraj limuna, bez obzira na broj znamenki, i moji su prsti znalačkim pokretom utipkali na tipkovnici 873. Stisnuo sam ' ¬ ', a zatim i ' 1 ' i sve je prošlo! Vaga je odštampala kod i ja sam ga slavodobitno primio u ruku. Pogledao sam za svaki slučaj što piše i pročitao to naglas. Pisalo je:
"Sir trapist, s korom"
"Sir trapist! S korom!" - ponovio sam još jednom naglas, u nevjerici. Domaćice su se počele smijati a ja sam si pomislio: "Kvragu, ipak sam trebao stisnuti 0873!"
"Limun vam je 873" - reče domaćica iza mene. Digne moju vrećicu s limunima, stavi je opet na vagu, utipka 873, stisne ' ¬ ', stisne ' 1 ' i iz vage ispadne "Limun I klase" - čist ko suza!
"Hvala!" - zahvalio sam joj se ljubazno i neiskreno šibajući je drito u bulju svojim najubojitijim pogledom posrnulog informatičara. Tri domaćice su se hihotale, razmjenjivale poglede, pogledavale mene i vrtile glavama, a njihove vedre dobroćudne poglede i smiješke susretao sam i otrpljivao još dugo, srećući ih po raznoraznim zakutcima mog seoskog konzuma, dok sam dokono lunjao bespućima dugačkih hodnika od polica, ležerno birajuć špeceraj...baš kao one!
Vaš Ddadd :D
:-)
|
