Bio sam opet sa dvije jako mi drage djevojka na večeri. Nije dobro za liniju, ali dobro je za dušu...
Večera je bila obilna i ja uskoro nisam mogao disati...falilo mi je u organizmu mjesta za dovoljno kisika! Nisu ni djevojke više mogle disati ali to ih izgleda nije omelo u naumu da za desert mrknu i palačinke. Taj njihov naum bio je super ali uključivao je u svoju izvedbu i jedan težak zadatak:
Trebalo je dozvati konobara!
Naime, momak u bijeloj košulji se izgleda posvađao s povećom nekom grupom par stolova niže i bio je prisiljen vraćati neke pune tanjure natrag u kuhinju, i to ga je vidno potreslo. Toliko ga je potreslo da je jedno petnaestak minuta jurio pored nas amo tamo, a glava mu je uvijek bila okrenuta nekamo drugamo - tamo gdje nismo mi! Odgoda užitka je super stvar, ali djevojkama je evidentno već bilo dosadilo odgađati užitak jedenja palačinki te sam postajao sve odlučniji u namjeri da napokon dozovem tipa. Svi moji pokušaji su redom padali u vodu pa je i naše raspoloženje padalo i iz tog razloga sam se odlučio na očajnički korak: Nasmijati ih bez obzira na posljedice!
Ispod glasa zapjevao sam prema konobaru, baš ko da sam neka divlja jagoda:
"Pogledaj u moje oci
Zašto skrivaš pogled taaaaj?"
Salve smijeha...još malo i doć će i konobar.
"Ajde još!" - jedna će od njih.
Okrenem se prema njoj i nastavim:
Pogledaj u moje lice
I pokaži osmijeh svoooj...
Umirali smo od smijeha, toliko da je i konobar morao doći da vidi čemu se smijemo pa smo čak i naručili :-)
Važno: Ako želite nasmijati nekoga na taj način, vrlo je poželjno da ne znate pjevati :D
EPILOG:
Djevojke su se topile u palačinkama, ja sam samo malo probao od njih, a sa susjednog stola, gdje je večeralo poveće muško društvo, začulo se jasno i glasno:
"Vidi, cure još jedu!"
:))))
Vaš Ddadd :)
|
