Majka je jučer poželjela pomoći u uređenju mog dvorišta. Uzela je srp i zamahnula po nekoj žilavoj travi. Osjetila je kako se lupila srpom po gornjem dijelu tenisice, ali nije osjetila nikakvu bol pa je nastavila kupusati busen. Uto je spazila kako joj iz tenisice kulja krv...
To mi je pričala mrtva hladna kad sam je ugledao onako smiješnu, desne noge umotane u bijelu najlonsku vrećicu. Pričala je to istim tonom kao što priča da je bio veliki red u prodavaonici i nisam izdržao, počeo sam umirati od smijeha! Kad je nastavila kako je čim je vidjela krv pregledala nogu, vidjela neku malu rupicu, umotala nogu u ručnik, ušla u auto, krenula u bolnicu i da je dok je stigla u bolnicu iz nje izliptala valjda kanta krvi - a nastavila je to tonom otprilike kao da priča: ...onda sam umotala cvijeće u vlažan papir, ušla u auto, otpeljala to Seki, uzela vazu, napunila je vodom... - dakle, kad mi je to tako ispričala ja sam se već morao držati za trbuh od smijanja, zarazio sam čitavu kuću i svi smo se blesavo smijali slušajući kako majka priča.
U bolnici joj je doktor našao venu koju je presjekla (iliti: ...pa sam odmotala papir u kojem je bilo cvijeće...), zašio je i tamponirao (...a u ladici sam našla škare i prerezala donje vrškove cvijeća, tako dulje draje, znaš?) i za kraj zavio u zavoje (I tek sam tad stavila cvijeće u vazu...).
Opći delirij je to bio, kažem vam ja :D
Danas je išla na previjanje. Nakon toga skočila je u dućan pa sam kod auta ugledao samo tatu.
"Gdje je majka?" upitam.
"U dućanu" veli on.
"A, dobro, nisu je zadržali u bolnici!" našalim se ja.
Stari je na to teško uzdahnuo, ko da mu je nešto krivo.
"Nisu!" - rekao je pri zadršetku uzdaha...
vaš Ddadd
|
