Prve sekunde Nove praskale su bljeskalice rastopljene i mutne iznad nas na nebu. Držao sam je moćan i gord, podno Lotršćaka, onako tanku i divnu u svom zagrljaju, zaštitnički. Da joj ne bude hladno, da joj budem blizu...
Srce mi je ko ludo tuklo po njenim leđima, cvijetni miris njene kose palio je šampanjac u mojoj krvi a vrelina njene kože rasplamsavala je u meni davno zatomljena čuvstva i stegnuo sam je jače - strast i romantika plesali su valcer neujednačenim koracima jer nisu znali tko vodi ovaj ples...
Romantika je pobijedila nošena krilima vatrometa koji se rastapao u pijanim očima i stisak je popustio milujuć je i čekajuć odgovor predivnog tijela koje je štitio. Čekajuć uzalud...jer tijelo je na popuštanje stiska i nježnost odgovorilo ukočenošću i strašću:
"Slomi me" - šaptalo mi je njeno divno krhko biće jezikom davnina - "Slomi me i tvoja sam...znaš da to želim..."
"Ali ja ne želim..." - nemušto će moja pijana duša milujuć je i dalje, znajuć da je prekasno - da je na oštrom zraku sa svakim dodirom sve manje romantike, sve manje strasti, pijanstva...vatrometa!
Obgrlio sam je prijateljski oko ramena i krenuli smo natrag, tulum je čekao...
"Žao mi je što ste prekinuli, bili ste tako divan par." rekla je tiho.
"Meni nije...ja samo ništa ne želim lomiti ove predivne noći." šapnuo sam joj nježno, mislima.
Vaš Ddadd :) ,
Sve najbolje vam želim u dva_nula_nula_sedmoj najdraži moji! :)
|
