Najdraži moji, obrisao sam priču. Prvi put u životu sam nešto obrisao sa bloga.
Otkrio sam vam na jedan dan nešto o sebi i tko je pročitao pročitao je...tko nije, nije puno propustio. Takav je život :)
Moja evidencija kaže da je priču pročitalo točno 100 različitih ljudi. Taman, ko da sam gađao :)
Nije mi bila namjera obrisati priču, ali ta je priča povrijedila nekog meni vrlo dragog i shvatio sam da je želim obrisati. Pa sam to učinio.
U priči sam opisao nešto mračno, nešto što se zbilo zaista davno i što me ne određuje kao osobu, nisam ništa bolji ili lošiji čovjek zbog te priče. Zbog svoje ljubavi prema bilijaru živio sam u sivom svijetu gdje većini mojih znanaca ništa nije bilo sveto i neću vam lagati, znao sam se više puta uspješno braniti od kojekakvih napada. Ne mislim da ima nešto posebno loše što sam ponekad uživao u činjenici da su mi napadači svojim napadom konačno dali priliku da ih naučim pameti kad ih netko već dosad nije.
Danas je drukčije. S vremenom shvatiš da tvoja uloga u životu nije prosvjetljavanje naopakih ljudi, već je to rad na stalnom vlastitom napretku i na što kvalitetnijem životu.
Kako ja to vidim, prava čovjekova uloga u životu je da usrećuje sebe i one koje voli!
Post poput mog prošlog posta nikako nije od onih koji usrećuju ikoga, ali sam ga napisao jer sam osjećao da to želim izbaciti iz sebe. Nije mi žao što sam to napisao, pisao sam skroz uživljen u ondašnje doba i osjećaji koji su me prožimali dok sam čitao to što sam napisao govorili su mi jasno da neke stvari iz onog vremena još uvijek nisam do kraja prožvakao u svojoj nutrini. Očito mi je tako nešto bilo potrebno da bih razrušio još neke zidiće u svojoj glavi i presretan sam što sam to učinio iako je osjećaj postavljanja tako hvalisavog (Hvališ li se uopće ako pišeš točno onako kako je bilo, a bilo je hvalisavo? Ako mislite da sam danas hvalisav, trebate vidjeti kakv sam bio onda, hej! :) )) i crnog posta bio strahovito jeziv, baš me je bilo strah vaših reakcija. Mene kojeg inače ničeg nije strah.
Ne znam znate li zašto ljudi prave zidiće u svojim glavama? Zbog straha.
Čega ih je strah? Znate li? Ako ne znate, znat ćete uskoro, raspisat ću se o tome, obećajem vam to nadraži moji :)
Vaš Ddadd
|
