Čudno je kako se ponekad nenadano sjetimo dragih osoba iz prošlosti...
Majka mi je jutros poslužila čvarke. Prave domaće, slavonske!
Jedem, beskrajno uživam, već dugo nisam jeo ovakve, točno takve volim, mrvicu su suvlji i mesnatiji.
Sjetio sam se žene koja me čuvala cijelu osnovnu školu. Vesele bucmaste žene koja bi mi svakodnevno poslužila ručak i koja bi nekoliko puta na dan svratila da vidi jel sve u redu samnom...
"Znaš mama, mene je teta S. naučila uživati u čvarcima."
"Nepokretna je."
"Ma daj!"
"Zar ti nisi znao da je napokretna?!"
"Otkud bih znao, nemam kristalnu kuglu!"
"Da, nepokretna je već dugo."
"Moramo je posjetiti!" uzviknem ja.
Onda sam se zapitao nešto: Da nisam saznao da je nepokretna, bih li imao toliko jaku želju da je posjetim? Vrlo vjerojatno ne bih!
Znate, najdraži moji, mene je sram...trudim se veslati protiv struje ali nažalost, život je izgleda i od mene učinio otuđeno čudovište kojem su vlastiti probici na prvom mjestu!
Upravo sam napravio popis.
Od ponedjeljka do petka moram posjetiti zaista puno ljudi, potegnut ću i malo dalje od Zagreba.
Neke, one koji su predaleko, njih ću nazvati...
Ono najbolje u čitavoj stvari je to što ta akcija nema veze sa Božićem, već sa čvarcima :)
To je sve od mene zasad,
voli vas Ddadd
Za Božić, ali i za čitav život vam, najdraži moji, želim ono najvažnije u životu - zdravlje!
I nešto još važnije od najvažnijeg - sreću!
Neke stvari se zaista ne mogu kupiti novcem...
|
