NIKUD BEZ NJE
Probudih se zatečen snom
sanjah Put ludila, očaja i larme
na tom Putu ne bijah s Njom
već hodah usamljen putovima karme,
Po kojima koraci odjekuju!
Užasnut u gomili crnoj što tutnji mi ime
željna slasti mog tijela, topline i krvi
potrčah Putem, ukočen zbog zime
jer iz mene prokuljaše ljigavi crvi!
A tad učinh nešto što ne očekuju!
Stadoh, uspravih se, raširih ruke
Nasmijan prizvah Ljubav da me cjeliva
Otvorih oči prekinuvši sve muke
I pogledam Nju kako spokojno sniva.
Ddadd
|