Podsjetio me boban_b u svom traktorskom komentaru na jedan događaj davni, iz vremena kad imah 25 kilograma manje i kad sam bio neuništiviji no sad :)
Bio sam u Zagorju, ostao sam pomagati Baki i Djedu, živio sam tamo već tri mjeseca.
Jednog dana dođe po mene frend Musa. Došao je traktorom.
"Ajmo na ribičiju."
"Eh, pa nemam pribor, nemam ništa, ne znam lovit ribu!"
"Nema veze, ja sve imam i znam, ajmo!" - nagovorio me Musa.
"Ti misliš da do jezera idemo ovim čudom, nas dvojica?" upitam ja gledajuć sumnjičavo traktor.
"Ma da, nemaš nikakvih problema, sjedneš na ovu drvenu dasku iza mene a ja ću polako."
Gledam ja to, drvena je to daščica od kakvih 15 cm širine, ukotvljena iza vozačevog sica...nigdje rukohvata, nigdje za stavit noge, a Musa nije poznat kao vozač papamobilea...
"Ok, može." krzmavo ću ja.
Krenuli smo, Musa je stvarno pažljivo vozio a ja sam se zbilja čvrsto držao za tu daščicu...ali, ipak, kola koja je vukao i na kojima je bio pribor za ribolov tandrkala su preko svake rupice na cesti, a moja guza bi se tad nakratko odvojila od daščice i odmah bi bivala vraćena natrag snagom mojih ruku...
Kad smo skoro stigli do jezera Musa je skrenuo na neki blatni put, točnije, skrenuo je u trsku kroz koju su se vidjela dva traga nekih drugih traktora. Bio sam sretan što će moja guzomasaža uskoro završiti i na milisekundu mi je popustila koncentracija, promatrao sam predivno jezero - oduvijek sam volio vodu.
Točno je taj trenutak Musa odabrao da se u njemu opet oslobodi zvijer za volanom!
Ponesen željom da što prije baci udicu, Musa je naglo dodao gas i namotao volan do kraja lijevo zaokrenuvši vrlo oštro traktorom - taj zemljoluping mu je skoro prevrnuo kola! Lako za kola, ali moja guza se ovog puta odljepila od daske daleko, toliko daleko da su mi ruke skliznule sa daščice i ostao sam jedan beskrajno dug trenutak visiti u zraku!
Gledao sam samog sebe kako padam pod kola, kako će me kotači već u sljedećih pola sekunde pregaziti...i...moje tijelo je počelo nezaustavljivo ići prema dolje...
NE!
Izvukao sam iz sebe maksimum, zbilja sam bio iznenađujuće sabran, i vrhovima nožnih prstiju zakačio sam rudo od kola. Poput opruge sam se snažno odbacio unazad te sam napravio savršen salto u zraku i dočekao se na noge!
Pod je bio močvaran i sklizak pa sam pustio da mi noge proklize i meko sam sjeo u lokvu. Tako sjedeći ošamućeno sam gledao Musu kako odlazi. Nije mi palo na pamet da viknem za njim i on je nestao u šašu posve nesvjestan da mu suvozača više nema...
Minutu kasnije dolazi traktor i evo ti njega.
"Joj, oprosti, nisam skužil da si ispal!"
"Ništa ništa, nisam se dovoljno čvrsto držal" velim ja njemu.
Ustao sam i sjeo mokre guzice natrag na daščicu...
Ribolov je bio super :D
Vaš Ddadd
|
