Kiše i auti su neraskidivo povezani. Što je više kiše to je više automobila na cestama.
Nadalje, moj auto i kiša povezani su još jače - dok se ne zagrije auto mi štuca, guši se i obavezno mi se usred svakog raskrižja prijeti ugasiti. To mi radi namjerno, da živciram ionako živčane vozače pa da se ne uljuljkam u lažni osjećaj sigurnosti. Takvo drndanje traje deset minuta a onda proradi ko bebica :)
Razumijem zašto su po kiši ceste prepune danju - ljudima se neda klipsati pa da im se moče nogavice ili halteri...ono što ne kužim, kog vraga se dešava noću!?
Malo prije sam došao kući, dakle, skoro u ponoć. Dvadeset minuta brujio sam kvartom u potrazi za parkingom! Nevjerojatno, auti su bili sparkani svuda, po travi, na mjestu za taksiste, kod tri znaka zabrane parkinga, na dva mjesta zbog kojih ujutro neće moći prići dostavna vozila...ma svuda!
Lunjao sam u potrazi za jednom jedinom nezauzetom krpicom prostora i nisam našao ama baš ništa! Na kraju sam se sparkirao podosta daleko od doma i klipsao mrmljajuć...a baš sam danas otkrio da mi najdraži kišobran ima rupu.
Htio bih napomenuti da kad ne pada kiša bez problema nađem parking. Nije vrag da mi u kvartu ima više auta kad pada kiša!?
Jedino normalno rješenje mi je da su vlasnici garaža izveli svoje kućne ljubimce da se malo operu :-)
Chaos narode :D
|
