23.06.2005., četvrtak
.Koncert Bijelog dugmeta
.
Dragi moji, večeras sam doživio nešto što mnogi Dinamovi igrači nisu doživjeli već dugo, a možda ni nikad - bio sam na travi nogometnog igrališta Dinamovog stadiona a oko mene su tribine bile skoro pune! :D
A koncert...vrijedilo je! Fenomenalan, nezaboravan koncert!
Znao sam da su u svoje vrijeme bili najbolji, a sad znam i zašto! Zato što su najbolji! :)
Koncert dedica kažete...Bebek sa svojih 6 banki izgleda mlađi nego što mnogi ljudi koje poznajem izgledaju sa 30 godina! Sviraju da ti mozak stane, i žestoko i sentiš, a pjesme im svi odreda znaju naizust. Energija 60 000 ljudi je nešto neponovljivo, tri sata je trajalo a nakon što je bilo gotovo želio sam još.
A u biti uopće ne volim Bijelo dugme!
Vjerujem da se pitate zašto sam išao ako ne volim B.D? Išao sam jer sam išao u dobrom društvu, i išao sam jer sam smatrao da je to ipak jedan povijesni trenutak i da je dobro da mu prisustvujem. I pojma nemate kako mi je sad drago što sam to odlučio...a malo je falilo da ne odem!
Naime, sva ta pompa oko koncerta činila mi se iskomercijalizirana i nategnuta - išlo mi je na živce sve to gnjavljenje oko ulaznica, posebno me nervirala priča da je prodano 70 000 uaznica a da ima 60 000 mjesta.
Ta priča se pokazala kao patka, kad smo došli do stadiona ulaznica je bilo ko u priči - ljudi su nudili ulaznice po 100 kuna, unutar stadiona sreli smo neke znance koji su nam rekli da su platili ulaznice 50 kuna, prijatelji s kojim sam bio na koncertu mogli su jutros dobiti ulaznice badava...drugim riječima, mogao sam proći barem 300 kuna jeftinije a svatko tko je došao do stadiona mogao je ući!
Nije mi žao novaca, ni najmanje mi nije žao - ovaj ću koncert čitav život pamtiti!
Počelo je neobećavajuće - smislili su pametnjakovići genijalne pladnjeve od tvrdog kartona i svi su u tome nosili cugu. Kad je počeo koncert ti pladnjevi su počeli letjeti zrakom i velikom brzinom padati po glavama ljudi. To je bilo vraški opasno, nadam se da će za ubuduće smisliti nešto pametnije, i nadam se da nikom takav pladanj nije izbio oko - zaista jako udari kad padne na nekoga, čovjeku do mene je skoro izbio fotoaparat iz ruke, četvero ljudi blizu nas dobilo je zaista bolno u glavu...za onog četvrtog mi ni najmanje nije bilo žao, visoko je hitio pladanj a on mu se vratio ravno u bulju, hehehehe :))
Pored nas došao je čovjek i usred gužve izvadio je pimpek i počeo mokriti! Mrtav hladan on mokri!
Pladnjevi lete, padaju, tip mokri, a Bijelo dugme počinje svirati! Prva pomisao bila mi je da su neuigrani i da je zvuk loš, odmah nakon toga počela je mikrofonija, baš je grdo pištalo a meni je već sve počelo zvoniti na katastrofu. A onda...O YEAH!!! :D
Carevi su! Same dobre pjesme, Islamović (ne volim ga baš ali bio je odličan!) pjeva, atmosfera se zagrijava, ulazim u trans, uživam...a tada, kao da muzika sama po sebi nije dovoljna, veličanstveni vatromet! Bio sam očaran, momci sviraju i prkose praskovima vatrometa, a šarenilo nam prilazi sve bliže, u jednom sam trenutku mislio da mogu dotaknuti crvene iskre... :)
Tifa je krenuo nakon Islamovića, slijede mahom lagane i svima poznate stvari i već sam pomislio da bolje ne može kad je na scenu došao Bebek (kojeg također na volim baš ali također je bio odličan!)! To je bilo ludilo - svi urlaju, ruke su u zraku, a on ni ne pozdravi već prošapće "Selma"! Taj striček stvarno zna kako se to radi! Sve nešto žestoko, vrti stari kukovima bolje no ikad...ma lud je! :)
Kad je izvodio mojeg favorita: "Sve će to mila moja prekriti snijegovi, ružmarin i šaš", poželio sam da publika manje urla - htio sam bez smetnji čuti kako to oni izvode uživo!
Tada sam shvatio da karta vrijedi svakog novčića...ova prilika mi se vrlo vjerojatno više nikad neće ukazati, gledao sam istinske majstore koji su pokorili Jugoslaviju, gledao sam legende o kojima sam do sad samo slušao i čitao...i bio sam opčinjen njihovom izvedbom, lakoćom akorda, šoumenstvom pjevača, Bregovićevim nasmiješenim licem - taj u tri sata svirke nije svukao osmijeh s lica, vidi se da je full uživao u svakoj noti!
U smijeni dvaju pjevača puštali su nam video isječke iz vremena u kojem je pjevač koji sad dolazi nastupao. Nisam jugonostalgičar, ali moram priznati da su me ti isječci duboko ganuli, bila su to ipak lijepa i romantična vremena, a Dugmići, najjači i najrockerskiji YU bend tada, iz današnje mi persprektive djeluje naivno i nevino - onda su bili neki hahari, bili su kakti neki buntovnici, a danas, sa takvim lookom ih nitko ne bi zapazio! Već samo zbog tih isječaka meni je vrijedilo doći...a gdje je tek sve ostalo što su nam tu večer pružili...
Za kraj, bila su dva bisa, za prvi bis sva tri pjevača zajedno su pjevala njihove najpoznatije laganice - šećer su nam zaista ostavili za kraj!
U drugom bisu svi su pjevači izveli sami još jednu ili dvije pjesme, došli su na red "Ima jedna tajna veza", i "Lipe cvatu", mislio sam već da je gotovo ali su nas svi zajedno još jednom iznenadili, otpjevali su "'Ajmo curice 'ajmo dječaci" i otišli :)
I bilo mi je žao! Tri sata su prošla kao britva, veličanstvena tri sata dobrog zvuka i odlične izvedbe istinskih kraljeva scene! Nezaboravno!
Pozdrav!
Ddadd
|
|
