25.08.2006., petak
Novi u moru foto blogova
 I ja sam se pridružio vojsci fotoblogova. Ne iz razloga kaj je to ne znam kak popularno. Ja i tak nisam profesionalac, nego totalni početnik u svijetu fotografije, ali vrlo spreman učiti. Isto tak, nisam od onih koji imaju oko za fotku. Ne gledam baš puno oko sebe, zapravo gledam iznad. U reklame. Možda malo čudno, ali su me oduvijek privlačile reklame po zagrebačkim pročeljima. Od onih lijepo dizajniranih, smještenih na pravo mjesto, do onih napisanih markerom na komadu lima, zakucanih na masivna vrata skrivenih dvorišta u zagrebačkom centru. Razmišljanja o fotkanju reklama postoje već odavno, ali kako sam bio bez fotića, nikad nisam ni mislio da će to doći do realizacije. A onda sam na korištenje dobio Olympusa C-720 (fala buraz), pa sam odlučil vidjet kak bu to išlo. Sa svakom fotkom naučim neš novo. Može se jako dobro vidjet da su fotke do sada slikane onak kak mi je došlo, bez puno razmišljanja o svjetlu, kompoziciji i sličnim stvarima. Ali to bu se mijenjalo polako, već sad često nisam zadovoljan pa fotkam jednu stvar 10 puta iz različitih kuteva dok ne dobijem ono kaj zelim. Trebam još i puno naučit o fotiću koji imam i kaj sve može. Polako. Kao što rekoh, imam volje. Za fotkanje su me zainteresirali SadisticoShy i Štetočina, koji uvijek uz sebe imaju aparate i stalno, posebno na blogerskim okupljanjima, nekaj škljocaju. Fala dečki. Blog je još uvijek u eksperimentalnoj fazi, sa generičkim designom. Kad uhvatim malo više vremena pozabavil bum se i s tim. Dok se to ne desi, navratite slobodno. Dajte ideje kaj bi se isplatilo fotkat. Hvalite i kudite. Ali nemojte biti preozbiljni. Ipak je to još samo jedna šetnja Zagrebom. Ovaj put negdje na pola puta puta između ljudi i ceste i krovova i ptica. Zagrebačke Reklame |
- 11:45 - Komentari (7) - Isprintaj - #
23.08.2006., srijeda
SMS televiziija
|
Kad je čovjek bolestan i leži u krevetu onda mu je televizija jedna od stvari koje dobro prekraćuju vrijeme. A i može se vidjeti zanimljivih stvari. Ponešto naučit. A vidi se i hrpa gluposti. Tako se, eto, bojim da smo dobili jos jedan OTV. Meni je enigma od čega ta televizija preživljava i ko to opće gleda? Ali zato imamo još jednu televiziju koja se bliži tome da ju nitko neće gledat. Nešto sasvim novo. SMS televizija. Poznatija kao Z1. Skoro cijeli jebeni dan pola ekrana zauzimaju sms „zezancije“. Ima ih raznih. Za sve slojeve stanovništva. Naravno, prije svega, za klince na ljetnim praznicima. Najpopularniji poklon za prvu pričest je, po nekim istraživanjima, mobitel. Kumovi više ne kupuju zlatne lančiće sa raspetim Isusom na privjesku. Što će to djeci, uostalom? Tako i za Božić od dragih nam dalekovidnica dobivaju razne Batmane, Robine, Grincheve i Shrekove. Isusa nigdje na vidiku. Pa čemu onda djeci za prvu pričest kupovati nešto sa vjerskom tematikom? Kad su tu Nokie, Siemensi, Samsunzi, SonyEricssoni. Onda se neko pametan na SMS televiziji dosjetio da je šteta da ti svi silni mobiteli stoje nekorišteni, a roditelji imaju koju kunu viška u džepu umjesto da kupuju bonove za mobitele. Zato klinci mogu lijepo poslati sms, po popularnoj cijeni od 3,66 kn + PDV, pa saznati zanimljive stvari. Love doctor (ili nekaj slično) Pošalješ svoje ime i ime svoje najveće ljubavi, a Love doctor odgovara kolika je mogućnost (u postotcima) da ćete biti ili ostati zajedno. Pa to na ekranu (na skoro pola ekrana) izgleda ovako nekako: Ivan, Marija „24%, Ovo nikada neće uspjeti. Mariji smrde noge i gleda previše na sebe. Bježi iz te veze“ I tako naš Ivan dobije mudrost svojstvenu samo polukretenima i odluči prekinuti s Marijom dok još ima vremena. Slijedeća mudrost je neš vezano za novac, zaboravil sam kak se zove, al ko da je bitno. Ovaj put treba poslat ime i godinu rođenja, a naš financijski savjetnik odgovara koliko bute love zaradili: Mario, 1989 „800000 €, bit ćeš savjetnik u nogometnom klubu Barcelona i putovati svijetom“ Zakon jel da? Treći je neizbježni horoskop, na koji fakat ne treba trošit puno riječi za objašnjenje. Naravno, ne treba zaobići blok domaćih spotova, gdje ponovo sms-om možete zaželiti svoju glazbenu želju (koju će ispuniti sutra ili malo sutra), pozdraviti sve metalce i pankere, napisati da su svi BBB-i ili Torcidaši hrpa jadnika ili pozdraviti Danijela iz Pisarovine koji ima naljepše oči na svijetu, uz obavezano „Volim te by M@ry@n@“. I tako mobilni operateri trljaju ruke, SMS televizija trlja ruke, a jadni roditelji trljaju sljepoočnice od jada. Jedino kaj im preostaje je poslati sms za neku nagradnu igru i nadati se da će dobiti apartman na moru ili auto, prodati ga i poboljšati kućni budžet, ne bi li njihovo pametno i osjetljivo derište dobilo što više mudrosti od Doktora ljubavi. A možda je još uvijek jeftinije pustiti juniora da bulji u televizor i čeka odgovor na životna pitanja, nego mu kupiti knjigu. Knjiga je luksuz. Za prosječnih 150,00 kuna za knjigu se ipak može poslati 40-ak sms-ova. A ako klinac počne čitat imat će sto pitanja jer će stalno učit nešto novo. A za napisat sms treba ravno 15 min poduke. I eto mira u kući. |
- 11:23 - Komentari (26) - Isprintaj - #
18.08.2006., petak
Bez naslova
|
Prepustio sam ti se Svjesno, promišljeno. Ne znaš? Nisam ti pričao? Ja riješavam stvari uvijek isto. Sjedeći budan Na rubu kreveta Uz zapaljenu cigaretu i jazz. Plačući ponekad Obično pijan U vječnom sukobu sa samim sobom. Sa ovim gradom I ženskim rodom općenito. Zamišljam se drugačijim nego jesam. Tužne su bile te noći Toliko puta Na rubu kreveta. Sjedio sam nedavno tako opet No ovoga puta Sam se nasmiješio. Trijezan. Nimalo u sukobu sa samim sobom. Zagrljeni grad i ja Gledamo u tvoju sliku Pušimo cigaretu I govorimo jedan drugom: Evo je... Napokon |
- 16:21 - Komentari (12) - Isprintaj - #
16.08.2006., srijeda
Happy fuckin' birthday Mr. Chinaski
Ljudi koji navraćaju na ovaj blog znaju da mi je Charles Bukowski jedan od najdražih pisaca. Nažalost, Hank je umro 1994. godine i kaj se mene tiče svijet je ostao bez odličnog pisca. Rođen je na današnji dan 1920. u Andernachu u Njemačkoj. 1923 njegova obitelj seli u SAD, u Los Angeles. Pisati je počeo rano, no kao američka bijela sirotinja, nije imao puno sreće sa izdavačima pa izdaje uglavnom za male opskurne izdavačke kuće. Stil pisanja se nikada nije odmaknuo od načina razmišljanja i govora ljudi sa dna sa kojima se uglavnom družio. Slabo plaćeni radnici, nezaposleni, alkoholičari, lopovi, kurve bili su svijet u kojem se Bukowski uglavnom kretao. Pisao je većinom koristeći svoj život kao inspiraciju, pa je u romanima stvorio svoj alter ego Henrija Chinaskog. Dugo je pisao kratke priče, i prva zbirka priča "Zabilješke starog pokvarenjaka" izlazi 1969. Nakon dugog rada u pošti piše i prvi roman "Post office". Ukupno je izdao više od 60 knjjiga poezije i proze od kojih su najpoznatije "Bludni sin", "Muzika vrele vode", "Žene", "Kakva korist od naslova" itd. 1981. izdaje roman "Faktotum" prema kojem je snimljen film "Barfly" sa Mickey Rourkeom i Fay Dunaway u glavnim ulogama, a za koji je Bukowski i napisao scenario. Svoje viđenje filmske industrije koju je upoznao za vrijeme snimanja filma objavio je u romanu "Hollywood". Zadnji roman je završio neposredno prije svoje smrti i "Šund" je objavljen posthumno. Sretan 86. rođendan prokleti alkoholičaru. Ko te jebe. To The Whore Who Took My Poems some say we should keep personal remorse from the poem, stay abstract, and there is some reason in this, but Jesus; twelve poems gone and I don't keep carbons and you have my paintings too, my best ones; its stifling: are you trying to crush me out like the rest of them? why didn't you take my money? they usually do from the sleeping drunken pants sick in the corner. next time take my left arm or a fifty but not my poems: I'm not Shakespeare but sometime simply there won't be any more, abstract or otherwise; there'll always be mony and whores and drunkards down to the last bomb, but as God said, crossing his legs, I see where I have made plenty of poets but not so very much poetry. |
- 20:51 - Komentari (11) - Isprintaj - #
11.08.2006., petak
Pjesnici su čuđenje u svijetu... 3.dio
|
umro sam a ti mi oprosti što sam tako žureći zaboravio ruku da ti stisnem i poljubim te onako kako sam to uvijek činio odlazeći oprosti mi što sam proljeće jedno zauvijek u sebi odnio ali sjeti se ostale su pjesme u desnoj ladici neuredno složene snaći ćeš se iz njih naprosto ljubav izbija te pjesme to sam ti sad ja oprosti mi nije bilo vremena za opraštanje suviše smo se voljeli da bi mogli nešto drugo tako žureći nisam ni pomislio da ćes biti tužna zbog svega i sad mi je žao zbog te praznine koja nas dijeli zbog toga što će nas jednu vječnost zvijezde razdvajati i što više neću moći usne da ti dodirnem Željko Krznarić |
- 12:41 - Komentari (4) - Isprintaj - #
09.08.2006., srijeda
In memoriam Slavko Brankov 1951 - 2006
Totalno me danas šokiralo kad sam čul. Otišel je veliki glumac, stalni član ansambla Gradskog dramskog kazališta Gavella. Sluzbena biografija na stranicama Gavelle: SLAVKO BRANKOV (roden 1951. u Varaždinu), glumac, diplomirao na Akademiji dramske umjetnosti 1976. godine u klasi prof. Violića. Svoju glumačku karijeru otvara 1971. kao stipendist Gradskog dramskog kazališta "Gavella", 1975. u istom kazalištu ulazi u stalni angažman te u njemu ostaje do danas. Kao prvak drame odigrao je niz zapaženih glavnih uloga: Čaruga u istoimenoj drami Ivana Kušana, Büshnerovog antijunaka Woyzecka, Janeza iz "Kraljeva" Miroslava Krleže, Calogiera di Spelta iz "Velike magije" Eduarda de Filipa, Molierovog "Umišljenog bolesnika" Argana, lukavog Malvoglia iz Shakespearove komedije "Na tri kralja", Legionara u Ariunovim "Garažama", Patkaljosina iz Gogoljeve "Ženidbe", Jarryevog "Kralja Ubua", ubijenog Trockog iz "Sjajnog prolaznog vremena" Davida Ivesa, Panjikovskog iz adaptacije romana "Zlatno tele" Iljfa-Petrova, Oca iz "Ospica" Ivana Vidića te mnoge druge. Kao priznanje za svoje glumačko umijeće 1992. dobiva nagradu Vladimir Nazor – uloga Calogiera di Spelta (Eduardo Filipo: "Velika magija"), a na Danima satire dobiva nagradu za ulogu Šimurine u Brešanovoj "Predstavi Hamleta u selu Mrduša Donja", u Zemunu Nagradu publike za monodramu I to ljudi govore, Nagradu HRT-a za legendarnu ulogu Crnog Džeka iz dječje serije "Smogovci", a za ulogu Stekle (Gde. Quickly) u "Veselim ženama s Griča" dobiva titulu Najhistriona, ponovo na Danima satire (2004.g.) dobiva nagradu za najbolju kabaretsku predstavu "Što to ljudi govore (iliti buka)". Veliki glumac. Kazališni glumac prije svega. Al nemrem si pomoć. Za mene, ko i za većinu ljudi koje znam, Slavko Brankov bu ostal jedan od simbola Zagreba upravo zahvaljujući ulozi Crnog Džeka u kultnoj seriji Smogovci, zamišljenoj kao dječja serija, koja je ipak prerasla u seriju za sve generacije. Veliki frajer mekog srca, purger, sitni kriminalac kaj "od studentof, vojnika, radnika i seljaka ne čopava" i žali se kaj je "Uvijek samo biznis, a najbolji komadi života rikavaju", umro je jutros od raka na plućima u 55 - oj godini. Šteta. Velka šteta. |
- 20:52 - Komentari (11) - Isprintaj - #
08.08.2006., utorak
Pjesnici su čuđenje u svijetu... 2.dio
|
ZAR SI OD MENE TRAŽILA SLATKE STIHOVE Zar si od mene tražila slatke stihove? Zar ti se čini da je ovo, što do sada pjevah, toliko teško slijediti i teško razumjeti? Zato što ni dosad nisam pjevao da me ti slijediš i razumiješ-neću ni sada; Što su, uostalom, takvima kao ti, pjesnici k'o ja? -ostavi zato moja djela, I uljujkuj se onim što možeš razumjeti; Jer ja nikog ne uljujkujem- i ti me nikada nećeš razumjeti. Walt Whitman |
- 15:52 - Komentari (6) - Isprintaj - #
07.08.2006., ponedjeljak
Oglas
|
Trazim nekakav jednosobni stan, do 200 €, negdje izmedju Remize i Centra, pa ak neko zna nekog ko iznajmljuje, da moze preporucit, da je stan ok, a i gazde, nek mi se javi na daywalker01@gmail.com. Uspjesni posrednik ima pivu i ćevape od mene. |
- 10:46 - Komentari (7) - Isprintaj - #
05.08.2006., subota
Jedna pametna
 |
- 22:44 - Komentari (6) - Isprintaj - #
04.08.2006., petak
Pjesnici su čuđenje u svijetu... 1.dio
|
Toliko je dobrih pjesama i pjesnika, da je dosta teško pronaći ih. Pa ću povremeno, za sve nas koji volimo poeziju, ovdje staviti pokoju pjesmu pokojeg pjesnika što sam ih pronašao negdje, posvuda... OSTAVIH SVIJEĆU Ostavih svijeću sa strane i na rubu otkrita kreveta sjedoh posve tih, nijem i smrknut, sa zjenom nepomičnom uprtom u zid. Koliko stajah tako? Ne znam; kad me pusti ta opijenost i užasna bol, svijeća je izdisala i smiješilo se sunce s balkona mog. Također ne znam, u tim užasnim satima, ni što sam mislio ni što proživjeh tad: jedino pamtim da sam plakao i kleo i u toj noći da sam postao star. Gustavo Adolfo Bécquer |
- 13:24 - Komentari (3) - Isprintaj - #
03.08.2006., četvrtak
Uljepšalo mi dan, možda će i vama
 |
- 12:55 - Komentari (6) - Isprintaj - #
02.08.2006., srijeda
Kratko izvješće o meni kao takvome u vrevi svakodnevice
|
Jebo ljeto. Sam se znojim, vlečem se ko krepana mačka (glup izraz, ak je krepana – kak se onda kreće?), ne paše mi piva, ni gemišti. Ne velim da ne popijem tu i tam, al kak je vani 100 stupnjeva, tak me onda i brže udari alkohol. Pa se onda natačem vodom i sokovima. Niš mi se ne da. Zapravo jedino kaj mi se da napravit je nać se sa curom. Kolko god da sam u banani, kad nju vidim, odma je nekak ljepše. Počel sam delat nakon tri tjedna godišnjeg. Di sam bil? Nigdje. Kaj sam radil? Farbal stan. Drvenariju, cjevi, gladijatore, zidove. Sve. Stari i ja solo. Malo po malo, kolko nam se dalo koji dan. Radni godišnji. Zapravo nije bilo ni tak loše. Malo sam se razdrmal od jebenog sjedenja u uredu 8 sati dnevno. Riknul mi monitor. I sad moram kupit novi. Taman mi došel povrat poreza i imal sam skroz neke druge stvari u planu. Al jebiga. Curi riknul mp3 player isti dan kad i meni monitor. Čudna povezanost. Daj boze da tak istovremeno dođemo i do neke love. Ne treba puno. Onak, da se dobro najedemo napijemo i ostatak stresemo na knjige, cedeje i devedeje. To bi mi bas leglo. Imam još negdje 7 kutija pljugih kaj sam kupil prije. Kad to podimim, prestajem pušit. Jednostavno sam otkril da mi više ne paše pljuga. Ko ni alkohol. Pa bum se stavil na test. Da vidim jel mogu zdržat ili sam prokleti pijanac i pušač. Dobro, fore pušim redovno, mislil sam na pljuge. Selil bum se uskoro. Dost je bilo živit sa starcima. Da živim u normalnoj državi već bi se odavno odselil. Al kurac. Kolko 30 i kusur-godišnjaka još živi sa starcima zato kaj im je preskupo odselit se? Pun kurac. Jebena sramota. Banana, avokado, papaja država. Al vreme je za zagrist govno. Pa ak neko zna za neki ok stančić, mali, garsonjera do 200 € mjesečno i može preporučit, javite se na mail. Potez Trešnjevka – Centar. Ne bi u Novi Zagreb, Dubravu, Gajnice il tak nekam. Nemam neki razlog. Valjda zato kaj sam naučil živit na Remizi i bit u bilo kojem dijelu grada za 20 minuta. Ne da mi se mijenjat dva busa i trajvan da dođem do centra. Komotan sam, moš ga jebat. Vrijeme je došlo i za upisat vozački. A jebi ga, nije mi se valjda dalo do sad. Došlo mi zapravo iz guzice u glavu. Razlog. Cura i ja živimo na različitim stranama grada, i putovanje traje sat vremena. Plus, kad dođe kod mene, nemrem je otpeljat doma, pa se mora vuć po zadnjim ili noćnim tramvajima, kaj mi uopće nije drago. Sve u svemu ak me baš nebute vidli po birtijama, razloga bu nekoliko: 1. Prestal sam pit (kaj i nije tak bitan razlog, al eto) 2. Otplaćujem vozački 3. Žniram nofce jer nema više mamine kuhinje, a treba i režije platit. To je manje više to za ovo javljanje. Zpravo sam otišel u mahunu. Najprivlačnije mi izgleda doć s posla, nekaj pojest, zagrlit maličku pa pogledat dobar film. Pa malo seksa. Pa nastavit gledat film. Pa malo seksa. Pa pogledat film do kraja. Pa malo seksa. Pa popit neku kavu. Pa zavapit: „Opet seks? Ma polako stara. Pa kaj ne vidiš da sam postal totalna penzija? Daj prvo dodaj med i orahe.“ |
- 12:41 - Komentari (11) - Isprintaj - #
Dnevnik.hr |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
Opis bloga
 Uglavnom pijani pogledi uokolo. WARNING!!! Na ovom blogu se dosta psuje pa kome smeta neka ne ulazi.  daywalker01@net.hr daywalker01@gmail.com ICQ: 173013619 BUDALA gledaj negdje iza tebe još uvijek nepomičan bez sumnje u ishod na istom mjestu tamo gdje si me ostavila stojim Mehmed Begić Akcija udruge "Darujmo osmijeh" - uključite se i vi
Tu rado svratim sa pivom i cigaretom u ruci
ElfBitch ;) Maslačak Plodovi zemlje Anderlog pis - crt - karanje od branka SadisticoShy Zrinsko pismo Ptica Trkachica oFF The RoaD HAL: UI Little buddha A, konjine... Tramtincica koji Akrap Annie de Meni (kaj je njoj u glavi?) Neobično stvorenje - Legolina Pjesnikinja Erocki poeta i proza(i)k Mukte Uzorak Šampona Žemski blogerski Šekspir (fonetski) Nenya Nježna duša Čudan tip, jebeno piše Malena, slatka, blesava Plavusha Song of the month: Beautiful reward - Bruce Springsteen Well I sought gold and diamond rings My own drug to ease the pain that living brings Walked from the mountain to the valley floor Searching for my beautiful reward Searching for my beautiful reward From a house on a hill a sacred light shines I walk through these rooms but none of them are mine Down empty hallways I went from door to door Searching for my beautiful reward Searching for my beautiful reward Well your hair shone in the sun I was so high I was the lucky one Then I came crashing down like a drunk on a barroom floor Searching for my beautiful reward Searching for my beautiful reward Tonight I can feel the cold wind at my back I'm flyin' high over gray fields my feathers long and black Down along the river's silent edge I soar Searching for my beautiful reward Searching for my beautiful reward |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||