16.08.2006., srijeda

Happy fuckin' birthday Mr. Chinaski

Ljudi koji navraćaju na ovaj blog znaju da mi je Charles Bukowski jedan od najdražih pisaca. Nažalost, Hank je umro 1994. godine i kaj se mene tiče svijet je ostao bez odličnog pisca. Rođen je na današnji dan 1920. u Andernachu u Njemačkoj. 1923 njegova obitelj seli u SAD, u Los Angeles. Pisati je počeo rano, no kao američka bijela sirotinja, nije imao puno sreće sa izdavačima pa izdaje uglavnom za male opskurne izdavačke kuće. Stil pisanja se nikada nije odmaknuo od načina razmišljanja i govora ljudi sa dna sa kojima se uglavnom družio. Slabo plaćeni radnici, nezaposleni, alkoholičari, lopovi, kurve bili su svijet u kojem se Bukowski uglavnom kretao. Pisao je većinom koristeći svoj život kao inspiraciju, pa je u romanima stvorio svoj alter ego Henrija Chinaskog. Dugo je pisao kratke priče, i prva zbirka priča "Zabilješke starog pokvarenjaka" izlazi 1969. Nakon dugog rada u pošti piše i prvi roman "Post office". Ukupno je izdao više od 60 knjjiga poezije i proze od kojih su najpoznatije "Bludni sin", "Muzika vrele vode", "Žene", "Kakva korist od naslova" itd. 1981. izdaje roman "Faktotum" prema kojem je snimljen film "Barfly" sa Mickey Rourkeom i Fay Dunaway u glavnim ulogama, a za koji je Bukowski i napisao scenario. Svoje viđenje filmske industrije koju je upoznao za vrijeme snimanja filma objavio je u romanu "Hollywood". Zadnji roman je završio neposredno prije svoje smrti i "Šund" je objavljen posthumno. Sretan 86. rođendan prokleti alkoholičaru. Ko te jebe. To The Whore Who Took My Poems some say we should keep personal remorse from the poem, stay abstract, and there is some reason in this, but Jesus; twelve poems gone and I don't keep carbons and you have my paintings too, my best ones; its stifling: are you trying to crush me out like the rest of them? why didn't you take my money? they usually do from the sleeping drunken pants sick in the corner. next time take my left arm or a fifty but not my poems: I'm not Shakespeare but sometime simply there won't be any more, abstract or otherwise; there'll always be mony and whores and drunkards down to the last bomb, but as God said, crossing his legs, I see where I have made plenty of poets but not so very much poetry.

- 20:51 - Komentari (11) - Isprintaj - #

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.