SLAVKO BRANKOV (roden 1951. u Varaždinu), glumac, diplomirao na Akademiji dramske umjetnosti 1976. godine u klasi prof. Violića. Svoju glumačku karijeru otvara 1971. kao stipendist Gradskog dramskog kazališta "Gavella", 1975. u istom kazalištu ulazi u stalni angažman te u njemu ostaje do danas. Kao prvak drame odigrao je niz zapaženih glavnih uloga: Čaruga u istoimenoj drami Ivana Kušana, Büshnerovog antijunaka Woyzecka, Janeza iz "Kraljeva" Miroslava Krleže, Calogiera di Spelta iz "Velike magije" Eduarda de Filipa, Molierovog "Umišljenog bolesnika" Argana, lukavog Malvoglia iz Shakespearove komedije "Na tri kralja", Legionara u Ariunovim "Garažama", Patkaljosina iz Gogoljeve "Ženidbe", Jarryevog "Kralja Ubua", ubijenog Trockog iz "Sjajnog prolaznog vremena" Davida Ivesa, Panjikovskog iz adaptacije romana "Zlatno tele" Iljfa-Petrova, Oca iz "Ospica" Ivana Vidića te mnoge druge. Kao priznanje za svoje glumačko umijeće 1992. dobiva nagradu Vladimir Nazor – uloga Calogiera di Spelta (Eduardo Filipo: "Velika magija"), a na Danima satire dobiva nagradu za ulogu Šimurine u Brešanovoj "Predstavi Hamleta u selu Mrduša Donja", u Zemunu Nagradu publike za monodramu I to ljudi govore, Nagradu HRT-a za legendarnu ulogu Crnog Džeka iz dječje serije "Smogovci", a za ulogu Stekle (Gde. Quickly) u "Veselim ženama s Griča" dobiva titulu Najhistriona, ponovo na Danima satire (2004.g.) dobiva nagradu za najbolju kabaretsku predstavu "Što to ljudi govore (iliti buka)".
Veliki glumac. Kazališni glumac prije svega. Al nemrem si pomoć. Za mene, ko i za većinu ljudi koje znam, Slavko Brankov bu ostal jedan od simbola Zagreba upravo zahvaljujući ulozi Crnog Džeka u kultnoj seriji Smogovci, zamišljenoj kao dječja serija, koja je ipak prerasla u seriju za sve generacije.
Veliki frajer mekog srca, purger, sitni kriminalac kaj "od studentof, vojnika, radnika i seljaka ne čopava" i žali se kaj je "Uvijek samo biznis, a najbolji komadi života rikavaju", umro je jutros od raka na plućima u 55 - oj godini.