27.06.2006., utorak
Zatvaranje sezone - Književne večeri u SC-u
|
Autorske best of(f) književne večeri predstavljaju: 28. 6. (srijeda) - Mirna Bačun i gosti – Posljednju Književnu večer u SC-u u ovoj sezoni zatvorit će marljiva voditeljica i organizatorica Književnih večeri. Osim što će obući svoje poetske i prozne cipelice i prvi puta na Književnim večeri stati na onu stranu mikrofona, dovest će i nekoliko gostiju te zahvaliti svima onima koji su tokom šest mjeseci nastupali ili sjedili u publici i tako Književne večeri u SC-u učinili jednima od najboljih u gradu. Očekuje se veliki tulum, bez vatrometa, ali s upaljenim fitiljem! Eto dragi bljogeri. Pa navrnite. A možda je to i zadnja šansa da se nađemo na hrpi prije nego kaj se razmilimo po morima, oceanima, planinama, selima, gradovima, egzotičnim destinacijama, vlastitim kadama. A na jesen smo, naravno, opet svi na hrpi. Jel tak? |
- 09:09 - Komentari (4) - Isprintaj - #
21.06.2006., srijeda
Sejo Kalač u Zagrebu!!!!
 Ak ste pročitali ovaj naslov i vidjeli sliku (koju sam jednostavno moral stavit), pa rekli sami sebi: „Koj kurac DayWalker brije?“, ne brinite. Nisam prolupal, nit sam počel slušat cajke. Drndam se jučer po tramvaju na putu za posel, slušalice u ušima, piče Pixiesi (treba se za koncert pripremit) i boli me kurac za celi svet. Zapravo je jedan od bitnih razloga zakaj sam si kupil mp3 player to kaj mi se ne da slušat raznoraznu ćirilicu koja dopire iz slušalica srednjoškolaca na putu u institucije znanja. Tak pojačana mjuza da bar 5 ljudi oko njih čuje kak neka sisata pevaljka pati jer ju je ostavio dragi što je „šacnula nekog saksofonistu“. Plikovlje mi izbija po čelu i to trenutno. Furam se ja tak, čituckam plakate poljepljene po izlozima davno propalih obrta. Naljepnice „Zabranjeno plakatiranje“ su već odavno pokrivene hrpama najava za koncerte, pozivima na izložbe, vjerske seminare, prezentacije knjiga, prilika za nevjerojatnu zaradu u sekundi i pozivima zelenaša da baš kod njih uzmete par tisuća eura, pa, zbog povoljnih kamata, ostanete bez auta, kuće, okućnice, psa i prvorođenog muškog djeteta. Ugledam plakat za Pixiese, pa se nasmiješim. Karta mi je v žepu, bolju polovicu bum zel za rukicu i užival. Baš se veselim. I onda ga ugledam. Sejo Kalač (tko god da on bio) ima koncert u jednom poznatom zagrebačkom klubu, u kojem su nekad gostovala velika imena hrvatske i svjetske estrade. Al moš ga jebat. Danas klinci slušaju narodnjake. A treba od nečeg živit. Pa zato u naše klubove dolaze razni Seje i Hasani, Cece i Buba Mare, sve uz pratnju bendova opakih imena tipa Ljute papričice ili Minđuše. Al zato dođeš u dotične klubove, platiš upad 50-ak kuna i udri. Lijepo slušaš glazbu koju voliš (bez obzira kolko meni ljubav prema narodnjacima bila neobjašnjiva) pijuckaš svoje piće (preskupo ko i svugdje) i boli te kurac. Ja se furam na nekog urbanog brijača, mislim da imam uho za dobru mjuzu, ponekad zastranim, kao i svatko od nas, volim poslušat i klape ili Tedija Spalata uživo, al ak bum otišel na bilo koji koncert koji mi fakat paše, moja karta bu u prosjeku 150 kuna, iako bu češće naginjala cifri prek 200 krvnih zrnaca. I nek se ja sad provedem dva-tri puta mjesečno. Ono kaj me fakat živcira, je da narodnjaci piče iz svakog drugog birca u gradu i auta u prolazu. Ok, oćete slušat cajke, vaša stvar. Al kaj fakat morate spustit prozore na autu i nafrljit ko kreteni? Zakaj bi ja to moral slušat? Ne želim. Nabijem vas na kurac. U samom centru grada, kod Cibone, vikendom nemojte čekat tramvaj kod Tehničkog muzeja. Jer narodnjaci su tu, vrata su otvorena, casino je pored, sve je spremno. Jednu večer sam se tak vraćal odnekud, piči neki od Halida, Harisa ili sličnih, kad iz birca istrčava tip od kojih 20-ak godina, s pivom u ruci, klekne na prugu, raširi ruke i pjeva iz petnih žila. Ponijelo ga. A meni došlo da mu zavarim nogu u želudac. Naravno da nisam, ne bi tak nekaj napravil. Al priznajem, došlo mi. Slušajte ljudi kaj god hoćete, boli me kurac. Al nemojte bit tolko naporni. Ja to ne želim slušat. Poštedite me toga. Bandiću, koj kurac radiš? Briješ o europskom Zagrebu, a grad se pretvara u orijentalnu mahalu. I još nekaj. Znam par klinaca koji briju na narodnjake. I nikad mi nije bilo jasno kak mogu slušat Thompsona i Škoru, al i Cecu, Dacu i Jacu. Po kojem ključu možeš brijat na hrvatstvo i ustaše, ali i na srpske narodnjake? Kriza identiteta? Prije kriza mozga. Ili totalni nedostatak istog. P.S. Hvala googleu kaj me upisivanjem imena i prezimena dotičnog umjenika uputil na site na kojemu se nalaze i neki opisi pjesama, pa sam za vas izdvojil slijedeće: „Numera *Daj, daj dodaj* je u totalno rok fazonu, akustične gitare kao i u pozadini prateći vokali Sejinog benda. Komercijalna pesma sa jako zanimljivim tekstom. Recimo: Izgubio gazda ključeve kafane, a i kako ne bi kad je veselo skupilo se društvo iz mladosti rane a i kako ne bi kad je veselo. „ Opleti... |
- 10:26 - Komentari (36) - Isprintaj - #
17.06.2006., subota
You shouldn't kiss me like that - Toby Keith
|
Malo country-a. Zakaj ne? Ponekad mi bas pase takva mjuza. I've got a funny feeling The moment that your lips touched mine Something shot right through me My heart skipped a beat in time There's a different feel about you tonight It's got me thinkin' lots of crazy things I even think I saw a flash of light It felt like electricity You shouldn't kiss me like this Unless you mean it like that Cause I'll just close my eyes And I won't know where I'm at We'll get lost on this dance floor Spinnin' around And around And around And around They're all watchin' us now They think we're falling in love They'd never believe we're just friends When you kiss me like this I think you mean it like that If you do baby kiss me again Everybody swears we make the perfect pair But dancing is as far as it goes Girl you've never moved me quite The way you moved me tonight I just wanted you to know I just wanted you to know You shouldn't kiss me like this Unless you mean it like that Cause I'll just close my eyes And I won't know where I'm at We'll get lost on this dance floor Spinnin' around And around And around And around They're all watchin' us now They think we're falling in love They'd never believe we're just friends When you kiss me like this I think you mean it like that If you do baby kiss me again Kiss me again |
- 13:59 - Komentari (5) - Isprintaj - #
12.06.2006., ponedjeljak
Novi dizajn
|
Malo black and white, iako je većina stvari u životu u shades of gray. Da proslavimo prijeđenih 100000 posjeta. |
- 12:25 - Komentari (8) - Isprintaj - #
08.06.2006., četvrtak
Poso, kuća, birtija
|
Jučer - rad, dosada, domijenak, viljamovka, gemišti, poker, biljar, bauljanje, centrifuga, spavanje Danas - mamurluk, glavobolja, prežgana juha, jaka kava, hladnoća, vrućina, valunzi, posao, čekanje kraja radnog vremena, krevet me zove. Sutra - 'ko zna... Zamislite ak mi dani stalno budu takvi. Ne bu dobro. Mislim da bum se okrenul onom kaj najviše volim. Čitanju knjiga, pisanju diareja i buljenju u sitcome s napol otvorenim čubama. Samo pravi majstori buljenja u tv isključe mozak, i to isključe do stadija kad mogu čuti kako mozak atrofira, a iz poluotvorenih usta se cijedi slina na majicu. U takvom stanju poluhibernacije, mogu se provesti dani, uz naravno redovitu opskrbu junk foodom. Ponekad, kad sam do kraja malodušan, poželim da se pretvorim u debelog amera koji sjedi pred televizorom i mlati treću kantu buffalo wingsa iz KFC franšize, nadajući se da bu mi čuka otkazala prije nego što malodušnost pređe u osjećaj tuge koja se ne liječi. A onda nazove frend, pa mi objasni par stvari, pošalje me nemilosrdno u 499 materinih, i pospješi moj oporavak upoznajući svoje stopalo sa mojom presvetlom pozadinom. - Naš kaj? Ti si ponekad vrhunski idiot. A znaš podelit savjete drugima? Daj si pročitaj one svoje zakone, za koj kurac si ih pisal, ak ih se nebuš opće držal? I molim te ne kenjaj više jer mi ideš fakat na kurac. Moj prijatelj ima uvijek pravu riječ utjehe za mene. Pa si ja pročitam malo svoje zapise na blogu i prisjetim se stvari koje sam zaboravil. Ja fakat nekad znam bit pametan. Al to je nula prema onom kak znam bit glup. jedan stari post. došlo mi da ga ponovim. nemam pojma zakaj. |
- 09:37 - Komentari (7) - Isprintaj - #
05.06.2006., ponedjeljak
O djevojci koja nije došla i frendu koji je došao
|
Pero je pozval lift i nervozno se migoljil. Opako mu se kenjalo. Sedam katova ga je dijelilo od wc-a, i pomalo je osjećal da ne bu stigel. Ovak se valjda osjećaju žene prije poroda. Već par centimetara otvorene, moglo bi krenut svaki tren, al još se niš ne dešava. Totalno sjeban filing. Vraćal se iz dućana. Kupil je par piva, bocu crnoga, bocu bijeloga, colu i neki multivitamiski sok koji je navodno najbolji. I bolje mu je da je najbolji za te nofce. Tina je trebala doć za čuku i pol, a on glupan, nikad nije pital kaj ona zapravo voli pit. Vidil je, kad su znali izać, da pije uglavnom sve, al jebemu mater, danas nije dan da eksperimentira. Napokon. Nakon dva mjeseca telefonskih razgovora, povremenih izlazaka sa društvom, chata preko ICQ-a, napokon će njih dvoje biti sami, popiti malo, pogledati neki film, a onda možda, u jednom trenutku, kojeg se zapravo ni ne bu sjećal kasnije, usne će se spojit i osjetil bu taj spirsani jezik u svojim ustima. Nije se usudil ni mislit, ni poželit taj par savršenih cica u svojim rukama.Lift je stigel i on je veselo pocupkival. Skužil je da ipak ima dovoljno samokontrole da izdrži do doma. A i Tina dolazi. Di ćeš bolje? Vrećice je brzo spustil u hodniku i uputil se u wc, skinul trenirku i sjel, pa ga je obuzelo blaženstvo. Nervozni proljev je izlazil iz njega i za koju minutu bu bil skroz fit i spreman. To je jednostavno nekaj kaj se mora odradit. Nervozni proljev ga je pratil celi život, svaki put prije nečeg bitnog. Sastanak s komadom, put, razgovor za posel. Neki ljudi piju 10 kava za redom ili gutaju Persene da se smire. Pero je kenjal. Brijal je da je to zdravije, a i niš nije tak smirujuće ko dobro sranje. Pogledal je po stanu. Imal je dva dana od kad su se dogovorili da bu došla kod njega za pospremit stan. I bil je spreman sve to sredit kak treba. Naravno da nije. Sad je imal manje od čuku i pol. A samo za pospremit i složit obleku koja je bila razbacana po stanu trebalo bu mu čuka vremena. Onda mu je pala na pamet spasonosna ideja. Kak je i tak većina robe razbacana po stanu, u ormaru ima mjesta sto posto. Pa se bacio na skupljanje. Jebote, kak skorene čarape od nogometa mogu tak smrdit nakon tri dana? Al nema se vremena sad razmišljat. Kad se žuriš obično sve ode u kurac pa zgubiš još više vremena. Opizdit nogom u rub kreveta nije nikakav problem. Krv je već malo veći problem. U pičku materinu. Kak to boli. Hansaplast. Di je? Prekopal je sve ladice i ormariće, al niš. Spasonosni zavoj je nađen slučajno, u kuhinji, iza tanjura. Kaj je tam radil, Pero nije imal pojma. Zamotal je nogu, iako zavoj nije bil baš najčistiji na svijetu, al kog je to sad briga. Prljava obleka je napunila ormar u sekundi, pa je zadnje košulje moral na silu nagurat i brzo zatvorit vrata. Stajal je još par sekundi pred ormarom, vrata su upozoravajuće škripala, al pobjeda nad mrskim neprijeteljem je izborena. Vrata se nisu otvorila. Kuhinja. Nema šanse. Nema jebene šanse. Oprat tu hrpu suđa, uredit šporet, pobrisat pod... Nema šanse. Plan B. Zatvorit vrata i ne pustit je unutra. Nema druge. Potrpal je cugu u frižider. Taman bu fino hladna. Ajmo sad nabrzinu usisat prašinu, pa na tuširanje. Usisavač je našel na balkonu ispod hrpe starih novina i bicikla sa potrganom pedalom kojeg nije vozil već godinu dana. Par komada starih novina je pederski pobjeglo ispod ograde balkona i palo u dubinu. Čekal je par sekundi i molim boga da ne slete na šajbu nekog auta koji prolazi pored zgrade. Nije se čula šrkipa kočnica, niti zvuci sudara pa je pogledal prek ograde. Novine su završile na balkonu ispod i u vešu susjede sa četvrtog kata. Odlično. Uključil je usisavač. Ovaj je izdajnički kašljucnul par puta i zgasil se. Il je vreća bila puna, il je usisavač otišel u vječna loviša. Tak malo bitno. Pogledal je po dnevnoj sobi. Prašina se može pobrisat, onak ofrlje, za par minuta. Paučina je malo veći problem. Riješenje na pola. Spustit rolete, onak da samo malo svjetla prolazi kroz njih. Još malo svjetla bu se dobilo kad se upali telka. A i romantičnije je u polumraku. Tuširanje. Pero je shvatil da je potrebno dobro planiranje ak misliš da sve ide onak kak si zamislil. A on nije dobro planiral. Ručnik i čiste gaće su u ormaru. Nije mu padalo na pamet otvarat ormar. Ni u ludilu. To bi ga unazadilo za bar još 10 minuta, a i ovak je na rubu. Dograbil je iz kuhinje papirnate ručnike. Bilo bu malo škakljivo, al bitno je da nije skroz mokar, ostalo bu se posušilo. Gaće ne bu ni obukel. Trapke na golo, i tak, ak bude malo sreće, gaće buju pale prije Dnevnika. Nasmiješio se nadmoćno. Danas je dan. Danas će njegov brodić napokon uplovit u luku nakon dva mjeseca. U kadi je opal već prilikom ulaska i bubnul glavom u pločice. Nije imal vremena za brojat zvijezde. Tuširanje je bitno. Obrijat se treba. Žurba je. Konačan ishod je bil slijedeći. Kvrga na čelu, skurena koža na nadlaktici jer je zaboravil pustit i hladnu vodu, dvije porezotine na faci, jedna na vratu, mao dublja, iz koje je fino krvarilo. Jebena bol nakon stavljanja after shavea. Frizura u kurcu, ne pomaže gel. Sreća da bu cijeli stan u polumraku, možda se provuče i s tim gnijezdom na glavi. Traperice i jedina čista majica sa logom poznate pivovare. Pa nije valjda da bu joj bitno kakvu majicu ima na sebi? Sve je spremno za veliki date. Ima jos 15 minuta vremena, za zapalit pljugu, za smirit živce, razmislit o strategiji i mjuzi koju bu pustil. Mobitel je zazvonil. Ona. Sto posto bu malo kasnila. Pero se javil trudeći se da zvuči totalno cool. - Pronto. - Bok Pero, Tina je. - Ej. Kaj ima? - Čuj, sorry, al ne bum mogla doć. Došli gosti, teta iz Osijeka, nisam pojma imala da dolaze. Probala sam se izvuć, al su starci popizdili. Moram bit doma. Sorry, baš sam se veselila, možemo to odgodit za slijedeći tjedan? Pero proguta knedlu veličine boce Orangine. Jebomupasmaterupičkukojkuracsadnakonsvegaonanebudošla!!!!!!! I dalje je zvučal skroz cool. - Ma nema beda, bumo to prebacili. Fakat mi je žao. - I meni. Al nadoknadila bum ti to, obećajem. - Sve ok. - Čujemo se moram gibat. Pusa. - Bok. Sjel je na trosjed u dnevnoj sobi i glasno opsoval. Propal mu je cijeli dan, očekivanja, sve je otišlo u kurac. Kaj sad? Dograbil je telefon i nazval. - Jura bok, Pero je. - E, mrcino. Kaj si spreman, uređen? Si podapral jaja? - Ma kurac. Ne bu došla. Neki gosti, mora bit doma. - E jebi ga. - Kaj ti radiš? - Niš pametno. Bumo kaj? - Ja imam neš pive, vina, nabavi nekaj za pušit pa dođi do mene. Zagrijal bum PlayStation. - Ok, svratim do Kileta usput. Aj bok. Kile je kvartovski supermarket. Trava, pljuge, cedeji s mjuzom, filmovi, igrice. Sve na jednom mjestu. Cijene snižene. Jura je došel za pol vure. Još jedna muška večer je počela. Sjeli su na trosjed, otvorili pive, pa je Pero smotal jednu. Jura je dignul noge na stol i zadovoljno povukel dim. - Uh. Dobra. - Bome dobra. - E, jel sinkronizirano plivanje olimpijski sport? - Pojma nemam. Zakaj? - Tak. Baš me zanima. |
- 08:35 - Komentari (8) - Isprintaj - #
01.06.2006., četvrtak
O prvom u mjesecu, plaći i shoppingu
|
Prvi u mjesecu je zapravo jebeno blesav datum. Pod uvjetom da vam plaća sjedne prvoga. Jer si pogledate s(r)tanje na računu pa imate privid da imate love. Tih par tisuća kunjerosa zgleda skroz dobro. Al samo prvoga. Već sutra bu lupanja u bulju, kad sjedne kredit, kartice, trajni nalozi, kurci i palci. Treba dobro razmislit kaj kupit. Ja imam dost velki problem sa kupovinom. Prvo: Ne volim shopping kao takav. Razvlačit se po dućanima i tražit si neke trapke il majicu, trenirku il tenisice je za mene jednako ugodno ko i gastroskopija. Cijene u kurcu, niš mi se ne sviđa, idu mi strašno na kurac sponzoruše koje rade po tim raznim dućanima. Jer moš ga jebat, ja kad nađem nekaj kaj mi se sviđa, ne idem prvo probat, neg pitam kolko košta. Kaj bum se kurac skidal i isprobaval, kad nema šanse da dam 1200 kuna za dvije nogavice trapera. Onda te sponzoruše ošinu pogledom „Sirotinjo, di si ti zalutal“. A meni onda dođe tak milo oko srca da bi joj zaljepil jednu zidarku ta da joj fasada popuca. No kak nisam nasilan, a bome ne bi mogel žensko lupit ni u ludilu, onda se sam bezveze nažifciram, pa zapravo izbjegavam takve dućane. Drugo: Mrzim centar grada iz točno tri razloga. Dinaton, Algoritam, Profil Megastore. Nemrem ući ni u jedan od tih dućana, a da mi se dlanovi ne počnu znojit, uhvati me treskavica, shopping groznica. Cedeji, devedeji, stripovi, knjige, posteri, filmovi, serije... AAAAAAA!!!! Ja sam onaj tip čovjeka koji će furat jedne tenisice godinama, dok se ne raspadnu, pa sam prisiljen kupit nove. Žal mi dat 300 – 400 kn za tenisice. Al mi nikad nije bilo žao potrošit 200 kuna na cd ili dobar film na dvd-u. O knjigama da ne govorim. Treće: Kupovina i hodanje po dućanima je čisto gubljenje vremena koje se može utrošiti i puno bolje stvari. Na kaj? Pa recimo: seks, piva u lokalnom, čitanje knjige, seks, par rundi golfa na PlayStationu, vožnja biciklom po Jarunu, seks, posjeta frendu kojeg nisi dugo videl pa trznut koju pivu, otić u kino... Jesam spomenul seks? Zapravo bi bilo idealno onak poslije posla, u sred mjeseca, prošetat malo po gradu zavirit u izloge, skužit di su snjiženja. I to obavit onak usput, kad se ide prema doma, pa čisto izbjeć trajvan i malo cipelcugom par stanica. Pa onda kad znaš di i kaj, kad legne lova, treba ti točno pol čuke da kupiš kaj si htel. Pa do Pinte na pivu. Nakon naporne kupovine i iskorištenih sniženja. A i uštedi se za koji cd. Zato su najgore riječi koje ja mogu čut (naravno iz ženskih usta, jer muški tak zapravo rijetko kupuju): „Trebala bi do grada pogledat neke stvari.“ Uzvratim pitanjem: „Pa kaj trebaš kupit?“, a ona odgovori „Pa ono, neku suknju, trebala bi pogledat cipele, nešto šminke... Pa ono idemo prošetat pa kaj nađem.“. E u tom trenu puca gurtna na roleti i ne treba se čuditi kaj smo tak nadrkani tijekom cijelog shoppinga. I žene drage. Nemojte, za Boga miloga, nemojte nas pitat: „ Kaj misliš, jel bolja ova roza ili ova narančasta?“ Pojma nemamo. Al ono... Blage veze. |
- 10:30 - Komentari (13) - Isprintaj - #
Dnevnik.hr |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
Opis bloga
 Uglavnom pijani pogledi uokolo. WARNING!!! Na ovom blogu se dosta psuje pa kome smeta neka ne ulazi.  daywalker01@net.hr daywalker01@gmail.com ICQ: 173013619 BUDALA gledaj negdje iza tebe još uvijek nepomičan bez sumnje u ishod na istom mjestu tamo gdje si me ostavila stojim Mehmed Begić Akcija udruge "Darujmo osmijeh" - uključite se i vi
Tu rado svratim sa pivom i cigaretom u ruci
ElfBitch ;) Maslačak Plodovi zemlje Anderlog pis - crt - karanje od branka SadisticoShy Zrinsko pismo Ptica Trkachica oFF The RoaD HAL: UI Little buddha A, konjine... Tramtincica koji Akrap Annie de Meni (kaj je njoj u glavi?) Neobično stvorenje - Legolina Pjesnikinja Erocki poeta i proza(i)k Mukte Uzorak Šampona Žemski blogerski Šekspir (fonetski) Nenya Nježna duša Čudan tip, jebeno piše Malena, slatka, blesava Plavusha Song of the month: Beautiful reward - Bruce Springsteen Well I sought gold and diamond rings My own drug to ease the pain that living brings Walked from the mountain to the valley floor Searching for my beautiful reward Searching for my beautiful reward From a house on a hill a sacred light shines I walk through these rooms but none of them are mine Down empty hallways I went from door to door Searching for my beautiful reward Searching for my beautiful reward Well your hair shone in the sun I was so high I was the lucky one Then I came crashing down like a drunk on a barroom floor Searching for my beautiful reward Searching for my beautiful reward Tonight I can feel the cold wind at my back I'm flyin' high over gray fields my feathers long and black Down along the river's silent edge I soar Searching for my beautiful reward Searching for my beautiful reward |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||