|

Linkovi
Remiza Ander Konstrakšn
Bestseler.net - Blogerski Online Magazin
B.O.R.G.
AGREST3D
Plavi radio - tu me možete slušati svakog petka od 6 - 9
O meni ukratko:

Godine: 37
Bračno ili predbračno stanje: predbračno
Visina: oko 180 i nešto
Težina: oko 97
Kosa: za još dva pranja
Pomagala: naočale
Trenutno stanje: neloše
Piće: piva
Jelo: ćevapi
Čitam i pišem, uglavnom loše
Odgovaram na mailove
Jedem po kućama
Kad volim glup sam ko kurac
Here We Go Again - Features Norah Jones - Ray Charles
Here we go again
He's back in town again
I'll take him back again
One more time
Here we go again
The phone will ring again
I'll be her fool again, I will
One more time
I've been there before
And I will try it again
Any fool, any fool knows
That there's no, no way to win
Here we go again
She'll break my heart again, yeah
I'll play the part again
One more time
I've been there before, you know what?
I'll try it again
But any fool, any fool knows
That there's no, no way to win
Here we go again
She'll break my heart again
I'll play the part again
One more time
I'll take her back again
One more time
I will
U snu
sreli smo se
puni neobavezne svakodnevice
i obicnim riječima
samo da tisine ne bude
jer izgubili bismo se
u veličini njenog značaja...
U snu
dok sam ti govorila
da mi je jako hladno
nisam se mogla sjetiti
tvoga imena.
Smiješila sam ti se
samo da sekunda ne bude prazna
jer zbunila bi nas
beskrajnost njezine mogućnosti.
U snu,
gledala sam
kako se koraci tvoji gube u daljini
a iza tebe nije ostao miris...nikakav.
Nisam poželjela da se vratiš
niti da te opet vidim.
Čudna je to daljina
nema veze s kilometrima
već se mjeri
nepoznatim parametrima Sudbine....
I kako to uvijek bude
kad se sanja,
probudila sam se..
U jednoj ruci:tišina
u drugoj:sekunda
Znam ti ime,
a osmijeh do tebe
putovat će dugo
jer izmjereno
nepoznatim paramertima sudbine
ti si "dovoljno daleko"
da ne poželim da dođes
niti da te vidim....
Sadržaj na ovim stranicama je zaštićen Zakonom o autorskom pravu i srodnim pravima.
Straight to you - Nick Cave
All the towers of ivory are crumbling
And the swallows have sharpened their beaks
This is the time of our great undoing
This is the time that I'll come running
Straight to you
For I am captured
Straight to you
For I am captured
One more time
The light in our window is fading
The candle gutters on the ledge
Well now sorrow, it comes a-stealing
And I'll cry, girl, but I'll come a-running
Straight to you
For I am captured
Straight to you
For I am captured
Once again
Gone are the days of rainbows
Gone are the nights of swinging from the stars
For the sea will swallow up the mountains
And the sky will throw thunder-bolts and sparks
Straight at you
But I'll come a-running
Straight to you
But I'll come a-running
One more time
Heaven has denied us its kingdom
The saints are drunk howling at the moon
The chariots of angels are colliding
Well, I'll run, babe, but I'll come running
Straight to you
For I am captured
Straight to you
For I am captured
One more time
Best love poetry by Drito Konj:
čežnja me mori
jebiga
sori
|
21.06.2006., srijeda
Sejo Kalač u Zagrebu!!!!
Ak ste pročitali ovaj naslov i vidjeli sliku (koju sam jednostavno moral stavit), pa rekli sami sebi: „Koj kurac DayWalker brije?“, ne brinite. Nisam prolupal, nit sam počel slušat cajke. Drndam se jučer po tramvaju na putu za posel, slušalice u ušima, piče Pixiesi (treba se za koncert pripremit) i boli me kurac za celi svet. Zapravo je jedan od bitnih razloga zakaj sam si kupil mp3 player to kaj mi se ne da slušat raznoraznu ćirilicu koja dopire iz slušalica srednjoškolaca na putu u institucije znanja. Tak pojačana mjuza da bar 5 ljudi oko njih čuje kak neka sisata pevaljka pati jer ju je ostavio dragi što je „šacnula nekog saksofonistu“. Plikovlje mi izbija po čelu i to trenutno.
Furam se ja tak, čituckam plakate poljepljene po izlozima davno propalih obrta. Naljepnice „Zabranjeno plakatiranje“ su već odavno pokrivene hrpama najava za koncerte, pozivima na izložbe, vjerske seminare, prezentacije knjiga, prilika za nevjerojatnu zaradu u sekundi i pozivima zelenaša da baš kod njih uzmete par tisuća eura, pa, zbog povoljnih kamata, ostanete bez auta, kuće, okućnice, psa i prvorođenog muškog djeteta. Ugledam plakat za Pixiese, pa se nasmiješim. Karta mi je v žepu, bolju polovicu bum zel za rukicu i užival. Baš se veselim. I onda ga ugledam. Sejo Kalač (tko god da on bio) ima koncert u jednom poznatom zagrebačkom klubu, u kojem su nekad gostovala velika imena hrvatske i svjetske estrade. Al moš ga jebat. Danas klinci slušaju narodnjake. A treba od nečeg živit. Pa zato u naše klubove dolaze razni Seje i Hasani, Cece i Buba Mare, sve uz pratnju bendova opakih imena tipa Ljute papričice ili Minđuše.
Al zato dođeš u dotične klubove, platiš upad 50-ak kuna i udri. Lijepo slušaš glazbu koju voliš (bez obzira kolko meni ljubav prema narodnjacima bila neobjašnjiva) pijuckaš svoje piće (preskupo ko i svugdje) i boli te kurac. Ja se furam na nekog urbanog brijača, mislim da imam uho za dobru mjuzu, ponekad zastranim, kao i svatko od nas, volim poslušat i klape ili Tedija Spalata uživo, al ak bum otišel na bilo koji koncert koji mi fakat paše, moja karta bu u prosjeku 150 kuna, iako bu češće naginjala cifri prek 200 krvnih zrnaca. I nek se ja sad provedem dva-tri puta mjesečno.
Ono kaj me fakat živcira, je da narodnjaci piče iz svakog drugog birca u gradu i auta u prolazu. Ok, oćete slušat cajke, vaša stvar. Al kaj fakat morate spustit prozore na autu i nafrljit ko kreteni? Zakaj bi ja to moral slušat? Ne želim. Nabijem vas na kurac. U samom centru grada, kod Cibone, vikendom nemojte čekat tramvaj kod Tehničkog muzeja. Jer narodnjaci su tu, vrata su otvorena, casino je pored, sve je spremno. Jednu večer sam se tak vraćal odnekud, piči neki od Halida, Harisa ili sličnih, kad iz birca istrčava tip od kojih 20-ak godina, s pivom u ruci, klekne na prugu, raširi ruke i pjeva iz petnih žila. Ponijelo ga. A meni došlo da mu zavarim nogu u želudac. Naravno da nisam, ne bi tak nekaj napravil. Al priznajem, došlo mi.
Slušajte ljudi kaj god hoćete, boli me kurac. Al nemojte bit tolko naporni. Ja to ne želim slušat. Poštedite me toga. Bandiću, koj kurac radiš? Briješ o europskom Zagrebu, a grad se pretvara u orijentalnu mahalu. I još nekaj. Znam par klinaca koji briju na narodnjake. I nikad mi nije bilo jasno kak mogu slušat Thompsona i Škoru, al i Cecu, Dacu i Jacu. Po kojem ključu možeš brijat na hrvatstvo i ustaše, ali i na srpske narodnjake? Kriza identiteta?
Prije kriza mozga. Ili totalni nedostatak istog.
P.S. Hvala googleu kaj me upisivanjem imena i prezimena dotičnog umjenika uputil na site na kojemu se nalaze i neki opisi pjesama, pa sam za vas izdvojil slijedeće:
„Numera *Daj, daj dodaj* je u totalno rok fazonu, akustične gitare kao i u pozadini prateći vokali Sejinog benda. Komercijalna pesma sa jako zanimljivim tekstom. Recimo:
Izgubio gazda ključeve kafane,
a i kako ne bi kad je veselo
skupilo se društvo iz mladosti rane
a i kako ne bi kad je veselo. „
Opleti...
|
|
|