|

Linkovi
Remiza Ander Konstrakšn
Bestseler.net - Blogerski Online Magazin
B.O.R.G.
AGREST3D
Plavi radio - tu me možete slušati svakog petka od 6 - 9
O meni ukratko:

Godine: 37
Bračno ili predbračno stanje: predbračno
Visina: oko 180 i nešto
Težina: oko 97
Kosa: za još dva pranja
Pomagala: naočale
Trenutno stanje: neloše
Piće: piva
Jelo: ćevapi
Čitam i pišem, uglavnom loše
Odgovaram na mailove
Jedem po kućama
Kad volim glup sam ko kurac
Here We Go Again - Features Norah Jones - Ray Charles
Here we go again
He's back in town again
I'll take him back again
One more time
Here we go again
The phone will ring again
I'll be her fool again, I will
One more time
I've been there before
And I will try it again
Any fool, any fool knows
That there's no, no way to win
Here we go again
She'll break my heart again, yeah
I'll play the part again
One more time
I've been there before, you know what?
I'll try it again
But any fool, any fool knows
That there's no, no way to win
Here we go again
She'll break my heart again
I'll play the part again
One more time
I'll take her back again
One more time
I will
U snu
sreli smo se
puni neobavezne svakodnevice
i obicnim riječima
samo da tisine ne bude
jer izgubili bismo se
u veličini njenog značaja...
U snu
dok sam ti govorila
da mi je jako hladno
nisam se mogla sjetiti
tvoga imena.
Smiješila sam ti se
samo da sekunda ne bude prazna
jer zbunila bi nas
beskrajnost njezine mogućnosti.
U snu,
gledala sam
kako se koraci tvoji gube u daljini
a iza tebe nije ostao miris...nikakav.
Nisam poželjela da se vratiš
niti da te opet vidim.
Čudna je to daljina
nema veze s kilometrima
već se mjeri
nepoznatim parametrima Sudbine....
I kako to uvijek bude
kad se sanja,
probudila sam se..
U jednoj ruci:tišina
u drugoj:sekunda
Znam ti ime,
a osmijeh do tebe
putovat će dugo
jer izmjereno
nepoznatim paramertima sudbine
ti si "dovoljno daleko"
da ne poželim da dođes
niti da te vidim....
Sadržaj na ovim stranicama je zaštićen Zakonom o autorskom pravu i srodnim pravima.
Straight to you - Nick Cave
All the towers of ivory are crumbling
And the swallows have sharpened their beaks
This is the time of our great undoing
This is the time that I'll come running
Straight to you
For I am captured
Straight to you
For I am captured
One more time
The light in our window is fading
The candle gutters on the ledge
Well now sorrow, it comes a-stealing
And I'll cry, girl, but I'll come a-running
Straight to you
For I am captured
Straight to you
For I am captured
Once again
Gone are the days of rainbows
Gone are the nights of swinging from the stars
For the sea will swallow up the mountains
And the sky will throw thunder-bolts and sparks
Straight at you
But I'll come a-running
Straight to you
But I'll come a-running
One more time
Heaven has denied us its kingdom
The saints are drunk howling at the moon
The chariots of angels are colliding
Well, I'll run, babe, but I'll come running
Straight to you
For I am captured
Straight to you
For I am captured
One more time
Best love poetry by Drito Konj:
čežnja me mori
jebiga
sori
|
31.05.2006., srijeda
Blitz vijesti
Dišem punim plućima. Kaj je u mom slučaju super, s obzirom na kutiju i pol pljugih dnevno.
Za vikend na moreno (sorry stara) malo toćat noge, popit po koju, pojest također.
Vani lijepo vrijeme, naspaval sam se, malo me jebala trčkalica vjutro, al sad je sve ok.
Mogle bi neke pare sjest ovih dana, pa bu se i neka kupovina obavila. Imam u vidu cedeje, devedeje, a bome treba i Calvina i Hobbesa kompletirat.
Jedan par zelenih očiju me obuzeo.
Ko bi rekao.
U životu nikad ne znaš kaj te čeka sutra.
Pa zato nema smisla zabiti se u sebe i vlastite priče.
Otvoriti se.
Prihvatiti.
Poljubiti.
Ma kakav strah.
Full speed ahead, damn the torpedoes!!!!!!!!
Lijep dan vam želim.
|
30.05.2006., utorak
DA BIH TE VOLIO
Da bih te volio, sudbini
predao sam svoje srce.
Više se nećeš moći osloboditi
-više se neću moći osloboditi!-
od kobnosti te ljubavi!
Ne mislim na to, ne osjećaš to;
ja i ti smo već ti i ja,
kao more i kao nebo,
a nebo i more postoje
bez svoje volje.
Juan Ramon Jimenez
|
29.05.2006., ponedjeljak
Pitanje o ljubavi
|
Da li me voliš zato što sam predivan, ili sam predivan zato što me voliš? - Oscar Hammerstein, II
Da li je zaista ljubav koju dobivamo, taj svima toliko potrebni ekstremni preobražaj? Naravno. Kakvi liječnici, plastični kirurzi, make-up stručnjaci, modni savjetnici...
Kada nas netko voli, najljepši smo na svijetu.
|
25.05.2006., četvrtak
Mislio si da sam zaboravio
Noćas me grad tukao
Udarao me uličnom rasvjetom
Trubama automobila
Škripom tramvaja
Pjesmom pijanaca kod dućana
Mokrim ulicama
Kišom
Dosadnom i dugom
Smijao se prokletnik
Gledao me kako hodam bez cilja
I zagledam u izloge
Znao je da me ne zanima
Specijalna ponuda posuđa
Sniženje
36 komada za 599,99 kuna
I nikada više nećete morati
Kupiti drugi komad posuđa
Samo sam morao biti što dalje
Od mraka svoje sobe
Smijao mi se prokletnik
Moj grad
Pa sam mu zaurlao psovku
Sočnu i odvratnu
I pokazao srednji prst
Nećeš me pobijediti
Dao sam riječ u jedno predvečerje
Vidikovac na Sljemenu
Gledao sam te grade
Kad si palio svjetla
Rekao sam joj
"Ovaj grad će jednom biti moj."
Drhti gade
Brani se, pruži mi otpor, udaraj me
Uzalud ti je
Dolazim...
|
24.05.2006., srijeda
23.05.2006., utorak
Insomnia
Nisam spavao cijelu jebenu noć. Nisam oka sklopio. Svirala je neka glazba, malo klasike na Hrvatskom radiju. Ja sam palio cigaretu za cigaretom i gledao u zid. Cijelu jebenu noć.
To je od ovog šugavog vremena.
Nema kaj drugo bit.
|
22.05.2006., ponedjeljak
Why Should I Cry For You - Sting
Under the dog star sail
Over the reefs of moonshine
Under the skies of fall
North, north west, the Stones of Faroe
Under the Arctic fire
Over the seas of silence
Hauling on frozen ropes
For all my days remaining
But would north be true?
All colours bleed to red
Asleep on the ocean's bed
Drifting on empty seas
For all my days remaining
But would north be true?
Why should I?
Why should I cry for you?
Dark angels follow me
Over a godless sea
Mountains of endless falling,
For all my days remaining,
What would be true?
Sometimes I see your face,
The stars seem to lose their place
Why must I think of you?
Why must I?
Why should I?
Why should I cry for you?
Why would you want me to?
And what would it mean to say,
That, "I loved you in my fashion"?
What would be true?
Why should I?
Why should I cry for you?
Vrti se i vrti na playeru. Čak i kad je ne slušam vrti mi se u glavi.
|
21.05.2006., nedjelja
Siguran u sebe, napokon
Ne čini to...
Ili me voli ili nemoj
Ili me ljubi ili nemoj
Ne čini to na pola
Predobar sam za to
Prevrijedan...
|
18.05.2006., četvrtak
Da Vincijev kod
Upravo sam se vratil iz kina. Odgledal se i taj dugo najavljivani i „kontroverzni“ Da Vincijev kod. Krenut ćemo od početka. Dakle film je ok napravljen, vjeran knjizi i ako ste čitali knjigu nema nikakvih iznenađenja, i otkrivanja novih tajni. Lijepo izađete iz kina i gle čuda. Ništa se nije promijenilo, zemlja se i dalje okreće oko sunca, ništa nije propalo, sve je kako je i bilo. Cijela kontroverza oko filma je jedno veliko nepotrebno puhanje. Kad god se desi nešto što nije baš povoljno po Crkvu, jasno je da će se podići prašina. No, Ron Howard je rekao jednu stvar sa kojom se treba složiti. Ako vam sama ideja koju donosi Da Vincijev kod zvuči blasfemično, izbor je jednostavan. Nemojte gledati.
Jer inače zvučite ko besposlene babe koje će zvati televiziju i buniti se zbog golotinje u večerašnjem filmu. Ma koj kurac? Pa imate daljinski, prebacite na neki drugi program. Zadnjih dana se raprava oko filma opasno zahuktala. Film je proglašen opasnim po vjeru. Jedna od najvećih gluposti koje sam čuo. Iako ja nisam klasični vjernik, pa možda i nije moje da pišem o tome, istina je zapravo da film može biti potencijalno opasan jedino za Crkvu. Jer jedino što možete izgubit je povjerenje u instituciju Crkve. No kako se pitanje o iskrenosti Crkve postavlja već stoljećima, zapravo se ništa novo ne dešava. Ljudsku znatiželju je teško utažiti, pa se ljudi već dugo pitaju da li zaista postoji Isusovo evanđelje i što se sve, osim velikog blaga, krije u Vatikanskim katakombama? Da li su u tajnim arhivima Vatikanske knjižnice skrivene tajne ljudskog postojanja, tajne o božanskom, o Isusu Kristu, o Mariji Magdaleni, o tome kako je Isus zamislio ustrojstvo crkve? Tko zna? Mi ne. Ali to nije razlog da se ne pitamo. Da nije bilo ljudske znatiželje, danas ne bi živjeli živote kakve živimo, sa svim dobrim i lošim stvarima koje su nam donijeli veliki znanstvenici.
Dakle ne bojte se. Možete slobodno pogledati film. I ako ništa drugo, ako ste vjernik, film vam neće naškoditi. Možda ćete malo drugačije gledati u svog župnika i pitati se da li vam u nedjeljnoj propovijedi namjerno preskače neke stvari. Ništa više. Možda će vam poljuljati vjeru u crkvu, ali sigurno neće vjeru u Boga. Ako ste pravi vjernik, vaša vjera može samo ojačati.
Jer jadna je ta vjera kou može poljuljati jedna ne pretjerano kvalitetno napisana knjiga i jedan hollywoodski blockbuster, snimljen da vam izbije nešto novaca iz džepa i „ubije“ dva sata vremena.
|
Sunce
Kakav divan dan. Pjeva mi se...
Savjet dana: Začepite uši.
|
17.05.2006., srijeda
Kad pjesma uđe u uho
Jel vam se dešava to? jednostavno čujete pjesmu i ne ide vam iz glave. Vrti se na "repeat" cijelo vrijeme, uglavnom je to nekaj kaj inače nema šanse da slušate.
Dobro, kak sam ja sucker za sve tipove muzike, onda ovo nije preveliko čudo. Naime, evo priznajem, volim poslušat klape. S obzirom da nemam dalmatinskih korijena ni najmanje, a i okruženje u kojem živim i radim nije takvo, možda zvuči malo čudno, ali nije ni previše čudno. Volim poslušat pjevanje "a capella", volim pretapanje glasova, volim glazbu koja se zapravo čuje iza riječi, iako nema instrumenata. Ovu pjesmu sam slučajno čuo na telki prije nekog vremena. Žao mi je da vam nemrem stavit stvar ovdje da si skinete ili da poslušate, al evo vam barem riječi.
Vilo moja - Klapa Crikvenica
Skoro saki put
kad se mi pogjedamo
ti i ne odzdraviš
ko da se ne poznamo
A da mi te k sebi zvat
kad ćeš zaspat
prvo sna da ti rečen
da volin te još.
Vilo moja
ti si moj san, ti si moj san,
al lagje bilo bi
da si tuja mi
da te ne poznan
da te ne znan.
Ak ima neko ko voli poslušat klape, javite se na mail pa vam pošaljem stvar. Ima nešto manje od 3 MB.
|
16.05.2006., utorak
Baby can I hold you - Tracy Chapman
Sorry
Is all that you cant say
Years gone by and still
Words dont come easily
Like sorry like sorry
Forgive me
Is all that you cant say
Years gone by and still
Words dont come easily
Like forgive me forgive me
But you can say baby
Baby can I hold you tonight
Maybe if I told you the right words
At the right time youd be mine
I love you
Is all that you cant say
Years gone by and still
Words dont come easily
Like I love you I love you
Napunil sam si Mp3 player sa toliko različitih tipova mjuze da je to strašno. Al kad si malo bolje rasmislim, tome i služi. Da si složiš kompilaciju pjesama koje su ti super. Tak da se trenutno kod mene mogu naći jedni pored drugih Alan Jackson, Nick Cave, Bruce Springsteen, ZZ Top, Green Day, Mark Knopfler, AC/DC, Tom Waits, Sting, Nickleback, Manu Chao, Hladno pivo, Garth Brooks, Jesse Cook, Paul Simon, Andrea Bocceli, Calexico, Willard Grant Conspiracy, Josh Groban, Hall, Dire Straits, Billy Idol, Kawasaki 3p, Louis Armrstrong...
I tek je negdje do pola pun, tak da ću ga danas jos dopunit. Kako je player uvijek namješten na "shuffle" nikad ne znam kaj je slijedeće, a bome ni kaj je prvo. Ova stvar od Tracy Chapman je danas bila prva pjesma koja je zasvirala. Pa evo Vam tekst kad već nemrem stavit mjuzu.
Lijep dan vam želim...
|
15.05.2006., ponedjeljak
Fijuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuu...
14.05.2006., nedjelja
Dok mislim o tebi, dvojim
A možda je sve ovo samo san
Onaj čudan što se sanja
Nakon napornog dana
Koji se prekida stalno, svakih pola sata
Buđenja u znoju
Nervozna
Ustajanje, cigareta, hod po sobi
Da li je sve stvarno
Ili su san i java previše blizu
Možda će doći buđenje
Lijepo
U sunčano jutro
I otkrit ću tada da zapravo
Spavaš pored mene
Nasmiješena i sretna
Pa ću ustati i skuhati kavu za oboje
Spremiti doručak
Probuditi te poljupcem
Polako i nježno
Buđenje kakvo zaslužuje
Ona u čijim rukama mi počiva
Srce
|
13.05.2006., subota
AKO SE NIKADA NISMO VOLJELI
Ako se nikada nismo voljeli,
onda je uzalud ovo bijelo jutro
na mom licu,
ova kiša u prvoj slici buđenja
i pjesma koja ostaje u srcu zauvijek.
Ako se nikad nismo voljeli,
onda je čudno to zbivanje života
u magli i sjenama dana prevarenih,
ali ja vjerujem tebi i kad ne postojiš
i kad te nema u knjigama,
kad se u tvojim umornim očima
stišaju bitke
i sve postane zaborav
i kad ti vjerujem
onda znam da ono što smo živjeli
jedino ljubav može značiti.
Ž. Krznarić
|
12.05.2006., petak
Oglas
Primam pozive za roštilj. Za ovaj vikend. Furam pivu i sebe.
Ćevapi, pljeskavice, kotleti, kobasice, piletina.... Uh!
Molim vegetarijance da me zaobiđu sa komentarima.
|
11.05.2006., četvrtak
Dve jahre Mentalnih proljeva
Na današnji dan prije dve godine u 13:30 objavil sam svoj prvi post. Od tada se desilo pun kurac toga, što ljudi koji me čitaju znaju jako dobro. U moj život je ušlo puno ljudi, ja sam navratio u njihove živote, družili smo se i družimo se još uvijek, dolazimo si na rođendane, tulumarimo zajedno, rađaju se i gase ljubavi, proljevamo žuč, tugu ali i sreću i euforiju, ovdje na blogu, jedni drugima otvaramo svoje živote. Kad bi sad počel nabrajat sve ljude koje sam upoznal prek bloga, zauzelo bi to dost prostora, uostalom, oni s kojima se družim znaju ko su. Hvala im svima, posebno onima koji su bili uz mene kad sam zgubil pamćenje i kad sam počinjal svoj život od nule.
Dve godine. Jebate. Danas bum vjerojatno malo proslavil sa dobrim ljudima u ITD-u. Jer ak neznate evo vam info (preneseno sa Celestinog bloga):
Evo nas na novoj blog čitaonici, ovoga puta na redu je proza.
Po dobrom starom običaju, domaćin nam je Studentski centar, kafe &TD.
Datum je četvrtak 11.5. u 20.30h
Voditeljica je Mirna Baćun.
Čitat će vam (samo u najavi abecednim redom :)
agnes
alterego/ celebrity
davidglojgel
gawrun
mental
pseudo
rh
i možda još poneki gost iznenađenja.
Neki blogeri dolaze iz daleka, pa nemojte propustiti ovu rijetku priliku da ih čujete i vidite.
Očekujemo i spontana druženja u pauzama i nakon čitanja, pa slobodno postavljajte pitanja, pružajte ruke i pive jedni drugima; ustručavanje je strogo zabranjeno :)
A kak je prvo dijete uvijek za nijansu draže od ostalih, evo i tog prvog posta od 11.05.2004.
Malo o jutarnjem sranju
Vjutro nema niš bolje neg se zatvorit u serionicu pa, uz kenju, pročitat novine od jučer. Bilo bi idealno pročitat današnje novine, al to je teško izvedivo iz nekoliko razloga.
1. ko bu se vjutro dizal pa prvo na trafiku po cajtunge?
2. ko ima doma doma pretplatu na dnevne novine?
3. ak se i pretplatiš, ko ti garantira da buš dobil novine kad se zbudiš?
4. ak ih i dobiš na vrijeme, ko ti garantira da ti ih niko ne bu štipnul iz sandučića prije nego kaj ih ti zemeš?
5. ak ti ih dofuraju 15 minuta prije nego kaj se moraš dignut, pa ti pozvone na vrata, dobili buju jezikovu juhu ko da su Jehovini svjedoci.
Dakle, novine od jučer. Treba bit mudar i znat kaj ne smiješ pročitat dan prije. Tak da ti za kenju ostanu lako probavljivi tekstovi. Ipak je rano jutro. I tak se ti fino uvališ u keramičku fotelju i kreneš po tekstovima. Naravno ne prođe ni par minuta, kad neko na vrata.
"Kaj misliš više? Već si pol vure nutra, ima nas još kaj moramo."
"Odmah"
Uvijek, ponavljam, uvijek vam u tom trenutku zapne za oko neki mali člančić, obično o nečemu kaj vas opće ne zanima u životu, al sad vam je privuklo pažnju. I krenete čitat. Dum-dum.
"No kaje, budeš?"
"Daj stari, smiri doživljaj, sad bum. Mogu valjda stisnut govno na miru."
"Brže izlazi, inače bum se ukenjal."
Naravno da niste uspeli dovršit članak, a bogme ni pokenjat se. Al stari je neumoran s lupanjem po vratima, a i stara bi na pišanje svakih pet minuta.
"Znaš da imam slab mjehur."
Izlazite iz weceja, nadrkani, stari otima novine na izlazu. Nema se kaj drugo nego sjest, ispuhat bijes i srknut kavicu. Zapalite pljugicu, lagano otpuhujući dim. Nakon četiri i pol minute počinje vam se opako kenjat. Lupate na vrata weceja.
"Kaj pak sad hoćeš, bil si nutra pol vure, mogel si se posrat kak spada. Pa kaj nemrem u svojoj kući imat pet minuta mira? Da pas mater projektantu i jednom klozetu u stanu, i onom ko..."
Tak on urla, stara se provuče prije vas pišat, jer zna ona da bute opet pol vure nutra. Piša ona, a vi ludi ko puška, skakućete pred klozetom, već tri centimetra otvoreni. Stara je gotova povlači vodu i pere ruke.
"Daj pusti pranje ruku, poslije buš, izlazi više!!!!"
Izlazi ona, vi utrčavate, hlače su još na hodniku bile na gležnjevima i iz vas krene. Pol francuza i dve lizike. Triput povlačite vodu, al ne da se.
Poznat scenario?
Razmišljam si tak, prvo živiš sa starcima, pa s komadom, djeca...
Rijetke su te opuštene jutarnje kenje uz novine. A tak pašu...
|
10.05.2006., srijeda
Raširene ruke
Gledam ljude u prolazu
Svi traže nečije tople ruke
Da se smire u njima
Tako je to
Piju jutarnje kave
U izlozima kafića
Gledaju nijemo kroz prozore
Iz prepunih tramvaja
Ne vide do sebe
Nekoga poput njih
Koji samo žele
Nečije tople ruke
Da se smire u njima
Slijepi za cijeli svijet
Hodaju sami do posla, do kuće
Zatvoreni, sami sebi dovoljni
Ne razumiju još uvijek
Nisu shvatili, u tome je cijela priča
Ako želiš nečije tople ruke
Da se smiriš u njima
Evo ti savjet
Raširi prvo svoje ruke
|
09.05.2006., utorak
Jednostavno?

Painting by Vladimir Pavljuk
Naše je samo da odlučimo što ćemo sa vremenom koje nam je dodijeljeno.
|
08.05.2006., ponedjeljak
Moja nedjelja
Nedjelja je dan za kurac. Mislim, ak radite u ponedjeljak. Ma kužim ja, sve je stvar stava. Al jebeš stav kad se zbudiš vjutro, vrijeme ni vrit ni mimo, u novinama nis pametno, par sjebanih sms-ova koji su mi totalno skršili dan. A sutra treba radit.
A onda jedno slatko „dobro jutro“ poslano popodne, kava s ekipom iz kvarta. Neke ljude nisam videl već dost dugo, tak da sam skroz zaboravil kakve te kave znaju bit, jer i iz ozbiljnih priča, o burzi, bankama i velikoj lovi, istrči ogromna količina materijala za skečeve i stand up (za koji ću valjda jednom skupit hrabrost). Plakal sam od smeha, pa je dan počel zgledat lepše. Buraz se dokotrljal totalno kul, spustil na stol moj novi mp3 player, ja sam njemu refundiral lovu. A kak samo imam pametnog buraza. Naravno da ga je testiral da vidi jel sve dela, pa ga je onda i napunil. Do vrha. 512 MB Bruca Springsteena. Zna on kaj treba. Thanks B.
Popodne je prolazilo lagano, uglavnom uz preslušavanje CD-a koji mi je Ivana snimila, pa sam zato i stavil tekst jedne pjesme od Willard Grant Conspiracy. Legli su mi jučer ko budali šamar.
Frend se pojavil predvečer sa 7 devedeja Mućki, ja sam njemu dal nešto Seinfelda i Dennisa Learya, pa sam se uvaljal u stolac, otvoril si Ožujanu, zapalil pljugu i pustil Mućke. I opustil se skroz. Al ono fakat. Zapravo kad malo bolje razmislim nije nedjelja ni tak loš dan. Sve je zapravo stvar stava.
Pozdrav,
DayWalker (svjetski prvak u skoku u vlastita usta)
|
07.05.2006., nedjelja
Crushed - Willard Grant Conspiracy
She’s all tied up
I’ve come undone
We’re breaking down
We’re on the run
Warm head, cold heart
The skin unused
I’ve lost the faith
But so have you
I’m missing all the in betweens
The contracts that we make
I’ve gained and lost the figurines
That move us forward in my head
Yeah alright
The sun is shinning
Yeah alright
It’s a brand new day
Yeah alright
There’s always tomorrow
That’s the best
That I can say
I’m jumping off tomorrow
I’m making up my mind
There’s consequence and sorrow
But it will heal in time
|
06.05.2006., subota
Oko mene
Krvav prst, porezan na papiru
Kakva glupa rana
Krevet prazan
Strop ispucan
Ista glazba na radiju
Knjiga poezije sa nečitko
Napisanom posvetom
Pepeljara puna
Cigareta dogorjeva među prstima
Paučina po kutovima
Smijeh zvonak, rijedak
Izvučen iz sjećanja
Knjige
Po policama, na stolu
U kutijama
Sjene
Dolaze ponovo
Da me razvuku
Prije sna
|
05.05.2006., petak
Pročitasmo nas troje (nameoflove, jamais, ja) danas Mimin post i nekako... osjetismo da je u redu pomoći kad je frka.
Ja dohitao iz videoteke gdje sam posuđivao Žutu minutu, Nameoflove odustala od predavanja iz anatomije, Jamais otrčala s kase u dućanu i ostavila vrećicu sa sljedećim sadržajem: štapiće sa susamom, dvije kutije ronhila lajt, dva smokija, kit ket cokoladicu i zeleni lipton caj.
Jer, prijatelj se u nevolji poznaje, zar ne?
Dakle, naziv naše akcije je:
POMOZIMO BLOG PRIJATELJU U HORMONSKOJ VRELINI
Da vidimo, tko je spreman pomoći prijatelju u nevolji ;)))?

Ukoliko smo Mimu krivo procijenili te joj nije do šege ove vrste, unaprijed se ispričavamo i odmah počinjemo s akcijom VADIMO BLOG PRIJATELJE, ONE KOJI SU IMALI DOBRU NAMJERU, IZ ĆUMURA.
ak smo zajebali, oprosti, ali jebi ga
|
Čistim srce
Lijep je dan. Stvoren za osmijeh. Za pustiti ono što se mora pustiti. Sad je dobro vrijeme za to. Za počistiti srce. Za napraviti mjesta za ljude koji su u stanju voljeti me.
Osmijeh...
Pa još jedan...
|
04.05.2006., četvrtak
Možda shvatiš... jednom
Kome ja to pjevam (dio)
Možda ipak onima što stoje ovako zaglušeni
i nijemi pred pustinjom i ponosni kao kraljevi,
i ne usuđujući se pokrenuti svoje srce
pred zagonetkom života,
želeći dobro i ne želeći terete tog dobra.
Onima, napokon,
koji to ne znaju, koji bi me ponizili,
koji bi me usmrtili ili ranili samo,
onima do kojih ne dopire moja pjesma
i koji umiru smiješeći se,
misleći da su drugi za njih pjevali,
a ja sam to činio.
Arsen Dedić
|
03.05.2006., srijeda
Emocionalna apstinencijska kriza
Jutro. Lica u tramvaju, pospana, tužna, nasmiješena. Ništa mi ne znače. Ljudi u kafićima. Sjede u izlozima, piju kavu, čitaju novine. Ništa mi ne znače. Dva mala psa kod Trešnjevačkog placa, u veseloj igri. Ništa mi ne znače. Automobili, putuju, svaki svojim putem, razdvajaju se i sastaju na raskrižjima. Ništa mi ne znače.
Vrtlog u glavi. Moj osobni tobogan. Misli. Dolaze i odlaze. Nemam kontrolu. U užeglom mozgu se roje, milijarde, bakterije misli, zloćudne, hrane se mojim tijelom, oslabljuju me, smiju se. K vragu. Treba mi emocionalni penicilin, ali Pasteur je umro prerano. Nabijem ga. Sve njih. Velike umove i znanstvenike, metafizičare i alkemičare, psihologe i psihijatre.
Budan noću, po ko zna koji put. Ponovo upaljeno svjetlo u tri ujutro. Znoj, težak nervozan. Cigareta, prva, treća, sedma. Proklinjem sebe. Proklinjem noći. Ponovo čitam Begića.
NEPOVRATNO ŠTETA
ono naše skriveno
umotano u tišinu
u parkovima
na ulicama
servirano uz bocu
crvenog pomalo gorkog vina
ono naše što nam je poklonjeno
uz tvoju pomoć
sam izgubio
Proklinjem ga. Zašto piše o meni? Kada je zavukao ruku u moju glavu i iščupao me, pa stavio na papir ogoljenog? Čuješ li Mešo? Pitam te, gade. Ni tebe nisam nikada trebao čitati. A možda smo isti. I ljubili smo iste djevojke. I nikada nismo imali hrabrosti reći im da odjebu, da odu, da nas nisu vrijedne. Ni trena, ni riječi. Nisu vrijedne. I nismo imali hrabrosti. Pisali smo im duge pjesme. One su bile sretne. Netko im je pisao. Imale su naše pjesme da ih pokazuju drugima. Da se hvale koliko su vrijedne. Imaju svoje stihove. Stihovi su dovoljni. Pjesnici su previše.
Kava. Kava će me spasiti. I jedna blesava igrica na PlayStationu. Došao sam do sedmog levela. Sad postaje zajebano. Sad dolaze oni gadni negativci što me gađaju sa svih strana.
Jedna zraka svjetlosti se probija do mene. Još je malena. Još je slaba. Čekam je da stigne do kraja, da me obasja. Da me utopli. Osmjeh. Želim se smiješiti. Razvlačim usnice. Sve ću vas pobijediti. Osmjehom. Razoružati negativce. Pretvoriti im puške u bukete cvijeća.
Nisam poludio. Tek sada dolazim sebi. Polako. Pitam se samo kamo da krenem? Kamo? Gdje ću završiti?
Pitam se samo gdje će mi duša?
|
02.05.2006., utorak
Dosta je bilo... Dosta.
Ti možes tako. Blago tebi. Ja ne mogu. Zato ti evo tvoja sloboda kojoj sam bio prijetnja, evo ti tvoj osobni prostor u koji sam tako bezočno ulazio. Sada će ti biti lakše.
Idi. U tome si uvijek bila dobra. U odlaženju. U bijegu. U lakom izlazu iz svega. Da, najlakše je pobjeći. Teško je ostati i prihvatiti ljubav o kojoj toliko pričaš i koju toliko priželjkuješ. Ti bi rado ljubav. Ali pod tvojim uvjetima. A to tako ne ide.
Zapravo, ovoga puta ću ja malo otići. Iako je to za mene teži izbor, ti znaš zašto. Postavio sam si ono pitanje. I u svemu ovome me nema nigdje. To je odgovor.
Nema ljutnje, stara. Ti si ti. Ja sam ja. Samo sam te htio voljeti. Bilo ti je previše. Jebi ga.
"Više ne želim te, ljubit iz navike
Teško je prazan ostat kraj tebe
Više ne želim te, ljubit iz navike
Ubilo bi me, vjeruj samo nestalo bi me"
|
01.05.2006., ponedjeljak
All or nothin' At All
Said you'd give me just a little kiss
And you'd rock me for a little while
Well you'd slip me just a piece of it
Listen up little child
I Want it all or nothin' at all
I Want it all or nothin' at all
Said you'd take me for a little dance
If you had a little time on your hands
Well all I do is push and shove
Just to get a little piece of your love
I want it all or nothin' at all
I want it all or nothin' at all
Well now I don't wanna be greedy
But when it comes to love there ain't no doubt
You just ain't gonna get what you want
With one foot in bed and one foot out
You got to give it all or nothin' at all
All or nothin' at all
Now I only got a little time
So if you're gonna change your mind
Then shout out what you're thinkin' of
If what you're thinkin' of is love
I want it all or nothin' at all
I want it all or nothin' at all
I want to have it all or nothin' at all
I want it all or nothin' at all
I want it all or nothin' at all
I want to give it all or nothin' at all
Bruce Springsteen
|
|
|