|

Linkovi
Remiza Ander Konstrakšn
Bestseler.net - Blogerski Online Magazin
B.O.R.G.
AGREST3D
Plavi radio - tu me možete slušati svakog petka od 6 - 9
O meni ukratko:

Godine: 37
Bračno ili predbračno stanje: predbračno
Visina: oko 180 i nešto
Težina: oko 97
Kosa: za još dva pranja
Pomagala: naočale
Trenutno stanje: neloše
Piće: piva
Jelo: ćevapi
Čitam i pišem, uglavnom loše
Odgovaram na mailove
Jedem po kućama
Kad volim glup sam ko kurac
Here We Go Again - Features Norah Jones - Ray Charles
Here we go again
He's back in town again
I'll take him back again
One more time
Here we go again
The phone will ring again
I'll be her fool again, I will
One more time
I've been there before
And I will try it again
Any fool, any fool knows
That there's no, no way to win
Here we go again
She'll break my heart again, yeah
I'll play the part again
One more time
I've been there before, you know what?
I'll try it again
But any fool, any fool knows
That there's no, no way to win
Here we go again
She'll break my heart again
I'll play the part again
One more time
I'll take her back again
One more time
I will
U snu
sreli smo se
puni neobavezne svakodnevice
i obicnim riječima
samo da tisine ne bude
jer izgubili bismo se
u veličini njenog značaja...
U snu
dok sam ti govorila
da mi je jako hladno
nisam se mogla sjetiti
tvoga imena.
Smiješila sam ti se
samo da sekunda ne bude prazna
jer zbunila bi nas
beskrajnost njezine mogućnosti.
U snu,
gledala sam
kako se koraci tvoji gube u daljini
a iza tebe nije ostao miris...nikakav.
Nisam poželjela da se vratiš
niti da te opet vidim.
Čudna je to daljina
nema veze s kilometrima
već se mjeri
nepoznatim parametrima Sudbine....
I kako to uvijek bude
kad se sanja,
probudila sam se..
U jednoj ruci:tišina
u drugoj:sekunda
Znam ti ime,
a osmijeh do tebe
putovat će dugo
jer izmjereno
nepoznatim paramertima sudbine
ti si "dovoljno daleko"
da ne poželim da dođes
niti da te vidim....
Sadržaj na ovim stranicama je zaštićen Zakonom o autorskom pravu i srodnim pravima.
Straight to you - Nick Cave
All the towers of ivory are crumbling
And the swallows have sharpened their beaks
This is the time of our great undoing
This is the time that I'll come running
Straight to you
For I am captured
Straight to you
For I am captured
One more time
The light in our window is fading
The candle gutters on the ledge
Well now sorrow, it comes a-stealing
And I'll cry, girl, but I'll come a-running
Straight to you
For I am captured
Straight to you
For I am captured
Once again
Gone are the days of rainbows
Gone are the nights of swinging from the stars
For the sea will swallow up the mountains
And the sky will throw thunder-bolts and sparks
Straight at you
But I'll come a-running
Straight to you
But I'll come a-running
One more time
Heaven has denied us its kingdom
The saints are drunk howling at the moon
The chariots of angels are colliding
Well, I'll run, babe, but I'll come running
Straight to you
For I am captured
Straight to you
For I am captured
One more time
Best love poetry by Drito Konj:
čežnja me mori
jebiga
sori
|
12.02.2006., nedjelja
Kaje? Frka, a?
Koji je ljudski osećaj najčešći? Što nas zapravo tjera u životu da idemo dalje, što nas u životu zaustavlja? Ljubav? Užitak? Snaga? Ne.
Strah.
Strah je nešto od čega i zbog čega ljudi žive, iako će većina reći da to nije istina. Strah će vas pokrenuti da učinite nešto u životu, umjesto da zabijete guzice na svoje sigurno mjesto. Ili će vas sjebati toliko da nećete izaći iz kuće. Bojite li se krenuti dalje, potražiti bolji posao, promijeniti školu, suprotstaviti se nadređenima, otići kod liječnika? Bojite li se smrti, siromaštva, gubitka voljene osobe, vožnje u avionu, otvorenih prostora, zatvorenih prostora, visine, dubine, petka, petka trinaestog, povrća, voća, mačke, psa, pauka, bakterija, da ćete biti živi zakopani...?
Ne brinite, većina stahova je apsolutno normalna stvar. Razlika je samo u tome koliko ste spremni reći sami sebi da je dosta straha. Neki će stisnuti zube i krenuti, drugi će se zabiti sami u sebe i izbjegavati svaku mogućnost da se suoče sa svojim strahovima. I nemojmo misliti da je to skrivanje znak slabosti. Strah je jak. I treba naučiti kako se nositi s tim.
Bliži se godina dana od kada je moj mozak odlučio izbrisati dotadašnji život. Zamislite kako je kad više ne znate ništa oko sebe, kad vam je najbliža rodbina nepoznanica, a pogled kroz prozor pokazuje nepoznati krajolik. Ne znate kamo vodi koja ulica, kamo vozi koji tramvaj, u kakvim ste odnosima sa čovjekom koji vas je upravo pozdravio na cesti. Ne znate ništa. I ne osjećate ništa osim velikog straha od svega toga nepoznatog što vas okružje. Meni je bilo grozno prvih par tjedana koje sam provodio u sigurnosti vlastitog kreveta, često plačući. Mislio sam da više nikada neću biti u stanju nastaviti sa životom. Posebno sam se bojao mogućnosti da imam tumor na mozgu ili neku sličnu neizlječivu bolest. Nakon tjedana prvih zdravstvenih pregleda kada su nalazi pokazali da sam fizički zdrav i da je znanost u mom slučaju nemoćna (manje-više), jednu noć sam proveo budan. Uz kutiju cigareta i svjetlo monitora. I tada sam odlučio krenuti iz početka.
Nisam do toga došao potpuno sam. Moja obitelj, moji frendovi iz kvarta, sa posla, ljudi sa blogova, sa radija. Svi su bili tu za mene, pomagali mi savjetima, vodili me praktički za ruku po gradu, po kvartu, doveli me u kvartovsku birtiju po prvi put, naučili me ponovo neke stvari. Kada sam prvi put nakon par mjeseci došao na posao, ne raditi, nego se ponovo upoznati sa zgradom, ljudima, uredima, bio sam u takvom strahu, da sam bio potpuno mokar od znoja, onog ljepljivog, nervoznog. Ali bio sam odlučio da ću to napraviti. I preživio sam. Nakon tog dana sve je bilo nekako lakše, vratio sam se na radio, počeo učiti o svom poslu i navraćati redovno, malo po malo se oslobodio straha. Sada radim sto stvari i imam osjećaj da sam jači nego ikad.
Imam ih još. Hrpu malih, gotovo nebitnih strahova. Ali nakon svega sam shvatio da sam jak. Da sam okružen dobrim ljudima. I rješavam te svoje strahove, malo po malo. Dug je i težak proces i znam da se nikada neću riješiti nekih stvari. Ali to nije razlog da ne pokušam. Ponovo i ponovo.
Duga je lista stvari kojih se bojimo. Od onih uobičajenih, koje ima svako ljudsko biće a ovoj planeti do onih egzotičnih za koje nikada ne biste rekli da postoje. Phobia clinic je izlistala 1300 različitih fobija, a lista nije konačna. Bojimo se svega i svačega. Tako ima ljudi koji se boje češnjaka, boja, sjedenja, lica, drveća, prelaženja ceste...
Samo je jedno riješenje. Suočiti se sa svojim strahovima. Prije nekog vremena, jedan je poznanik na televiziji pokušao izliječiti svoj strah od slobodnog pada. Kako? Skočio je iz aviona. Bravo Čipi. Za neke ljude bi ovo bio preradikalan korak. Za njih je bolje da se rješavaju straha postupno. Zavisi od osobe. Samo, treba krenuti. Krenite ljudi.
Jedna pametna za kraj.
Nemamo se čega bojati osim straha samoga. – Franklin D. Roosevelt
Ovaj post je posvećen jednoj osobi koja upravo uči pobijediti svoje strahove. Znam da će uspjeti.
|
|
|