E pa onda držim i ja fige za tu osobu.
Što se tiče samo straha to je istina. Jedino što nas može sprijeciti da napravimo neku banaldu stvar je strah. Ali nažalost na svijetu postoje stvari koje uništavaju strah kao što je prokleti akhohol i droga. Takve stvari uništavaju sve što volimo i ono što možemo i nemožemo napraviti stavlja u jednu kocku "KOCKU SVEMOGUCEG" sve je dobro dok se sutra ne probudimo i nevidimo sto se zapravo dogodilo. Neki nazalost ne prezive tu vecer a nekima treba je prepricati da bi se sjetili svega.
Vase me ne prica jako pogodila i neznam sto bi ja napravio da sam bio u Vasoj koži, mada me ljudi smatraju jakim i neunistivim u umu.
Pozdrav!
12.02.2006. (12:17)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Sve što si opisao pokazuje da je strah u funkciji održanja postojećeg, to može biti i svrhu održanja života samog, kao strah od promjene i strah od nepoznatog. Suočavanje s vlastitim strahovima je širenje horizonta, učenje, napredovanje ... kao socijalna bića oslanjamo se na druge ako u njih imamo povjerenje. Neke strahove moramo savladati sami ... u tom slučaju je potrebno povjerenje u vlastite mogućnosti. Ne znam što je sve glavni junak u priči prošao ali očito je da ima povjerenje u sebe. Jedan moj prijatelj je pao sa stabla i zadobio amneziju. Stručna znanja je također morao obnoviti i to je učinio relativno brzo, ali mu je najteža bila socijalna adaptacija.
12.02.2006. (18:00)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Hvala ti za ovaj post, vjerujem da će se mnogi zamisliti nad tom temom, kao što sam se ja. Strahovi nas koče da krenemo dalje, ali drugog načina nema, osim pobijediti ih. Ali prije toga trebamo to shvatiti. Iznimno cijenim tvoju iskrenost.
12.02.2006. (19:56)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
da, četso ljudi dožive strah kao nešto negativno...no, strah često pokrene (bar mene) da napravim iskorak iz nečeg što možda za mene više nije dobro... a, i dobar jeosjećaj kad nadvladaš strah... super da si podijelio ovu priču s nama... thanx, daywalkeru
12.02.2006. (20:00)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Pohvale vrijedi... neki se ne usude preskociti vlastitu sjenu... Ne mogu suosjecat jer nikad u zivotu nisam osjetila nista slicno tomu... Ali ove godine sam pobjedila strah koji je bio u meni punih 8 godina... I odlican je osjecaj... Lijep pozdrav ;)
12.02.2006. (21:09)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
ja
...i sama sam prozivljavala nesto slicno prije par godina i mogu ti reci da kad strah postane blokada i prestane biti pokretac zivot ti se pretvori u najgori horor film...xanakse...prozace i ostala sranja nisam htjela gutat jer sam to...tu stvar htjela pobijediti sama ... i uz pomoc meni dragih ljudi..i dan danas se prestrasim i dan danas vidim ono neispavano iscrpljeno bice ...ali znam da mogu krenuti dalje i to mi daje samopouzdanje, ta sreca koju sad osjecam kad se dignem iz kreveta...sto zagrlim jutro i iskoristim dan...kao da mi je data prilika za jos jedan bolji zivot ...zivot koji je poceo pobjedom.Hvala sto si sa nama podijelio ovu pricu jer se vise ne osjecam tako usamljeno i morbidno
13.02.2006. (16:41)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
X Zone
E pa onda držim i ja fige za tu osobu. Što se tiče samo straha to je istina. Jedino što nas može sprijeciti da napravimo neku banaldu stvar je strah. Ali nažalost na svijetu postoje stvari koje uništavaju strah kao što je prokleti akhohol i droga. Takve stvari uništavaju sve što volimo i ono što možemo i nemožemo napraviti stavlja u jednu kocku "KOCKU SVEMOGUCEG" sve je dobro dok se sutra ne probudimo i nevidimo sto se zapravo dogodilo. Neki nazalost ne prezive tu vecer a nekima treba je prepricati da bi se sjetili svega. Vase me ne prica jako pogodila i neznam sto bi ja napravio da sam bio u Vasoj koži, mada me ljudi smatraju jakim i neunistivim u umu. Pozdrav!
12.02.2006. (12:17) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Il postino
Sve što si opisao pokazuje da je strah u funkciji održanja postojećeg, to može biti i svrhu održanja života samog, kao strah od promjene i strah od nepoznatog. Suočavanje s vlastitim strahovima je širenje horizonta, učenje, napredovanje ... kao socijalna bića oslanjamo se na druge ako u njih imamo povjerenje. Neke strahove moramo savladati sami ... u tom slučaju je potrebno povjerenje u vlastite mogućnosti. Ne znam što je sve glavni junak u priči prošao ali očito je da ima povjerenje u sebe. Jedan moj prijatelj je pao sa stabla i zadobio amneziju. Stručna znanja je također morao obnoviti i to je učinio relativno brzo, ali mu je najteža bila socijalna adaptacija.
12.02.2006. (18:00) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
KOKI
i ja sam znala da ćeš TI uspjeti...:)
12.02.2006. (19:21) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Athena Air
Hvala ti za ovaj post, vjerujem da će se mnogi zamisliti nad tom temom, kao što sam se ja. Strahovi nas koče da krenemo dalje, ali drugog načina nema, osim pobijediti ih. Ali prije toga trebamo to shvatiti. Iznimno cijenim tvoju iskrenost.
12.02.2006. (19:56) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
indian woman
da, četso ljudi dožive strah kao nešto negativno...no, strah često pokrene (bar mene) da napravim iskorak iz nečeg što možda za mene više nije dobro... a, i dobar jeosjećaj kad nadvladaš strah... super da si podijelio ovu priču s nama... thanx, daywalkeru
12.02.2006. (20:00) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Human Figure
Pohvale vrijedi... neki se ne usude preskociti vlastitu sjenu... Ne mogu suosjecat jer nikad u zivotu nisam osjetila nista slicno tomu... Ali ove godine sam pobjedila strah koji je bio u meni punih 8 godina... I odlican je osjecaj... Lijep pozdrav ;)
12.02.2006. (21:09) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
ja
...i sama sam prozivljavala nesto slicno prije par godina i mogu ti reci da kad strah postane blokada i prestane biti pokretac zivot ti se pretvori u najgori horor film...xanakse...prozace i ostala sranja nisam htjela gutat jer sam to...tu stvar htjela pobijediti sama ... i uz pomoc meni dragih ljudi..i dan danas se prestrasim i dan danas vidim ono neispavano iscrpljeno bice ...ali znam da mogu krenuti dalje i to mi daje samopouzdanje, ta sreca koju sad osjecam kad se dignem iz kreveta...sto zagrlim jutro i iskoristim dan...kao da mi je data prilika za jos jedan bolji zivot ...zivot koji je poceo pobjedom.Hvala sto si sa nama podijelio ovu pricu jer se vise ne osjecam tako usamljeno i morbidno
13.02.2006. (16:41) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Čudna
Prijatelju, malo je reći koliko sam ponosna na tebe :)))
13.02.2006. (21:18) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...