30.10.2004., subota
Dvije
|
Dvoje za šankom u sitne sate Dođi, sjedni kraj mene. Ja strpljenja više nemam. Ne vidim ništa u ovoj beskrajnoj priči. Na osvajanje se spremam. Želimo se, privlačimo se. Možda piva progovara, A možda ima nešto više. Što trijeznom na umu, pijan razgovara. Trenutak je pravi, Za malo nježnosti koja nam treba. Sutra će osjećaji možda biti drugi. Možda nas grižnja vreba. Sjedni kraj mene, Poljubac ti želim dati. Večeras je svejedno. Sutra se možemo kajati. Kiša, glazba i pola boce Kad sve krene ispočetka Nema koristi od prošlosti. Raku koju sam kopao za sebe Sad za druge stvari koristim. A trebalo je malo kiše, Bluesa, jazza i alkohola, Howlin' Wolf i Jack Daniels Dva dobra prijatelja. Kad pomislim da je dosta Kad dignem ruke od svega, Mozak hladno razmišlja Ali toplo mu srce ne da. Pa ponovo čujem blues sa delte Jazz, whiskey, čaša puna leda. I sine mi u glavu ludu Sreća me od nekud već gleda. |
- 18:05 - Komentari (4) - Isprintaj - #
24.10.2004., nedjelja
KRATKO JAVLJANJE
|
Samo da vam se javim da sam živ i manje-više ok. Kako sam u nekoj poetskoj fazi, evo vam par pjesmica, tek tolko da me ne zaboravite. UPOZORENJE Ja sam Ključar, Kraj mene moraš proći. Ako znaš prave riječi Koje na mene imaju moći. Ja sam Vratar, Otvaram vrata srca. Kroz njega moraš ići Da dođeš do duše što grca. Ja sam Čuvar, Smetenih, tužnih, što se boje. Ako ipak želiš ući, vjeruj, Izgubit ćeš i srce svoje. ODLAZAK LUDE I luda sjedne i zaplaka. Jer kralj je mrtav. A koje je dobro biti luda Kad publika utihne, čemu truda? Tad padnu zvončići sa kape, I zamre smijeh. Ustade tužnoga lica luda Ka praznom prijestolju gleda. Lude, pajaci, harlekini Braćo moja u smijehu i tuzi. Vrijeme je kralj sebi biti Na svoj prijesto sjesti, za sebe suze liti. NAS DVOJICA Ovaj grad i ja U sukobu desetljećima. Na koljena me baciti želi Udara me, šamara Znam, to ga veseli. A ja protiv njega Kad mi je dosta svega Podignem glas, vičem. Nećeš me slomiti grade, Urlam, ohrabren pićem. Pa se Zagreb smiluje, Odluči da me pomiluje, Kad se pijan vraćam kući, On opere puteve moje I zapali svoje luči. |
- 16:02 - Komentari (8) - Isprintaj - #
14.10.2004., četvrtak
Dragi blogeri
|
Nažalost, zbog bolesti me jedno duže vrijeme neće biti na blogu, neću biti dostupan na mob i rijetko ću čitati mailove. Obzirom da neko vrijeme neću ništa objavljivati, molio bih Anderlona ili Daria da me maknu sa cool liste i otvore mjesto za neki drugi dobar blog. Pozdrav svima. DayWalker |
- 12:12 - Komentari (17) - Isprintaj - #
11.10.2004., ponedjeljak
Za djecu
|
Ok, ovaj put za ozbač. Iako sam prije par mjeseci objavil na Bloguda bi rado da ekipa krene u nekakvu akciju, niš se nije desilo. Čitam na blogu da je Bridge pokrenula akciju (bravo stara), i drago mi je da ima još ljudi koji razmišljaju pozitivno. Već nekoliko mjeseci mi se mota po glavi ideja da se nekaj pokrene. Dosta ekipe koja se javlja su ljudi koji su zaposleni, imaju neki svoj posel i žive kak već živi većina ljudi. Od prvog do prvog, razvlače lovu po minusu na tekućem, po čekovima, karticama… Znam da je teško. Ja sam jedan od tih kojima je teško. Grdo je kad uz svoj rad, naon što povučeš crtu na kraju godine skužiš da si radil za kurac, da je sve kaj si se trudil završilo sa gadnim minusom na računu. A opet, svakom je njegovo sranje najteže. A ja sam prije nekog vremena skužil da opće nisam u takvom kurcu. Da ima ljudi kojima je gore nego meni. Sjetil sam se tog plakata koji mi ni danas ne izlazi iz glave. Klinac, ćelave glave kojem iz nosa viti cijevčica za kisik. Jadno dijete koje je možda osuđeno na lagano umiranje od raka, leukemije i sličnih govana. Kako mi je buraz nedavno obolio od raka, to me dotuklo totalno. Slika tog umirućeg djeteta mi ne izlazi iz glave. Onda sam se sjetil i sve one djece u Nazorovoj koji nemaju tatu i mamu i koji sanjare o danu kad bu neko došel po njih i kad buju imali svoju sobu, svoje igračke, svoje Pokemone i bojice za školu. I tu sam počel plakat. Al, ono fakat sam plakal. I mislil sam si kaj mogu napravit. Mogu napravit to da apeliram na ljude na Iskrici i na Blogu . Na hrpu ljudi s kojima se dopisujem i razmjenjujem misli svaki dan. Dobri ljudi s kojima se nađem na kavi, popričamo o koječemu i napijemo se kak ima biti. Ljudi treba im naša pomoć. Je li moguće da smo toliko egocentrični da ne vidimo? Ili nas je samo život naučil da gledamo sebe i ne oko sebe? Listopad je. Za dva mjeseca je Božić. I ponovo ćemo se uvaljat u shopping groznicu, kupovat frendovima hrpu beznačajnih sitnica po 20 kuna. kao mali znak da ih nismo zaboravili. Potrošit ćemo hrpu novaca, otići u minus na računu, za poklone koje će svi zaboravit za mjesec dana i koji će skupljati prašinu na policama. Ove godine od mene niko ne bu dobil ništa za Božić. Baš me briga. Vrijeme je da počnem razmišljati drugačije. Majku mu, ima nas na Blogu i Iskrici oko 100000. Koji je to broj. Nevjerojatno. Možemo li nešto pokrenuti? Naravno. Draga ekipo. Možete li odvojiti ove godine 5, 10 ili 20 kuna? Postoje li među nama ljudi koji nisu zaboravili druge? Ja sam ih zaboravio, ali sam se sjetio ponovo. Jedino što ne mogu sam. Trebate mi vi. Imate li staru plišanu igračku? Imate li staru slikovnicu? Donirajte. dajte da mi, koliko god nas ima učinimo ovaj Božić ljepši za tu nesretnu djecu. Treba mi pomoć Iskrice i Bloga. Treba nam neko ko bu otvoril žirac na koji možemo uplatit lovu. Treba nam neko ko bu imal mjesto za spremit igračke i knjige do Božića. Dečki i cure, javite se i uključite. Za sada će biti dovoljno da se javite u komentarima. Da vidimo koliko nas ima. Nadam se da nisam bil prepatetičan, oni koji me znaju, znaju da nisam takav. Jednostavno je nekaj puklo u meni. Umjesto da ove godine za Božić odem u birtiju i stresem parsto kuna na cugu, rado bih bio s tom djecom, sa onima kojima je to možda zadnji Božić. Koliko vas još ima takvih? Pišite u komentarima i na daywalker01@net.hr. Vremena imamo, samo treba krenut. |
- 15:28 - Komentari (10) - Isprintaj - #
10.10.2004., nedjelja
Tebi pored mene
|
Malena, U mom ogledalu stvari su iskrivljene. Moje lice je lice koje ne poznajem Sijede u bradi i bore oko očiju. Malena, U mom krevetu leži drugi čovjek. Gleda u strop u jednu točku I vrti film nekog života koji nije bio. Malena, U mom životu više ništa nije moje. Da li starenje nosi nešto drugo osim pitanja Da li je život mogao ići drugačije? Malena, Umoran sam od razmišljanja. Molim te, zagrli me, budi tu. Samo budi tu. Bez pitanja. |
- 20:11 - Komentari (7) - Isprintaj - #
04.10.2004., ponedjeljak
Radimo ja i radio part 2.
Par ljudi me zamolilo da malo „šire“ pojasnim kak sam došel do radija. Pa, tu je bilo pozamašno sreće i slučajnosti. Najme (dobro ste pročitali - „naJme“ - baš mi se tak hoće :) neki od vas su bili, neki nisu na Iskonovom webcafeu di ja tu i tamo napišem pokoju kolumnu. E, jedna moja frendica, koja je to čitala, a radi na radiju, je preporučila frendu (koji radi na radiju) da to pročita. I čovjeku se to svidjelo, pa je došlo do upita, da li bi se ja svaki petak, prije kolumne, javil na radio telefonski, da malo popričamo o kolumni za taj dan. Velim ja, aj može, zakaj ne? Onda smo se dogovarali oko tri tjedna da se nađemo. Al sam ja bil nekaj betežni, pa nikak. I onda smo se našli prošli četvrtak. Uz čašicu razgovora (i pive, te pelinkovića) skužili da u stvari imamo sličnu spiku i da bi mogli probat to profurat da se ne priča baš o kolumni, nego da nas dvojica malo trkeljamo u eter. Kak smo si već popili, velim ja Danijelu „Da dođem ja sutra na radio?“ Veli on „Može, pola 8 sharp, u stvari dodji malo ranije da se upoznaš sa studijom.“ Naravno, ja ga uvjerim da nije greda, jer i tak moram na posel, pa se mogu i vuru vremena ranije dić i zapalit do radija. Ujutro, zamašno mamuran, otputim se sa prekonekoliko minuta zakašnjenja prema Vjesnikovom neboderu gdje se nalazi Plavi radio. U pol osam i par minuta, upadam u studio zadihan, Danijel me gleda i smije se jer je i on mamuran. Pita me „Kaj bumo?“. Velim ja „Niš, svaki svoj primjerak novina u ruku, pa bumo malo kenjali“ I tak ja prvi put u životu, nabijem radijske slušalice na glavu i krenem pričat u mikrofon. Za prvi put nije opće bilo tak loše, nisam imal neku tremu, iako sam imal, kak je to moj buraz sročil „malo metlu u guzici“. Ne znaš točno kaj možeš ili ne možeš reć, ja sam tamo gost, ne bi se htel tak prosrat da Danijel ostane bez posla. A nije da nije bilo materijala za kenju. Ljudi koji su to slušali su rekli da je bilo čist pristojno za prvi put, pa bumo to i ponovili slijedeći petak. A svaki četvrtak imamo dogovor i razradu. Već sada sa sigurnošću možemo najaviti rubrike „Nevjerovali ili da – činjenice koje vam nikad u životu neće trebati“ te „Preporuka petkom“ u kojoj ćemo za taj dan preporučivati upotrebu raznih kućnih pomagala od otvarača za konzerve do spreja za wc – protiv mirisa jutarnjih (i ostalih) sranja. Prokomentirali bumo i novine i malo pričali kaj god da nam padne na pamet. Pa dokle ide. Dok ja ne dobim cipelu, a Danijel jezikovu juhu od šefova. Dakle petkom, tu negdje između 7 i 8 ujutro, vi koji se morate tak i tak dić, okrenite svoje tunere na 89,1 i poslušajte kak radim budalu od sebe na valovima Plavog Radija. |
- 15:04 - Komentari (11) - Isprintaj - #
Ti budi
|
Ja sam suha zemlja. Ti budi rijeka, teci kraj mene, I zalij moje obale Da život ponovo probuja. Ja sam mladica hrasta. Ti budi sunce, raširi mi krošnju, Da bacam sjenu Na umorne putnike. Ja sam pjesnik. Ti budi moja muza, budi tu, Da nikad ne presahnu Riječi o tvojoj ljepoti. Ja sam umoran. Ti budi moja tama, Ogrni me svojim velom. U tebi ću spokoj naći. |
- 09:16 - Komentari (4) - Isprintaj - #
01.10.2004., petak
Radimo ja i radio
|
Eto i mene u medijima. Danas sam u pola 8 odradio svoje prvo gostovanje u jutarnjem programu Plavog radia. Mogu vam reć da je skroz dobro iskustvo. Staviš slušalice, i zeka - peka. Danijel i ja smo se našli jučer, dogovorili taktiku, al je završilo na tome da smo dobro iskomentirali novine. Bilo je kratko za prvi put, ali ak sve bude po ps-u (pravilo službe) svaki petak oko pola 8, a možda i malo prije, možete slušati moj umilni glasić na radio valovima. |
- 10:23 - Komentari (8) - Isprintaj - #
Dnevnik.hr |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
Opis bloga
 Uglavnom pijani pogledi uokolo. WARNING!!! Na ovom blogu se dosta psuje pa kome smeta neka ne ulazi.  daywalker01@net.hr daywalker01@gmail.com ICQ: 173013619 BUDALA gledaj negdje iza tebe još uvijek nepomičan bez sumnje u ishod na istom mjestu tamo gdje si me ostavila stojim Mehmed Begić Akcija udruge "Darujmo osmijeh" - uključite se i vi
Tu rado svratim sa pivom i cigaretom u ruci
ElfBitch ;) Maslačak Plodovi zemlje Anderlog pis - crt - karanje od branka SadisticoShy Zrinsko pismo Ptica Trkachica oFF The RoaD HAL: UI Little buddha A, konjine... Tramtincica koji Akrap Annie de Meni (kaj je njoj u glavi?) Neobično stvorenje - Legolina Pjesnikinja Erocki poeta i proza(i)k Mukte Uzorak Šampona Žemski blogerski Šekspir (fonetski) Nenya Nježna duša Čudan tip, jebeno piše Malena, slatka, blesava Plavusha Song of the month: Beautiful reward - Bruce Springsteen Well I sought gold and diamond rings My own drug to ease the pain that living brings Walked from the mountain to the valley floor Searching for my beautiful reward Searching for my beautiful reward From a house on a hill a sacred light shines I walk through these rooms but none of them are mine Down empty hallways I went from door to door Searching for my beautiful reward Searching for my beautiful reward Well your hair shone in the sun I was so high I was the lucky one Then I came crashing down like a drunk on a barroom floor Searching for my beautiful reward Searching for my beautiful reward Tonight I can feel the cold wind at my back I'm flyin' high over gray fields my feathers long and black Down along the river's silent edge I soar Searching for my beautiful reward Searching for my beautiful reward |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||