Samo da vam se javim da sam živ i manje-više ok. Kako sam u nekoj poetskoj fazi, evo vam par pjesmica, tek tolko da me ne zaboravite.
UPOZORENJE
Ja sam Ključar,
Kraj mene moraš proći.
Ako znaš prave riječi
Koje na mene imaju moći.
Ja sam Vratar,
Otvaram vrata srca.
Kroz njega moraš ići
Da dođeš do duše što grca.
Ja sam Čuvar,
Smetenih, tužnih, što se boje.
Ako ipak želiš ući, vjeruj,
Izgubit ćeš i srce svoje.
ODLAZAK LUDE
I luda sjedne i zaplaka.
Jer kralj je mrtav.
A koje je dobro biti luda
Kad publika utihne, čemu truda?
Tad padnu zvončići sa kape,
I zamre smijeh.
Ustade tužnoga lica luda
Ka praznom prijestolju gleda.
Lude, pajaci, harlekini
Braćo moja u smijehu i tuzi.
Vrijeme je kralj sebi biti
Na svoj prijesto sjesti, za sebe suze liti.
NAS DVOJICA
Ovaj grad i ja
U sukobu desetljećima.
Na koljena me baciti želi
Udara me, šamara
Znam, to ga veseli.
A ja protiv njega
Kad mi je dosta svega
Podignem glas, vičem.
Nećeš me slomiti grade,
Urlam, ohrabren pićem.
Pa se Zagreb smiluje,
Odluči da me pomiluje,
Kad se pijan vraćam kući,
On opere puteve moje
I zapali svoje luči.
Post je objavljen 24.10.2004. u 16:02 sati.