|

Linkovi
Remiza Ander Konstrakšn
Bestseler.net - Blogerski Online Magazin
B.O.R.G.
AGREST3D
Plavi radio - tu me možete slušati svakog petka od 6 - 9
O meni ukratko:

Godine: 37
Bračno ili predbračno stanje: predbračno
Visina: oko 180 i nešto
Težina: oko 97
Kosa: za još dva pranja
Pomagala: naočale
Trenutno stanje: neloše
Piće: piva
Jelo: ćevapi
Čitam i pišem, uglavnom loše
Odgovaram na mailove
Jedem po kućama
Kad volim glup sam ko kurac
Here We Go Again - Features Norah Jones - Ray Charles
Here we go again
He's back in town again
I'll take him back again
One more time
Here we go again
The phone will ring again
I'll be her fool again, I will
One more time
I've been there before
And I will try it again
Any fool, any fool knows
That there's no, no way to win
Here we go again
She'll break my heart again, yeah
I'll play the part again
One more time
I've been there before, you know what?
I'll try it again
But any fool, any fool knows
That there's no, no way to win
Here we go again
She'll break my heart again
I'll play the part again
One more time
I'll take her back again
One more time
I will
U snu
sreli smo se
puni neobavezne svakodnevice
i obicnim riječima
samo da tisine ne bude
jer izgubili bismo se
u veličini njenog značaja...
U snu
dok sam ti govorila
da mi je jako hladno
nisam se mogla sjetiti
tvoga imena.
Smiješila sam ti se
samo da sekunda ne bude prazna
jer zbunila bi nas
beskrajnost njezine mogućnosti.
U snu,
gledala sam
kako se koraci tvoji gube u daljini
a iza tebe nije ostao miris...nikakav.
Nisam poželjela da se vratiš
niti da te opet vidim.
Čudna je to daljina
nema veze s kilometrima
već se mjeri
nepoznatim parametrima Sudbine....
I kako to uvijek bude
kad se sanja,
probudila sam se..
U jednoj ruci:tišina
u drugoj:sekunda
Znam ti ime,
a osmijeh do tebe
putovat će dugo
jer izmjereno
nepoznatim paramertima sudbine
ti si "dovoljno daleko"
da ne poželim da dođes
niti da te vidim....
Sadržaj na ovim stranicama je zaštićen Zakonom o autorskom pravu i srodnim pravima.
Straight to you - Nick Cave
All the towers of ivory are crumbling
And the swallows have sharpened their beaks
This is the time of our great undoing
This is the time that I'll come running
Straight to you
For I am captured
Straight to you
For I am captured
One more time
The light in our window is fading
The candle gutters on the ledge
Well now sorrow, it comes a-stealing
And I'll cry, girl, but I'll come a-running
Straight to you
For I am captured
Straight to you
For I am captured
Once again
Gone are the days of rainbows
Gone are the nights of swinging from the stars
For the sea will swallow up the mountains
And the sky will throw thunder-bolts and sparks
Straight at you
But I'll come a-running
Straight to you
But I'll come a-running
One more time
Heaven has denied us its kingdom
The saints are drunk howling at the moon
The chariots of angels are colliding
Well, I'll run, babe, but I'll come running
Straight to you
For I am captured
Straight to you
For I am captured
One more time
Best love poetry by Drito Konj:
čežnja me mori
jebiga
sori
|
11.10.2004., ponedjeljak
Za djecu
Ok, ovaj put za ozbač. Iako sam prije par mjeseci objavil na Bloguda bi rado da ekipa krene u nekakvu akciju, niš se nije desilo. Čitam na blogu da je Bridge pokrenula akciju (bravo stara), i drago mi je da ima još ljudi koji razmišljaju pozitivno. Već nekoliko mjeseci mi se mota po glavi ideja da se nekaj pokrene. Dosta ekipe koja se javlja su ljudi koji su zaposleni, imaju neki svoj posel i žive kak već živi većina ljudi. Od prvog do prvog, razvlače lovu po minusu na tekućem, po čekovima, karticama… Znam da je teško. Ja sam jedan od tih kojima je teško. Grdo je kad uz svoj rad, naon što povučeš crtu na kraju godine skužiš da si radil za kurac, da je sve kaj si se trudil završilo sa gadnim minusom na računu. A opet, svakom je njegovo sranje najteže. A ja sam prije nekog vremena skužil da opće nisam u takvom kurcu. Da ima ljudi kojima je gore nego meni. Sjetil sam se tog plakata koji mi ni danas ne izlazi iz glave. Klinac, ćelave glave kojem iz nosa viti cijevčica za kisik. Jadno dijete koje je možda osuđeno na lagano umiranje od raka, leukemije i sličnih govana. Kako mi je buraz nedavno obolio od raka, to me dotuklo totalno. Slika tog umirućeg djeteta mi ne izlazi iz glave. Onda sam se sjetil i sve one djece u Nazorovoj koji nemaju tatu i mamu i koji sanjare o danu kad bu neko došel po njih i kad buju imali svoju sobu, svoje igračke, svoje Pokemone i bojice za školu. I tu sam počel plakat. Al, ono fakat sam plakal. I mislil sam si kaj mogu napravit. Mogu napravit to da apeliram na ljude na Iskrici i na Blogu . Na hrpu ljudi s kojima se dopisujem i razmjenjujem misli svaki dan. Dobri ljudi s kojima se nađem na kavi, popričamo o koječemu i napijemo se kak ima biti. Ljudi treba im naša pomoć. Je li moguće da smo toliko egocentrični da ne vidimo? Ili nas je samo život naučil da gledamo sebe i ne oko sebe?
Listopad je. Za dva mjeseca je Božić. I ponovo ćemo se uvaljat u shopping groznicu, kupovat frendovima hrpu beznačajnih sitnica po 20 kuna. kao mali znak da ih nismo zaboravili. Potrošit ćemo hrpu novaca, otići u minus na računu, za poklone koje će svi zaboravit za mjesec dana i koji će skupljati prašinu na policama. Ove godine od mene niko ne bu dobil ništa za Božić. Baš me briga. Vrijeme je da počnem razmišljati drugačije. Majku mu, ima nas na Blogu i Iskrici oko 100000. Koji je to broj. Nevjerojatno. Možemo li nešto pokrenuti? Naravno.
Draga ekipo. Možete li odvojiti ove godine 5, 10 ili 20 kuna? Postoje li među nama ljudi koji nisu zaboravili druge? Ja sam ih zaboravio, ali sam se sjetio ponovo. Jedino što ne mogu sam. Trebate mi vi. Imate li staru plišanu igračku? Imate li staru slikovnicu? Donirajte. dajte da mi, koliko god nas ima učinimo ovaj Božić ljepši za tu nesretnu djecu. Treba mi pomoć Iskrice i Bloga. Treba nam neko ko bu otvoril žirac na koji možemo uplatit lovu. Treba nam neko ko bu imal mjesto za spremit igračke i knjige do Božića. Dečki i cure, javite se i uključite. Za sada će biti dovoljno da se javite u komentarima. Da vidimo koliko nas ima.
Nadam se da nisam bil prepatetičan, oni koji me znaju, znaju da nisam takav. Jednostavno je nekaj puklo u meni. Umjesto da ove godine za Božić odem u birtiju i stresem parsto kuna na cugu, rado bih bio s tom djecom, sa onima kojima je to možda zadnji Božić. Koliko vas još ima takvih?
Pišite u komentarima i na daywalker01@net.hr. Vremena imamo, samo treba krenut.
|
|
|