Par ljudi me zamolilo da malo „šire“ pojasnim kak sam došel do radija. Pa, tu je bilo pozamašno sreće i slučajnosti. Najme (dobro ste pročitali - „naJme“ - baš mi se tak hoće :) neki od vas su bili, neki nisu na Iskonovom webcafeu di ja tu i tamo napišem pokoju kolumnu. E, jedna moja frendica, koja je to čitala, a radi na radiju, je preporučila frendu (koji radi na radiju) da to pročita. I čovjeku se to svidjelo, pa je došlo do upita, da li bi se ja svaki petak, prije kolumne, javil na radio telefonski, da malo popričamo o kolumni za taj dan. Velim ja, aj može, zakaj ne?
Onda smo se dogovarali oko tri tjedna da se nađemo. Al sam ja bil nekaj betežni, pa nikak. I onda smo se našli prošli četvrtak. Uz čašicu razgovora (i pive, te pelinkovića) skužili da u stvari imamo sličnu spiku i da bi mogli probat to profurat da se ne priča baš o kolumni, nego da nas dvojica malo trkeljamo u eter. Kak smo si već popili, velim ja Danijelu „Da dođem ja sutra na radio?“ Veli on „Može, pola 8 sharp, u stvari dodji malo ranije da se upoznaš sa studijom.“ Naravno, ja ga uvjerim da nije greda, jer i tak moram na posel, pa se mogu i vuru vremena ranije dić i zapalit do radija.
Ujutro, zamašno mamuran, otputim se sa prekonekoliko minuta zakašnjenja prema Vjesnikovom neboderu gdje se nalazi Plavi radio. U pol osam i par minuta, upadam u studio zadihan, Danijel me gleda i smije se jer je i on mamuran. Pita me „Kaj bumo?“. Velim ja „Niš, svaki svoj primjerak novina u ruku, pa bumo malo kenjali“
I tak ja prvi put u životu, nabijem radijske slušalice na glavu i krenem pričat u mikrofon. Za prvi put nije opće bilo tak loše, nisam imal neku tremu, iako sam imal, kak je to moj buraz sročil „malo metlu u guzici“. Ne znaš točno kaj možeš ili ne možeš reć, ja sam tamo gost, ne bi se htel tak prosrat da Danijel ostane bez posla. A nije da nije bilo materijala za kenju.
Ljudi koji su to slušali su rekli da je bilo čist pristojno za prvi put, pa bumo to i ponovili slijedeći petak. A svaki četvrtak imamo dogovor i razradu. Već sada sa sigurnošću možemo najaviti rubrike „Nevjerovali ili da – činjenice koje vam nikad u životu neće trebati“ te „Preporuka petkom“ u kojoj ćemo za taj dan preporučivati upotrebu raznih kućnih pomagala od otvarača za konzerve do spreja za wc – protiv mirisa jutarnjih (i ostalih) sranja.
Prokomentirali bumo i novine i malo pričali kaj god da nam padne na pamet. Pa dokle ide. Dok ja ne dobim cipelu, a Danijel jezikovu juhu od šefova.
Dakle petkom, tu negdje između 7 i 8 ujutro, vi koji se morate tak i tak dić, okrenite svoje tunere na 89,1 i poslušajte kak radim budalu od sebe na valovima Plavog Radija.
Post je objavljen 04.10.2004. u 15:04 sati.