|

Linkovi
Remiza Ander Konstrakšn
Bestseler.net - Blogerski Online Magazin
B.O.R.G.
AGREST3D
Plavi radio - tu me možete slušati svakog petka od 6 - 9
O meni ukratko:

Godine: 37
Bračno ili predbračno stanje: predbračno
Visina: oko 180 i nešto
Težina: oko 97
Kosa: za još dva pranja
Pomagala: naočale
Trenutno stanje: neloše
Piće: piva
Jelo: ćevapi
Čitam i pišem, uglavnom loše
Odgovaram na mailove
Jedem po kućama
Kad volim glup sam ko kurac
Here We Go Again - Features Norah Jones - Ray Charles
Here we go again
He's back in town again
I'll take him back again
One more time
Here we go again
The phone will ring again
I'll be her fool again, I will
One more time
I've been there before
And I will try it again
Any fool, any fool knows
That there's no, no way to win
Here we go again
She'll break my heart again, yeah
I'll play the part again
One more time
I've been there before, you know what?
I'll try it again
But any fool, any fool knows
That there's no, no way to win
Here we go again
She'll break my heart again
I'll play the part again
One more time
I'll take her back again
One more time
I will
U snu
sreli smo se
puni neobavezne svakodnevice
i obicnim riječima
samo da tisine ne bude
jer izgubili bismo se
u veličini njenog značaja...
U snu
dok sam ti govorila
da mi je jako hladno
nisam se mogla sjetiti
tvoga imena.
Smiješila sam ti se
samo da sekunda ne bude prazna
jer zbunila bi nas
beskrajnost njezine mogućnosti.
U snu,
gledala sam
kako se koraci tvoji gube u daljini
a iza tebe nije ostao miris...nikakav.
Nisam poželjela da se vratiš
niti da te opet vidim.
Čudna je to daljina
nema veze s kilometrima
već se mjeri
nepoznatim parametrima Sudbine....
I kako to uvijek bude
kad se sanja,
probudila sam se..
U jednoj ruci:tišina
u drugoj:sekunda
Znam ti ime,
a osmijeh do tebe
putovat će dugo
jer izmjereno
nepoznatim paramertima sudbine
ti si "dovoljno daleko"
da ne poželim da dođes
niti da te vidim....
Sadržaj na ovim stranicama je zaštićen Zakonom o autorskom pravu i srodnim pravima.
Straight to you - Nick Cave
All the towers of ivory are crumbling
And the swallows have sharpened their beaks
This is the time of our great undoing
This is the time that I'll come running
Straight to you
For I am captured
Straight to you
For I am captured
One more time
The light in our window is fading
The candle gutters on the ledge
Well now sorrow, it comes a-stealing
And I'll cry, girl, but I'll come a-running
Straight to you
For I am captured
Straight to you
For I am captured
Once again
Gone are the days of rainbows
Gone are the nights of swinging from the stars
For the sea will swallow up the mountains
And the sky will throw thunder-bolts and sparks
Straight at you
But I'll come a-running
Straight to you
But I'll come a-running
One more time
Heaven has denied us its kingdom
The saints are drunk howling at the moon
The chariots of angels are colliding
Well, I'll run, babe, but I'll come running
Straight to you
For I am captured
Straight to you
For I am captured
One more time
Best love poetry by Drito Konj:
čežnja me mori
jebiga
sori
|
14.05.2004., petak
Kakva korist od naslova (za C. Bukowskog) 3.dio
Kila je došel oko pol dva i zauzel svoje mesto u Bircu. Nadimak je dobil jer je uvijek naručival litru i vodu sa idiotskim istočnjačkim naglaskom i istom forom.
- Dete, daj nam kilo i sifon.
Njemu je to bila jebena fora, a svima ostalima je to išlo užasno na žifce.
- Bog i Hrvati.
- Sjedni i plati.
- Jebal vas vrag, samo ločete. Jen dan se nebute zbudili. Samo bu vas pukel hercenšlus i doviđorno. Pa bu vam na grobu pisalo: "Pil je na litre, umrl je od kapi", hehehe. Dete, daj nam kilo i sifon.
Žuna je napravil facu.
- Jebate, Kila, ti ko da si neki sportski tip. Ono, zdrav život, vegetarijanac i športaš. Pa da mi bilo ko drugi deli savjete o cugi, al ti... Daj ne njajke puno.
- Žuna daj rađe posegni u "super sak" i daj mi škatulu pljugih.
- Koje buš?
- Dignul sam neku lovu na sportskoj. Nije puno, al čoveka veseli. Pa bum se počastil. Daj mi one od kojih se kašlje.
Žuna zvuče kutiju Marlbora. Kila otvori, pripali, potegne gemišt i zadovoljno se nasloni,
- Jebate, ovo je život.
Sunce se već dobro diglo i počelo pržit, pa su se Lojza i Pero premjestili pod drvo prek put Dućana i sjeli na prazne gajbe od Ožujske. Lojza je žvakal neki parizer i zaljeval ga pivom. Progovori između dva zalogaja.
- Ste čuli, gospon Pero, da je Herak umrl?
- Nemojte se zajebavat Lojza, pa on je mlađi od mene četri lete. Pa kad?
- Jučer vjutro. Stajal je u redu za banku, jer je stigla penzija. Najemput se samo zrušil, malo zakolutal očima i zgasnul. Kaj ti je život. A baš je dobil unuka prije tjedan dana. Pričal mi je u ponedjeljak da je mali sav na njega, onak krupan i namršten.
- Tak Vam je to, gospon Alojz. Danas jesi, sutra nisi. Nikad ne znaš kaj te čeka. Bar je brzo otišel, nije se mučil ko moja Zdenka.
Potegne iz flaše i zašuti. Uvek kad se setil Zdenke, nekak ga je stisnulo u grlu i oči bi mu se zamaglile. Kakva je to žena bila. Lepa ko slika, a vredna da se to nemre opisat. Jako mu je falila.
Ismet je čistač ulica koji se užasno ponosil svojim poslom. Došel je iz Zenice prije četrdesetak godina i zaposlil se u Čistoći. U to vreme se znal samo potpisat, pa nije baš mogel puno birat. Uvijek je govoril da je plemenit posel čistit za drugima. Jer smeće kaj ljudi bacaju po cesti dokazuje da je njihova plemenitost puno manja od onih kaj čistiju.
- Oni svoj grad ne poštuju, bolan. A rodli se tute. Ja došo iz Zence, pa vid me kako ja to poštujem. Ja sam pravi zagrepčan, a oni meni nakon četres godina još uvijek govore bosanac i dotepenac.
Ismet je bil duša od čovjeka. Uvijek za pomoć ljudima ak može. Živil je u drugom neboderu uz potok sa ženom i kćerkom. Aida je bila prekrasna cura i Mario je bil pomalo zaljubljen u nju, iako ga je jebalo kaj je muslimanka. Ma nije on mrzil muslimane, al mu poslije rata i svega kaj mu se desilo u Bosni nisu bili baš jako dragi. Znali su svi da bi on bil spreman preć prek svega, samo da završi s Aidom. Znal je i on, al je volil srat.
Ismet dokotrlja svoju smetlarsku trokolicu do Dućana i uđe nutra. Vratil se sa tri Ožujske.
- Bok dečki, kaj ima?
I poslije tolikih godina u Zagrebu nije izgubil naglasak pa je taj "kaj" zvučal rastegnuto i smiješno.
- Bok Ismete, pa kako je?
- Vruće, bolan, a kad je vruće valja se rashladit. Evo dono i vami po pivo da ne skiknete od jare.
- Ismete Vi ste pravi gospodin. Fala lepa.
- ..ala ...epa
Lojza se zahvalil punim ustima pa je malo parizera pobeglo iz usta na pločnik. Brzo je progutal, pa se ispričal.
- Pardon, dečki, al nisam stigel progutat. Fala gospon Ismet.
Ismet sjedne kraj njih pa trio potegne iz flaša. Hladna piva ih razgali. Pero obriše oznojeno čelo i pogleda prema Dućanu.
- Znate kog već dugo nis videl? Jožu mesara. Kaj je žnjim?
- On vam je ošo u pemziju i ošo kod sina i snaje na selo. Šta će bolan ođe na betonu. Čuo ja da uzgaja svinje i krave. Đe će mesar nego jope oko mesa.
- Ma najbolje je otić iz grada, malo vrteka obrađivat, mir i tišina. Ja se još navek tučem po glavi kaj sam zemlju u Zagorju prodal.
Pero si ponovo obriše čelo, pa potegne iz flaše. Fakat je bilo vruće.
|
|
|