|

Linkovi
Remiza Ander Konstrakšn
Bestseler.net - Blogerski Online Magazin
B.O.R.G.
AGREST3D
Plavi radio - tu me možete slušati svakog petka od 6 - 9
O meni ukratko:

Godine: 37
Bračno ili predbračno stanje: predbračno
Visina: oko 180 i nešto
Težina: oko 97
Kosa: za još dva pranja
Pomagala: naočale
Trenutno stanje: neloše
Piće: piva
Jelo: ćevapi
Čitam i pišem, uglavnom loše
Odgovaram na mailove
Jedem po kućama
Kad volim glup sam ko kurac
Here We Go Again - Features Norah Jones - Ray Charles
Here we go again
He's back in town again
I'll take him back again
One more time
Here we go again
The phone will ring again
I'll be her fool again, I will
One more time
I've been there before
And I will try it again
Any fool, any fool knows
That there's no, no way to win
Here we go again
She'll break my heart again, yeah
I'll play the part again
One more time
I've been there before, you know what?
I'll try it again
But any fool, any fool knows
That there's no, no way to win
Here we go again
She'll break my heart again
I'll play the part again
One more time
I'll take her back again
One more time
I will
U snu
sreli smo se
puni neobavezne svakodnevice
i obicnim riječima
samo da tisine ne bude
jer izgubili bismo se
u veličini njenog značaja...
U snu
dok sam ti govorila
da mi je jako hladno
nisam se mogla sjetiti
tvoga imena.
Smiješila sam ti se
samo da sekunda ne bude prazna
jer zbunila bi nas
beskrajnost njezine mogućnosti.
U snu,
gledala sam
kako se koraci tvoji gube u daljini
a iza tebe nije ostao miris...nikakav.
Nisam poželjela da se vratiš
niti da te opet vidim.
Čudna je to daljina
nema veze s kilometrima
već se mjeri
nepoznatim parametrima Sudbine....
I kako to uvijek bude
kad se sanja,
probudila sam se..
U jednoj ruci:tišina
u drugoj:sekunda
Znam ti ime,
a osmijeh do tebe
putovat će dugo
jer izmjereno
nepoznatim paramertima sudbine
ti si "dovoljno daleko"
da ne poželim da dođes
niti da te vidim....
Sadržaj na ovim stranicama je zaštićen Zakonom o autorskom pravu i srodnim pravima.
Straight to you - Nick Cave
All the towers of ivory are crumbling
And the swallows have sharpened their beaks
This is the time of our great undoing
This is the time that I'll come running
Straight to you
For I am captured
Straight to you
For I am captured
One more time
The light in our window is fading
The candle gutters on the ledge
Well now sorrow, it comes a-stealing
And I'll cry, girl, but I'll come a-running
Straight to you
For I am captured
Straight to you
For I am captured
Once again
Gone are the days of rainbows
Gone are the nights of swinging from the stars
For the sea will swallow up the mountains
And the sky will throw thunder-bolts and sparks
Straight at you
But I'll come a-running
Straight to you
But I'll come a-running
One more time
Heaven has denied us its kingdom
The saints are drunk howling at the moon
The chariots of angels are colliding
Well, I'll run, babe, but I'll come running
Straight to you
For I am captured
Straight to you
For I am captured
One more time
Best love poetry by Drito Konj:
čežnja me mori
jebiga
sori
|
31.05.2004., ponedjeljak
Kaj ja serem?
Zbudim se prije par dana nekak u banani. Tak bi se pokril i nastavil krmit da to nije normalno. I nejde mi se na posel. Već neko vrijeme. Stalno si brijem kak sve ono kaj u firmi ne znaju ko bu napravil šibneju meni. Mislim stvarno. I nekak sam nezadovoljan. Trebala bi mi jedna dobra povišica. I pun kufer toga. Možda sam i sam kriv jer u zadnje vrijeme stalno imam u glavi viziju sebe u nekom drugom okruženju. Delam neki drugi posel. Htel bi živit od pisanja. To mi je fakat želja broj jedan. Al di buš ti živil od pisanja u zemlji u kojoj najčitaniji pisci prodaju 2000 komada svoje nove knjige i to se smatra velkim uspjehom. Pa onda tezgare pišući ozbiljne kolumne u kojekakvim tjednicima i mjesečnicima koji se ionak kupuju zbog tv programa i pregleda rasprodaja. I ko ih čita? Kad ste zadnji put čuli za neku popularnu kolumnu, nekaj kaj se mora pročitat? Osim Lalića na Indexu, a i on je lagano otišel u bananu.
Kaj dakle da radi neko ko u stvari nije zadovoljan onim kaj radi, a svjestan je da od onog kaj želi ne bu baš imal za neki život? Nemam pojma. Nemam odgovor. Samo znam kaj hoću. Hitno.
Onda sam izašel iz zgrade i prek puta vidim bauštelce kak rade nekakvu hižu na minus nešto temperaturi i jebenom vjetru. Setim se svojih tri mjeseca provedenih na građevini. Deri celi dan za male nofce. Konobarenje. Ni svetka ni petka slobodno, a lova – snađi se. Pa se setim firme u kojoj sam delal u toplom, komp i telefon, al lova banana. 1700 kunića. I dan danas se pitam kak sam gural s tim. A sad sam u toplom, komp i telefon, lova skroz ok, radno vrijeme pon-pet, paznici godišnji...
I skužim kak sam pobrkal voće i povrće. Kak moje trenutno nezadovoljstvo nije rezultat ničeg drugog nego kaj sam zaboravil kak mi je znalo bit teško. A ovo nije loša pozicija za bilo kaj u budućnosti. Uljuljal sam se u sigurnost, a kad je čovjek siguran, onda počne srat. Onda mu niš nije dobro. Misli da ga svi tlače i seru po njemu. Svaki novi zadatak postaje težak do boli. I zaboravi čovjek da se život sastoji od velikog niza manjih i većih izazova koji ti prilaze kad se osjećaš najbolje i gađaju te nogom u guzicu, da te podsjete da se stalno trebaš borit za sebe. Da trebaš past, da bi se mogao dignut. A pri kraju niza uvijek najveći izazov. Tvoj san. A taj te lupa krošeima i direktima u glavu i ne da sucu da ti broji kad padneš u knockdown. Bori se, pičko, za ono kaj želiš. Ne buš niš dobil servirano na tanjuru.
Tak mi moji izazovi lupaju vritnjake, a ja se žalim. I bil mi je potreban pogled na par tipova koji po cičoj zimi grade dom za nekog ko ima više love i sreće od njih. I pjevaju. Fakat mi je bil potreban.
|
|
|