utorak, 07.03.2006.

Sjećanje je tako kratko, a zaborav tako dug

01.03.2006., srijeda

Komentari na prošli post, na kojima se zahvaljujem, pokazuju barem dvije stvari: prvo, da su i mladi ljudi (koji su većina blogera) zainteresirani za probleme starijih i da razumiju da je riječ o jednom od objektivno najtežih financijskih i socijalnih problema ove zemlje, koji nisu lako rješivi jer je riječo apsolutno najskupljem sustavu socijalnog osiguranja, koji u Hrvatskoj apsorbira oko 14% društvenog proizvoda zemlje (mirovine su «teške oko 30 milijardi kuna, dok su zbrojeni proračunu SVIH općina, gradova i županija (bez Grada Zagrba) teški samo jednu trećinu toga iznosa) i drugo, da je podosta neznanja i pogrešnih informacija o tome što se događalo s mirovinama proteklih godina.
Kako se pokazuje točnim ona «da sto puta ponovljena laž postaje istina» reći ću ovom prigodom nekoliko podataka, koj su naprosto zaboravljeni. Naime, u pravu su oni koji mi predbacuju da sam kao ministar premalo učinio na obznanjivanju onoga što smo u tom teškom poslu učinili. Pa, evo ono najvažnije:
1. Zaustavili smo trend povećanja broja umirovljenika koji je narastao od 1989. sa
470 000 na 1 030 000 u 2000., dok se istovremeno broj osiguranika smanjio sa 2 100 000 na 1 370 000.
2. Udjel prosječne mirovine u prosječnoj plaći je u 1999. bio 37,62%, a 2003. 43,32%;
3. Mirovine su povećane u mom mandatu s 1160 na 1692 kune u prosjeku ili 45%, što je apsolutno najveće povećanje bilo kojega prava u Hrvatskoj. U ove dvije godine HDZ-ove Vlade mirovine su nominalno povećane za 9%, što znači da im treba 10 godina ili 2,5 mandata da bi ostvarili onošto smo mi u jednom mandatu.
4. Vratili smo duga (kojega HDZ nije priznavao) u iznosu od 14 milijardi i 820 milijuna kuna, i to ne kroz papire, dionice, obveznice ili puka obećanja, već kešom kao povećane mirovine za 770 000 umirovljenika;
5. Sve smo to učinili usuprot snažnim pritiscima MMF-a i Svjetske banke;
6. Osigurali smo isplatu mirovina do 10. u mjesecu, dok se ranije mirovina čekala cijelimjesec;
7. Povećali smo invalidske mirovine zbog profesionalne nesposobnosti za rad za 20%;
8. Uveli smo dodatak uz mirovinu hrvatskim državljanima s prebivalištem u Hrvatskoj koji su mirovine stekli u bivšim republikama SFRJ;
9. Implementirani najuspješniju mirovinsku reformu na svijetu (po ocjeni inozemnih stručnjaka) u rekordnom roku, i još mnogo, mnogo toga.
Općenito, neovisni eksperti koji su ocjenjivali rad naše Vlade, pomacima u sustavima socijalne sigurnosti za starije ocijenili su najvišom ocjenom za bivšu Vladu, a mene osobno (iako se nepristojno samohvaliti) kao najuspješnijeg ministra, što je rezultiralo i konkretnom pomoći meni osobno i mome ministarstvu znatnom ekspertnom i financijskom pomoći za nastavak reformi u sustavima socijalne sigurnosti. Nažalost, reforme su zaustavljene, struka izgnana, politički dirigiranim odlukama po kriteriju političkog oportuniteta ponovno se sustav urušava i dovodi do entropije, a kaos nepravdi u sustavima mirovina se nastavlja. Ali o tome više nekom drugom prilikom. Sve smo ovo napravili, zahvaljujući i visokim stopama rasta, smanjujući nezaposlenost za više od
100 000 ljudi i uz izgradnju autocesta i to bez vanjskog zaduživanja. Ali sjećanje je tako kratko, a zaborav tako dug.

Davorko Vidović
07.03.2006. u 12:48

    << Arhiva >>