Dakle, idemo dalje s Vidotekom! Grafički osvježenom i sa novim logom. Čak štoviše, startam i sa web stranicom, koju ću uz pomoć mojih suradnika i prijatelja puniti tijekom idućeg tjedna. Nadam se da će ova stranica i blog i dalje ostati mjesto susreta različitih ideja, da ćemo se i prepirati i uvjeravati i razuvjeravati i da ćemo sve to raditi i temperamentno i žestoko, ali bez uvreda. Iznimno cijenim ljude koji se bore za svoj stav, pa i onda kada je on potpuno suprotan mojemu, ali i one koji nisu autistični za argumente i koji svoja stajališta mogu i promijeniti. Nekolicina vas ste pokazali da posjedujete te vrline i da ste sposobni otvoriti se i za drugačija mišljenja i da se možete boriti protiv vlastitih predrasuda. Čestitam na tome! Čestitam i svima vama koji ste mi ,ovih dana i sami povrijeđeni i ogorčeni, davali snažnu potporu, da se nastavim boriti za naš Sisak, ali i elementarno poštenje u ovom opakom poslu, gdje su smicalice, podvale, izdaje, gotovo sredstvo rada. Neki su mi od vas ovih dana sugerirali da se prilagodim tome i da budem i žešći i tvrđi u korištenju tih sredstava, pa da onda ja njih, a ne da oni mene. Ili pitaju me mnogi: zaboga, Davorko što Vi niste kupili onu dvojicu prodanih duša? Zašto ste dozvolili da izgubite?
Dozvolite da odgovorim ovako: Siguran sam da mi nismo izgubili, gubitnici bi bili da smo pristali biti kao nasilnici, jer nas onda doista ne biste mogli razlikovati. Da smo mi kupili onu dvojicu, vjerujte da bi došla druga dvojica, a i ovi prvi bi opet tražili više i tako redom, mandat bih potrošio na ispunjavanje želja, namještanje poslova, nelegalno namicanje novaca, zapošljavanje po vezi, namještanje kredita, otpremnina, stipendija i tko zna šta još. Održavao bih se na vlasti, a vama koji toliko očekujete, postajao bih sve bezbojniji, sve neuvjerljiviji i svi zajedno bi rezignirano zaključili kako smo svi mi isti. I bili bismo isti, jer za građane je posve nevažno kao se mi krstimo i u kakve se ideološke i stranačke zastave zaogrćemo. Zato nismo mi gubitnici! Otvorili smo upravo ovdje u Sisku hrvatsku priču o moralu u politici, o izbornim zakonima, o bijedi i primitivizmu lokalnih polupismenih oligarhija, koji su nemilosrdno zajahali za vrat našim građanima. Otvorili smo pravi front! Jer, mene osobno ne zanima borba za vlast, već borba za drugačiju, pošteniju i odgovorniju vlast. Vlast nije i ne može biti sebi samoj svrha. Može biti onim siledžijama, koji su upadajući u gradsku vijećnicu otvarali šampanjac, baš kao da su pobjedili na izborima. Oni su slavili svoj prezir prema vama građanima, njih ispunajva ponosom to što su volju građana izigrali, što su pokazali da se do vlasti može i mimo volje i protiv volje građana. Šampanjac je otvoren za za proslavu poraza, nemorala, beščašća, nasilništva i političkog divljaštva. Povijest je, nažalost, puna primjera takvih proslava, tako su slavili barbari svoje upade, razni kolonijalisti svoje, fašisti i nacisti svoje, boljševici svoje i uvijek su se opravdavali sami pred sobom nekom ideologijom i tobožnjom zaštitom nekog višeg dobra, svojim znanjem o tome što dobro jest, a što nije. A pitanja, kada se ti divljački i nasilni režimi obore, uvijek je bilo isto: Jesmo li ih ili jesu li ih mogli spriječiti u divljaštvu i nasilništvu? Ne znam pravi odgovor, ali znam da ih se moglo spriječiti samo drugačijim sredstvima, nikako istim. Zato treba imati jaka ta druga sredstva. U našem slučaju, to su građanski neposluh i nemirenje sa uspostavljenim stanjem. Svakim danom treba im dokazivati nelegitimnost i nelegalnost. Šampanjac im mora prisjesti!