Danas sam na nastaku sjednice Poglavarstva, izražavanjem nezadovoljstva činjenicom da se suhim birokratskim odgovorom ( koji nažalost službeno ne može biti drugačiji) svim onim studentima koji su odbijeni sa zahtjevom za dodjelu stipendije, pokrenuo pravu lavinu nezadovoljstva članova Poglavarstva. Naime, ostajući pri starom modelu stipendiranja, sa starim iznosima i starom masom novca za stipendiranje i starim brojem dodijeljenih stipendija, očito nitko nije zadovoljan. Grad izdvaja oko pola milijuna kuna za 50-tak stipendija, što ni izdaleka ne zadovoljava potrebe naših sugrađana koji su se našli u teškoj egzistencijalnoj situaciji, pa se ove godine na deset stipendija javilo 68 studenata, od kojih su gotovo svi zslužili, svojim ocjenama i socijalnim statusom, da tu stipendiju i dobiju. Na žalost, dobio(la) ju je tek svaki sedmi. Kako je izvjesno da bi se iznos za stipendije i količina novca za tu namjenu morala povećati bar za deset puta, a i onda bi mnogi ispali iz kvote, jasno je da se jednostavnim povećanjem novca problem neće riješiti, kako je to tražio jedan član Poglavarstva. Stoga smo odlučili hitno ići u izradu novog modela stipendiranja, koji bi osigurao znatno učinkovitiju pomoć većem broju studenata, ali i učenika, koji bez te potpore ne mogu nastaviti školovanje. Brojne moje kolege su navele i osobna iskustva sa studentskim kreditima bez kojih i oni sami ne bi bili u mogućnosti završiti školovanje. I doista prevladao je stav da se ide prema modelu stvaranja fonda za kreditiranje studenata i učenika, u koji bi se uključile i banke, a Grad bi stimulirao studente koji bi brzo i uspješno studirali da te kredite ne moraju vraćati, za druge bi otplatu kredita vršile njihove buduće tvrtke, dok bi oni manje uspješni i efikasni svoje otplate vršili sami. Već viđeno, u svjeijetu i kod nas, dokazano dobro i efikasno rješenje. Tako bi svi (ili većina) mogli doći do neophodnog novca za školovanje.
Ovako, svi su nezadovoljni. Teško su mi osobno pale riječi odbijenih studenata i studentica, koji su razočarano zaključili da i nas kao i naše prethodnke nije baš velika bbriga za mlade, kojih su nam puna usta. Nije baš tako, ali to ćemo morati i dnevno dokazivati. Nezadovoljstvo samo donekle umanjuje činjenica da su utvrđeni strogi kriteriji i bodovanje, pa su odbijene sve intervencije, iako je bilo pritisaka na članove povjerenstva, da se nešto dodijeli i mimo kriterija. Nadam se da ćemo sa dodatne četiri stipendije koje će se dodijeliti naredni mjesec, te možda povećanim iznosom za iduću godinu u novom proračunu, na čemu je posebno inzistirao kolega Krešo Bočina, barem donekle ublažiti potreba za tim, prijeko potrebnim novcem. Ali bez novog modela i nove politike stipendiranja (kreditiranja) bit ćemo na Isusovoj muci da s jednom ribicom nahranimo tisuće gladnih.