|
|
| < | ožujak, 2007 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | |||
| 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 |
| 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 |
| 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 |
| 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 31 | |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
MOJ MSN:
ludacha_503@hotmail.com
angel_of_lost_death@hotmail.com
... a ovo sam ja...
MALO O MENI:
zovem se ana
živim u šibeniku
idem u 8.a razred jurja šižgorića
došla sam na svijet da vam zagorcavam živote 26.05.1993.
serije koje rado gledam:zakon brace,tree hill i O.C.
filmovi kje bi mogla 100 puta pogledat: ona je najbolja,step up, huligani....
volim:se osjecati voljenom, KAKU, ac milan, svoje prijatelje;pozz svima,da sad ne nabrajan,jednog decka
, izlaske, iskrene ljude,subotu navecer.........
ne volim: biti u kucnom pritvoru 
,ljude koji glume da su nešto šta nisu, bahate,umišljene, lažljive, dvolicne osobe...skoro san zaboravila-osnovnu skolu...jedva cekan srednju
EVO VAM PAR LINKICHA OD BLOGOVA MOJIH PRIJA KOJE RADO POSJECIVAM
....
andy
branka
gabi
iva
iva i vale
maja i branka
tina
vale
EVO JOŠ MALO LINKOVA OD JAKO DOBRIH BLOGOVA KOJE POSJECIVAM:
angel without wings
šareni kišobran
ulicarka s kmana
I wish
zaljubljena, super cura
forgotten
converse-all_star
nightmare angel
ovaj blog je uglavnom o mom životu,ljudima u njemu, prijateljima,nogometu,
odnosno o ac milanu...
Moja je ljubav surova
tako je htio Bog
uzalud kucam na
prozor srca tvog...
Ti mi otvoriti nećeš
premda već je noć
nesretnim putem sada
ja moram poć....
I znam da ne idem sama
prati me očaj ljut
ako me ikad budeš tražio
nek ti suze bilježe put!!!
Ti nikad nećeš znati
što znači voljeti,
ti nikad nećeš znati
kako to može boljeti
jer tvoje srce je kao stijena hladno
i svaka koja te voli,zna što boli
i kako je teško sreću naći
SAMO TKO PATI,MOŽE DA SHVATI
ŠTO U ŽIVOTU SREĆA ZNAČI!
Svu svoju ljubav
tebi sam dala, al' da
voliš drugu to nisam znala.
Tekli su mnogi dani,tekle
su mnoge suze,najljepšu
ljubav na svjetu
druga mi djevojka uze.
Umrjet ću jedne noći
dok cjela zemlja spi
zamnom će plakati svi
a možda budeš čak i ti!!!!
Hej ti dečko smeđe kose
pogledaj onu djevojku tamo
što je nose.
Ona je samo zbog tebe
pod auto pala,
ona je zbog tebe život dala.
U trenutku dok je
padala mislila je
na onog koga je voljela.
Mirisala je cvijeće
i klela život što nema
sreće.Ona sada u grob
ide leći,a koliko
te je stvarno voljela
to ti nikad neće reći!!!!!!
HERO - Enrique Iglesias
HOW YOU REMIND ME - Nickleback
Zašto smo tako naivni,zašto padamo na laži,zašto prikrivamo istinu savršenstvom i sljepim vjerovanjima?
Gdje je nestao ovaj svjet,gdje su nestali ljudi?
Toliko pitanja nigdje odgovora,samo isprazna obecanja,samo tamne,tamne sjene,
ali u sjeni se ništa nemože sakriti.
Katkad mrak pomaže a svjetlost samo otkriva novi za mene beznacajni dan,s glavnom mislju
kako da ga prezivim!I tako sam se nadala da ću se sama u tami moći predati groznim strahovima,ali mrak je predvidljivi tako se sve pretvori u krinku neke danasnje boli.A samo sam tjela pripadati nekamo, ovako osjecam da sam se razboljela.Zlo mi je od samoće i tuge.
Nisam više sigurna što želim,gdje je moj cilj,gdje su moji
snovi,gdje je nestala stvarnost?
Ja hoću da budem lutalica.
Oni nemaju briga,oni su ionako sami,njima je sve jednostavno,
sve isto,sve ravnodušno.A dali sam spremna odustati od svega?
U zamjenu za život lutalice,vječne lutalice?A zapravo u tome je divota ljudskosti...stvari se promjene,stvari završe.Neke stvari ne moraju završiti,ili su to samo naša puka razmišljanja?Totalno sama,totalno izgubljena,brojim dane do ničega.Ništa mi nikad neće biti dovoljno.
Dovoljno za zauvjek.Uspomene bljeđe nego što bi trebale biti.Zaboravljam,tonem.Ma
zašto uoće tražiti smisao kao da će mo ga naći u ovom životu.
Ponekad pomislim da je bog mrtav.Zašto mi neda snage?
Zašto se bojim sutrašnjeg dana?A koliko je smrt zapravo bjedna stvar,kad čovjek još uoće nije zapravo ni živio.A zar je tako teško biti neosjetljiv?
Upravo tako,nisam još ni živjela,a bojim se smrti,smrti koja bi mi mogla pomoći.Nikad nisam mislila na sutra.
Nisam imala planove,a i kakve planove?
Nisam imala pravi odnos prema stvarnosti,stvarno je za mene postalo nestvarno.
I tako što mi ostaje?
Gledati u daljinu,zeljeti da sam mrtva?
I tada shvatim da je moj život drukčiji,započeh ga mrziti.
Počela sam u mašti sanjati jedan svoj drukciji život,jedno drugo vrjeme.
Otišla sam toliko daleko,da neznam put natrag.Prati me neki neshvatljiv jezik,tek obris nepoznata lica,
tek šapat nepoznatoa glasa.Možda je to jezik anđela što hoće da me spasi.
A anđeli?Gdje su im uopće domovi,gdje su naši domovi?Na ovom ili tek nekom od svjetova?
izbriši moje ime
sve što je nekad bilo
ne može biti onako
kako je srce htjelo.
Izbriši moje ime
tamo gdje pisao si ga ti
izbriši sve o nama,
jer nemožemo se voljeti.
Izbriši našu ljubav i s drugom
potraži sreću i piši važna imena
tamo gdje nikad proći neću!!!!
Djevojka pita svog dečka:
"da li si zaljubljen u mene?"
ON ODGOVORI:NE
Ona ga pita:
"misliš li da sam lijepa?"
ON ODGOVORI:NE
Ona ga pita:
"da li sam ja u tvom srcu?"
ON ODGOVORI:NE
Na kraju ga pita:
"da te napustim, da li bi plakao za mnom?"
A ON ODGOVORI:NE
Okrene se i voma tužna odluči otići od njega...
On ju na to zagrli i kaze:
"JA NISAM ZALJUBLJEN U TEBE,JA TE VOLIM.
JA MISLIM DA TI NISI LIJEPA - JA JEDNOSTAVNO MISLIM DA SI TI PREKRASNA.
TI NISI U MOM SRCU,TI SI MOJE SRCE.
JA NE BIH PLAKAO DA ME NAPUSTIŠ,JA BIH UMRO ZBOG TEBE!!"
maglovite uspomene me nose
putem kiše i jutarnje rose
i koracam sama putem tim
koracam sama jer nemam s kim
ovo moje vrijeme nije,
moje vrijeme je davno prošlo
davno prije ove kiše
a ni mene uskoro neće biti više...
ovih dana san cila neka sentimentalna...pitan se di su uspomene
?
iman li ih uopce?ili su sve toliko ruzne da ih pokusavam zaboraviti?
koliko sam zapravo sretna,koliko mi je zastvarno zivot sretan?
zapravo i nema stvari koje me toliko puno vesele,kao da sam davno izgubila svaka nadanja,sve ciljeve a da toga nisam ni svjesna...
kako je naporno biti covjek...kad dovoljno dugo poznas ljude oni postaju djelom tvog zivota, a kad su dio onda ga pozele mjenjati misle da imaju pravo na to.Pocnu ti govoriti sto da radis ali nikako se ne osvrcu na svoje zivote,jedino njima neznaju upravljati,zbilja zalosno?
svi mi prerano spoznajemo svoje ciljeve, svoje smislove mozda zato tako rano i odustajemo?od cjelog zivota ostaju samo uspomene...
gdje je to vrijeme otislo?gdje su vremena kad sam bila sretna?
sve su ovo zapravo preteske rjeci za mene,znam...ali tako razmisljam
od srca se ne smijem predugo,nemam razloga,nemam niceg...zbilja samo praznina i vjecna hladnoca.
i tako plovim mislima i kao gusar pokusavam se orobiti za jednu sretnu misao,za jednu sretnu uspomenu.A i to postaje pretesko,postaje nedostizno...Mozda sam zasla preduboko u mrak,izgubila se u vlastitoj nesreci,u vlastitom strahu,strahu od nepoznatog?
a tek jucer bila sam djete,imala sam srce,imala sam snove.
Vjerovala sam u ljubav,a sad mi je to sve tako nepoznato i strano...
tko mi je srusio snove,tko mi je ukrao dan,tko mi je odnio tek zapoceto djetinjstvo?mozda samoca,mozda tek strah da budem ono sto ne zelim biti..ne pitajte,bojim se to i napisati.Bojim se odgovora koje bi mogla saznati,odgovora koje bi mogla procitati...vidimo svjet onakav kakvog ga zelimo vidjeti a ne onakav kakva zapravo jest, ali pitam se zasto ga onda ja vidim tako crnog i izbljedjelog...valjda nebi ni htjela bit sretna,sreca je za ljude a ja sam lutalica,spadam medu onu kolicinu koja jos uvijek lutaju trazec nesto sto ce zivotu dati smisao.mozda cu to jednog dana naci,mozda nikad,mozda vec jesam...tu brigu prepustite meni....a vi,vi budite sretni,medu ljudima trazite ljubav.
A zasto i ne biti sretan?
sada u ovom trenutku,na ovom mjestu,i na ovom planetu?zasto se skrivati,i zaboravljati da postoji samo danas,a nikad jucer i sutra?
a ja...i ako ostanem sama,bar ce mi ostati uspomene,ipak zahrđale ali nikad zaboravljene,nikad izgubljene,uvjek tihe ali prisutne...
Tiho prolaze i najbolnije noći
u čekanju dana kad ćeš mi doći
al' tebe još nikako nema
plaši me neka nečujna sjena
Koga da pitam gdje li si sada
dok polako se gasi i posljednja nada
i sumrak od mene svoje zrake krije
tko li se s tobom bezbrižno smije?
Osmjeh je moj odnijela tama
a ja sam i dalje tužna i sama
još nemogu ništa da shvatim
uvijek bježim,a opet se vratim...
Koja je to što tebe mi uze
dali misli na moje suze?
dali kao i ja vjeruje u suze date
da mogu izgubljenu ljubav da vrate???
A dragi zbog tebe sam postala sanjalica
i zbog tebe vidim samo obrise lica
jer samo tebe mogu da gledam
ti si bio moj i nikome te nedam!!!!!
marihuana,hašiš i sve druge ljepe stvari
od kojih polako umiremo
ali tko sada za to mari?
jedanput,drugi put,treći i
procvala je droga i nikad
nam neće biti dosta toga
ceste se brzo širile,rijeke
droge u nedogled,droga
je za nas postala kao za
pčele med...
kako je bilo ljepo,al' da je trajalo
duže,opet bi sjalo sunce
i opet bi cvale ruže...
o društvu narkomana ne bi pjevali
slavuji i sve ostale
ptice,al' sjale bi naše tajne
iz dubine zamračene ulice...
one koji nas neshvaćaju nećemo
preklinjati jer koji tjedan će proći
i svi će oni iskušati...
raste oko mene magla,širi se
čudna tama,ništa se više ne čuje
opet sam sasvim sama...
ali čujem zvuk sirene što
hoće da me spasi,dolazi ono
što je moralo,moje se svjetlo gasi...
zora je odavno svanula,kreće se povorka
mala,u ljesu je jedna djevojka
koja za budućnost nije znala
ona je htjela doći do ljubavi
putem tablete,krivi je put izabrala
a još je bila dijete...
oprostite joj svi,jer nije
mislila zlo,kao ni mnogi
ostali koji su dotaknuli
samo tlo!!!!
AJME MILAN JE IZGUBIA 2-1
BAŠ MI JE ŽA,GLUPI INTER I GLUPI CRUZ,NAKON 2 SEKUNDE ŠTA JE UŠA U IGRU MORA JE ON ZABITI GOL
....
I JOŠ ONAJ IBRAHIMOVIĆ, ONO NISAM DOBRO VIDILA GOL OD NJEGOVOG NOSA
....
MA GLAVNO DA DOBIJE BAYERNA...
e ljudi zaboravila sam van rec...prosa mi je milan ajme sva san presritna,igra sad u cetvrtfinalu sa bayernon ajme znan da ce pobjedit(bar se nadan),milan je zakon,kaka je u 93min protiv celtica zabija gol,bas je bija baza gol,vratar je glup ka i ona stativa tamo... lopta mu je prosla kroz noge,a veceras milan igra s interon,znan da ce ga dobit...
i sad iden lec jer san mrtva umorna,ajte laku noc ...
vjerovatno ste se svi vec zapitali kako bi bilo da nas nema...valjda bi sve bilo posve isto,samo nebi imali nikakvu priliku upoznati ovaj svijet,ove ljude,ovo drustvo...
da nas nema ljudi bi nastavljali svoj zivot onako normalno,monotono ko i uvjek,samo bez nas...
nitko nije sretan,posve sretan,i ja se katkad pitam ima li smisla uopce...ima li smisla odlaziti u skolu,odlaziti vani,jesti..ima li smisla zivjeti..katkad se nista ne dogada,toliko glupo izgleda ta usamljenost da sve cesce zatvaram oci pred svim...
zatvaram oci jer to je valjda jedino mjesto koje me moze povesti negdje dalje iznad granica moje sadasnje srece,svojih sadasnjih dana.Svi pokusavamo dotaknuti neko svoje savrsenstvo,to savrsensto trazimo u snovima,tamo to izgleda tako lagano...a zasto,zasto se izgubiti u lazima zauvijek?
zasto sanjati i uzasavati se dana kad snovi prestanu?zasto ne uciniti svoj san stvarnim?
toliko pitanja,nigdje odgovora,samo prazna nadanja...katkad pomislim da su snovi plod moje fantazije,izludene fantazije ali ne.oni su dio mene,onakve kakva bi zapravo zeljela biti.Oni su dio mojih ocekivanja,dio moje sadasnjosti....nikad nemojte dopustiti da vam netko rusi snove,da vam netko ubija onu zamisljenu srecu....NIKAD se nemojte bojati sanjati jer jednog dana negdje dalje i od najdalje vjecnosti naci ce svak svoju srecu,naci ce svak svoje mjesto....a tada mozda pomislite kako je bilo glupo vjerovati da su snovi neostvarivi...i zato kazem svim osnovnoskolcima i srednjoskolcima,i svima nama koji smo jednom izgubili nadu,izgubili ono nedoreceno savrsenstvo...NE SANJAJTE SVOJ SAN, UCINITE GA STVARNIM....
HA,HA...ZNATE LJUDI KAZE SE...NISU USNE NEGO NEVEN CIGANOVIĆ...HA,HA,HA BAZA
BAS JE BRUKA
...
