|
|
| < | ožujak, 2007 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | |||
| 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 |
| 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 |
| 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 |
| 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 31 | |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
MOJ MSN:
ludacha_503@hotmail.com
angel_of_lost_death@hotmail.com
... a ovo sam ja...
MALO O MENI:
zovem se ana
živim u šibeniku
idem u 8.a razred jurja šižgorića
došla sam na svijet da vam zagorcavam živote 26.05.1993.
serije koje rado gledam:zakon brace,tree hill i O.C.
filmovi kje bi mogla 100 puta pogledat: ona je najbolja,step up, huligani....
volim:se osjecati voljenom, KAKU, ac milan, svoje prijatelje;pozz svima,da sad ne nabrajan,jednog decka
, izlaske, iskrene ljude,subotu navecer.........
ne volim: biti u kucnom pritvoru 
,ljude koji glume da su nešto šta nisu, bahate,umišljene, lažljive, dvolicne osobe...skoro san zaboravila-osnovnu skolu...jedva cekan srednju
EVO VAM PAR LINKICHA OD BLOGOVA MOJIH PRIJA KOJE RADO POSJECIVAM
....
andy
branka
gabi
iva
iva i vale
maja i branka
tina
vale
EVO JOŠ MALO LINKOVA OD JAKO DOBRIH BLOGOVA KOJE POSJECIVAM:
angel without wings
šareni kišobran
ulicarka s kmana
I wish
zaljubljena, super cura
forgotten
converse-all_star
nightmare angel
ovaj blog je uglavnom o mom životu,ljudima u njemu, prijateljima,nogometu,
odnosno o ac milanu...
ovih dana san cila neka sentimentalna...pitan se di su uspomene
?
iman li ih uopce?ili su sve toliko ruzne da ih pokusavam zaboraviti?
koliko sam zapravo sretna,koliko mi je zastvarno zivot sretan?
zapravo i nema stvari koje me toliko puno vesele,kao da sam davno izgubila svaka nadanja,sve ciljeve a da toga nisam ni svjesna...
kako je naporno biti covjek...kad dovoljno dugo poznas ljude oni postaju djelom tvog zivota, a kad su dio onda ga pozele mjenjati misle da imaju pravo na to.Pocnu ti govoriti sto da radis ali nikako se ne osvrcu na svoje zivote,jedino njima neznaju upravljati,zbilja zalosno?
svi mi prerano spoznajemo svoje ciljeve, svoje smislove mozda zato tako rano i odustajemo?od cjelog zivota ostaju samo uspomene...
gdje je to vrijeme otislo?gdje su vremena kad sam bila sretna?
sve su ovo zapravo preteske rjeci za mene,znam...ali tako razmisljam
od srca se ne smijem predugo,nemam razloga,nemam niceg...zbilja samo praznina i vjecna hladnoca.
i tako plovim mislima i kao gusar pokusavam se orobiti za jednu sretnu misao,za jednu sretnu uspomenu.A i to postaje pretesko,postaje nedostizno...Mozda sam zasla preduboko u mrak,izgubila se u vlastitoj nesreci,u vlastitom strahu,strahu od nepoznatog?
a tek jucer bila sam djete,imala sam srce,imala sam snove.
Vjerovala sam u ljubav,a sad mi je to sve tako nepoznato i strano...
tko mi je srusio snove,tko mi je ukrao dan,tko mi je odnio tek zapoceto djetinjstvo?mozda samoca,mozda tek strah da budem ono sto ne zelim biti..ne pitajte,bojim se to i napisati.Bojim se odgovora koje bi mogla saznati,odgovora koje bi mogla procitati...vidimo svjet onakav kakvog ga zelimo vidjeti a ne onakav kakva zapravo jest, ali pitam se zasto ga onda ja vidim tako crnog i izbljedjelog...valjda nebi ni htjela bit sretna,sreca je za ljude a ja sam lutalica,spadam medu onu kolicinu koja jos uvijek lutaju trazec nesto sto ce zivotu dati smisao.mozda cu to jednog dana naci,mozda nikad,mozda vec jesam...tu brigu prepustite meni....a vi,vi budite sretni,medu ljudima trazite ljubav.
A zasto i ne biti sretan?
sada u ovom trenutku,na ovom mjestu,i na ovom planetu?zasto se skrivati,i zaboravljati da postoji samo danas,a nikad jucer i sutra?
a ja...i ako ostanem sama,bar ce mi ostati uspomene,ipak zahrđale ali nikad zaboravljene,nikad izgubljene,uvjek tihe ali prisutne...
