|
|
| < | ožujak, 2007 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | |||
| 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 |
| 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 |
| 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 |
| 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 31 | |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
MOJ MSN:
ludacha_503@hotmail.com
angel_of_lost_death@hotmail.com
... a ovo sam ja...
MALO O MENI:
zovem se ana
živim u šibeniku
idem u 8.a razred jurja šižgorića
došla sam na svijet da vam zagorcavam živote 26.05.1993.
serije koje rado gledam:zakon brace,tree hill i O.C.
filmovi kje bi mogla 100 puta pogledat: ona je najbolja,step up, huligani....
volim:se osjecati voljenom, KAKU, ac milan, svoje prijatelje;pozz svima,da sad ne nabrajan,jednog decka
, izlaske, iskrene ljude,subotu navecer.........
ne volim: biti u kucnom pritvoru 
,ljude koji glume da su nešto šta nisu, bahate,umišljene, lažljive, dvolicne osobe...skoro san zaboravila-osnovnu skolu...jedva cekan srednju
EVO VAM PAR LINKICHA OD BLOGOVA MOJIH PRIJA KOJE RADO POSJECIVAM
....
andy
branka
gabi
iva
iva i vale
maja i branka
tina
vale
EVO JOŠ MALO LINKOVA OD JAKO DOBRIH BLOGOVA KOJE POSJECIVAM:
angel without wings
šareni kišobran
ulicarka s kmana
I wish
zaljubljena, super cura
forgotten
converse-all_star
nightmare angel
ovaj blog je uglavnom o mom životu,ljudima u njemu, prijateljima,nogometu,
odnosno o ac milanu...
Zašto smo tako naivni,zašto padamo na laži,zašto prikrivamo istinu savršenstvom i sljepim vjerovanjima?
Gdje je nestao ovaj svjet,gdje su nestali ljudi?
Toliko pitanja nigdje odgovora,samo isprazna obecanja,samo tamne,tamne sjene,
ali u sjeni se ništa nemože sakriti.
Katkad mrak pomaže a svjetlost samo otkriva novi za mene beznacajni dan,s glavnom mislju
kako da ga prezivim!I tako sam se nadala da ću se sama u tami moći predati groznim strahovima,ali mrak je predvidljivi tako se sve pretvori u krinku neke danasnje boli.A samo sam tjela pripadati nekamo, ovako osjecam da sam se razboljela.Zlo mi je od samoće i tuge.
Nisam više sigurna što želim,gdje je moj cilj,gdje su moji
snovi,gdje je nestala stvarnost?
Ja hoću da budem lutalica.
Oni nemaju briga,oni su ionako sami,njima je sve jednostavno,
sve isto,sve ravnodušno.A dali sam spremna odustati od svega?
U zamjenu za život lutalice,vječne lutalice?A zapravo u tome je divota ljudskosti...stvari se promjene,stvari završe.Neke stvari ne moraju završiti,ili su to samo naša puka razmišljanja?Totalno sama,totalno izgubljena,brojim dane do ničega.Ništa mi nikad neće biti dovoljno.
Dovoljno za zauvjek.Uspomene bljeđe nego što bi trebale biti.Zaboravljam,tonem.Ma
zašto uoće tražiti smisao kao da će mo ga naći u ovom životu.
Ponekad pomislim da je bog mrtav.Zašto mi neda snage?
Zašto se bojim sutrašnjeg dana?A koliko je smrt zapravo bjedna stvar,kad čovjek još uoće nije zapravo ni živio.A zar je tako teško biti neosjetljiv?
Upravo tako,nisam još ni živjela,a bojim se smrti,smrti koja bi mi mogla pomoći.Nikad nisam mislila na sutra.
Nisam imala planove,a i kakve planove?
Nisam imala pravi odnos prema stvarnosti,stvarno je za mene postalo nestvarno.
I tako što mi ostaje?
Gledati u daljinu,zeljeti da sam mrtva?
I tada shvatim da je moj život drukčiji,započeh ga mrziti.
Počela sam u mašti sanjati jedan svoj drukciji život,jedno drugo vrjeme.
Otišla sam toliko daleko,da neznam put natrag.Prati me neki neshvatljiv jezik,tek obris nepoznata lica,
tek šapat nepoznatoa glasa.Možda je to jezik anđela što hoće da me spasi.
A anđeli?Gdje su im uopće domovi,gdje su naši domovi?Na ovom ili tek nekom od svjetova?
