kad ne znaš dal si se naguzio sam, il te naguzio obiteljski zakon
upozorenje1: koristi se eksplicitni jezik, zbog umjetničkog dojma
upozorenje2: ovo nije politički korektan post, ali puca mi da ne velim kaj
Postoji tamo neki obiteljski zakon. Svašta ima u njemu. O braku, djeci i slično. Napisan sa idejom da one nemoćne donekle zaštiti od ovih moćnijih. I to je dobro, tak treba bit. Lijepa namjera zlata vrijedi. Postoji u njemu par riječi o imovini djeteta. Po prilici ovako:
"Roditelji imaju dužnost i pravo u skladu s odredbama ovoga Zakona upravljati imovinom svoga djeteta do njegove punoljetnosti."
"Roditelji mogu s odobrenjem nadležnog centra za socijalnu skrb otuđiti ili opteretiti imovinu maloljetnog djeteta radi njegova uzdržavanja, liječenja, odgoja, školovanja, obrazovanja ili za podmirenje neke druge važne potrebe djeteta."
Lijepo zar ne. Npr dijete naslijedi kuću, a neodgovorni roditelj bi to najradije prodao i spiskao na kurve i kladionicu. E, zakon kaže da ne može. Super zar ne?
A pazi sad ovo. T-ht prodaje dionice. Svaki državljanin ima pravo na povlašteni paket, pa tako i djeca. I kupi roditelj dionice u ime djece. Svojim novcem naravno, jer otkud djetetu 38KKn? I sad, kako su dionice ipak dosta nestabilne, danas jesu sutra nisu, treba to i prodat. Dijete ne može prodat, jer ima manje od 18. Al ne može ni roditelj bez da pita Centar za socijalnu skrb. I ko onda odlučuje o imovini djeteta u ovom slučaju???
Neki jebeni ćato koji će između dvije duuuuge kave, lagano slineć bajaderu, preko kurca odredit može li roditelj prodati te dionice i zaradit lovu u ime djeteta. A može ćato i odbit odbit prodaju ak mu tak paše. Pa nek dijete unovči dionice kad napuni 18 godina i kad možda ne bude ni dionica ni ničeg. I tu je zajeb. Kupiš djetetu nešto, ono je kao vlasnik, a zapravo ne može time raspolagati. Stvoriš 38KKn, očekuješ zaradit na tom poslu da cijela obitelj profitira, al kita. Ima ćato da ti presudi i odluči kako najpametnije upotrijebit novac. I dal ćeš i možda zaradu proćerdat, pa bolje da sve propadne.
Jer naravno, kako bi se roditelj mogao brinut o interesima djeteta bolje od nekog jebenog mastiljara koje ga nikad nije vidio, niti neće? Ta svi znamo da su roditelji neodgovorna gamad, dobra samo kad treba platiti porez i u rat ić. Dok je mastiljar naravno kao odgovorni državni službenik baš prava osoba da brine o tuđoj djeci. I to ne o nekoliko djece,već o stotinam, tisućama, koliko god ih ima na njegovom području.
Po defaultu, roditelj je nesposoban brinut o djetetu. A ak roditelj misli da nije neodgovoran, mastiljar će procijenit da li je to tako ili nije. Eto, predao sam zahtjev da mene procijene pa sad čekam da vidim dal sam dovoljno ozbiljan da u ime djeteta zaradim paru i omogućim mu da ima nešto ekstra. Il će oni na mom djetetu paru zaradit. Osjećam se ko jebeni gospodin K, zahvaljujući našoj bajnoj administraciji. Nabijem ih sve na kulen.
------------------------------------------------------------
Naravno, na forum.hr ima vrlo zanimljiva rasprava o ovom. Postoje diskutanti koji su se nasukali, pa jadikuju. A postoje i diskutanti, bez djece naravno, koji likuju nad svim tim. Kao, pa što niste čitali zakon, pa to ste trebali znat, bla bla, ser ser. Čista ljubomora, krivo im što su ovi s djecom imali prividnu prednost i mogli kupit više paketa, pa sad likuju nad ovim zajebom. A zajeb je maestralan, sreća da su se paketi smanjili.
A zašto nisam čitao zakon? Pa jebote, nisam čitao ni pravilnik o opremi na ribarskoj brodici, niti zakon o predškolskom odgoju, ni krivično pravo. Jer znam da mi ne trebaju. I otkud da ja znam da me se tiče obiteljski zakon? Da se idem rastat, usvojit dijete, pa čitao bi ga, al ne ovak iz čista mira. Da, u slobodno vrijeme iščitavam zakone. Evo baš sad čitam "PRAVILNIK O SADRŽAJU I POSTUPKU JAVNOG NATJEČAJA ZA DAVANJE KONCESIJA ZA OBAVLJANJE DJELATNOSTI RADIJA I/ILI TELEVIZIJE". A nakon toga prelazim na "PRAVILNIK O DOPUNAMA PRAVILNIKA O UVJETIMA I NAČINU IZDAVANJA ODOBRENJA ZA LETENJE INOZEMNIH ZRAKOPLOVA U HRVATSKOM ZRAČNOM PROSTORU". Jer nikad se ne zna, može mi zatrebat.
Zaključak: nema šanse da ikakvu imovinu ili pravo prenesem na svoju djecu. Sve držim u svojim rukama. Da mi ne bi socijalna služba određivala kolko sam dobar gospodar ili roditelj.
------------------------------------------------------------
Imaju oni svoje Čučiće, očeve silovatelje, pedofile, romsku djecu, nek tu treniraju pravdu. Al tu nažalost zakazuju, jer to je problematično. Radije na nama koji nešto imamo i želimo obitelji dobro, e nas će razjebat da ne bi slučajno korist sebi napravili. Kao da bi dijete moglo postat vlasnik tih dionica bez roditelja. Sranje totalno.
-----------------------------------------------------------
Nema komentara na ovu temu, ne zanima me rasprava. Rekao sam šta sam imao i to je to. Fala na pažnji.
Ljut sam ko ris, na sebe i na jebenu situaciju u kojoj sam se našao. Sam sebe već dugo nisam tako dobro naguzio. Godinama. Da li ikad? 
|
)