odmori dušu na pašnjacima Gospodinovim

DAS FRäULEIN

Bio sam na premijeri jedne bosansko-švapsko-švicarske koprodukcije (modernim jezikom: džoint venčr). Film je već pokupio nekih sitnijih nagrada a u kina dolazi sredinom svibnja. Drama. (srećom, ne francuska, za one koji razumiju o čemu pričam)

Životni putevi triju žena iz bosne, srbije i hrvatske poklope se igrom slučajnosti na nekoliko dana. Sve su one u nekoj životnoj slijepoj ulici, svaka na svoj način. Najstarija je provela cijeli radni vijek u švicarskoj, na ne posebno dobro plaćenim poslovima, i svaki zarađeni CHF uložila u preveliku, nikad-završenu kuću na obali, a samo zato jer je to gastarbajterski "običaj". Srednja je odradila puno godina u švicarskoj, i samo gleda na posao, u njenom životu nema mjesta za veselje, prijatelje, muškarce ili bilo šta drugo osim posla. Najmlađa, sjebana nedavnim ratom i bolešću ipak će ih uspjeti uzdrmati i natjerati da malo razmisle nad svojom situacijom i može li se živjeti i drugačije. Nema tu nekih posebnih revolucionarnih odluka ili preokreta, kao što ih uostalom nema ni u pravom životu, ali malo po malo, moguće je krenuti u krivom ili u pravom smjeru. Zato je bitno s vremena na vrijeme procijeniti svoje pozicije i svoje želje i vidjeti kuda se ide, a ne samo juriti. tak sam barem ja to shvatio.

Film ima dosta genijalnih trenutaka, poneki patetični, ali sve u svemu dosta je kvalitetan. Nije mi bilo žao odvojenog vremena i novca. Preporučujem onima koji vole drame o težim životnim sudbinama. Ali posebice onima koji misle da je svrha života dočekati penziju, pa onda "uživati" u miru (iako takvi vjerojatno nikad nemaju vremena za otići u kino).

Trivialije:
minus: najmlađa Ana je iz sarajeva, ali takav sarajevski akcent može prodati samo nekom ko ne pozna srpsko-bosansko-hrvatske jezike
plus: nedavni balkanski rat dodiruje se minimalno i bez patetike i preseravanja