odmori dušu na pašnjacima Gospodinovim

enlarge your pi-pi

Prije par mjeseci redovito sam nekoliko puta dnevno dobivao mail sa obećanjem čudotvornog postignuća, ostvarenja sna svakog muškarca, čak i onog homo, a sve za par baksa. Uglavnom sam ih brisao, a povremeno iz znatiželje i pogledao koja "tehnika" je u pitanju. Bilo je tu naravno tableta, ali ponekad su se nudile i vježbe (kak to izgledaju vježbe za q? rastezanje ili nekaj slično? pa to se ionako radi manje-više redovito), ili cjelokupni "system" koji valjda uključuje i pomagala, knjigu i ko zna kaj sve. Uglavnom, ti mejlovi su sad zamrli i već dugo ih ne dobivam, ali to ne znači da potrebe više nema. Srećom ima i drugi načina "produživanja" spolovila i nadogradnje ega: auto.

Zadnjih par mjeseci me strašno intrigira činjenica da svi auti koje sam posjedovao su uvijek bili modeli napravljeni sa ciljem što jeftinijeg prijevoza što veće količine "robe" na cilj. Trenutno imam naravno karavan. Jest da je dug, što djeluje umirujuće na ego, ali ima motor da te bog oslobodi. Na semaforima me pretiču sve korse i kliači, a ponekad i manji kamiončići. Brži sam jedino od pješaka i natovarenih mješalica, ali samo ako ga tjeram iznad 5000 rpm. A tek vožnja izvan grada.... Pretičem samo traktore i to na nizbrdici, a to i nije neki gušt.
Treba mi nešto sa puno konja i kubika i dva oooogromna auspuha, pa kad stisnem gas da osjetim kako kotači gutaju cestu. Glazba nije nužna, kao ni vanjski "sportski" izgled. To mi je onak, nekak, ne-cool.

Jedino kaj me još muči je financijska komponenta, teško da će mi neko pokloniti takav auto, a ak ga sad idem kupit ode sva ušteđevina. Sve u svemu ova ideja još dozrijeva, ali siguran sam da će se ostvariti u ne tako dalekoj budućnosti, da konačno mogu ostvariti sve svoje snove.... kako kažu reklame....



nedjeljno jutro u maksimiru (28.01.2007) na jezeru je lagana ledena korica a patkice i labudovi grupirani kao mali brodići čekaju da otopi