Danielaland : Svevremenski let

Osjeæam da je danas zadnji dan plivanja u moru, more se veæ nalaktilo na obalu, bura nas izaziva,
temperature se spuštaju i znam da brojim kratko do povratka na kontinent.
Isto tako sve snažnija mi je potreba ostati ovdje, ne vratiti se gori, jer tamo živim jedan sasvim drugaèiji život.
Život koji je manje puniji.
Nebitno, u ovom trenutku to je nebitno.
Otoèka je kuæa danas sva blistala i sjajila, èitava je postala topla i živa.
Upalila sam vatru, rastvorila škure da se kroz prozore vidi nježnost i snaga.
Danas sam te osjeæala snažnije, od samoga jutra, i kroz oblake, hladnoæe, kroz jutarnju kišu.
Danas sam se osjeæala kao vladarica vremena, jer svo je vrijeme bitno vrijeme, vrijeme u kojem te bližim sebi.
Danas sam se prisjetila kako si me obgrlio i kako sam ti uzvratila, pa je tako nekako sve postalo slatko poput voæa, poput èokolade.
I dugo smo dugo prièali o svemu, kako bismo se pronašli u svim tim nitima...sutra je subota, sve se nastavlja, ponovno æu upaliti vatru,
promatrati i nebo i more i sve æe mi šaputati tvoje ime.

Oznake: ljubav

Nas dijeli toliko toga, znam, tebi je mnogo teže boriti se protiv crvenih zastava na ledenoj stazi,
no unatoè svemu èekam te na cilju, bodrim te i smiješim ti se, vjerujem u te!
U ljubav uvijek treba vjerovati, èak iako ima polomljene ruke, noge, pa iako joj i sama glava nedostaje.
Jer sve te prepreke, ljudske mane, godine, visina, težina, kolièina ne ZNAÈE ništa, ako u jednom trenutku, u jednom pogledu, sluèajnom pogledu, u mašti tog pogleda osjetiš sebe.
Naime nije lako, nije, svakodnevno osjetiti, vidjeti, doživjeti sebe u tom drugom biæu.
Ne, obièno ne vidiš niti boju oèiju, niti ton glasa, jer nije BITNO, jer ne uzdrma naše biæe do samog dna.
A onda jednoga dana, neki sluèajan dodir, ili malo više njih, naèine rapsodiju, pa èuješ Rahmanjinova, i ne možeš, ne, odustati od ljubavi, ne možeš odustati od sebe u tebi!

Oznake: ljubav