|
Osjećam da je danas zadnji dan plivanja u moru, more se već nalaktilo na obalu, bura nas izaziva,
temperature se spuštaju i znam da brojim kratko do povratka na kontinent.
Isto tako sve snažnija mi je potreba ostati ovdje, ne vratiti se gori, jer tamo živim jedan sasvim drugačiji život.
Život koji je manje puniji.
Nebitno, u ovom trenutku to je nebitno.
Otočka je kuća danas sva blistala i sjajila, čitava je postala topla i živa.
Upalila sam vatru, rastvorila škure da se kroz prozore vidi nježnost i snaga.
Danas sam te osjećala snažnije, od samoga jutra, i kroz oblake, hladnoće, kroz jutarnju kišu.
Danas sam se osjećala kao vladarica vremena, jer svo je vrijeme bitno vrijeme, vrijeme u kojem te bližim sebi.
Danas sam se prisjetila kako si me obgrlio i kako sam ti uzvratila, pa je tako nekako sve postalo slatko poput voća, poput čokolade.
I dugo smo dugo pričali o svemu, kako bismo se pronašli u svim tim nitima...sutra je subota, sve se nastavlja, ponovno ću upaliti vatru,
promatrati i nebo i more i sve će mi šaputati tvoje ime.
Oznake: ljubav
|