|
Zajedno smo ušli u proljeće, jer me upravo proljeće poguralo samo, samo me vodilo, nisam ni razmišljala o vremenu,
a onda, onda kad sam te ugledala i kad si mi izdaleka mahnuo, prošlo mi je mislima, pa sad je stiglo proljeće,
u 16:33...kod mene na satu je bilo 16: 34...dakle ti si...moje proljeće.
Sve je bilo bez riječi, bez ijedne riječi, samo šutnja i samo pogledi, to je sada, u ovome trenutku najpotrebnije,
najiskrenije i najvjerodostojnije.
Više nema nadmetanja, niti ikakve borbe, sad je nastupila predaja.
Predaja, bez ikakvih kalkuliranja, strahova, ili pitanja.
Samo čisto bivanje u zajedničkim trenucima, pa kamo nas odvede.
U pličine ili u dubine, dopustimo, kaže mi tvoj dlan...
|